Fra Josip Šimić: „Pučka pobožnost u kršćanskoj misli i nauku nakon Drugog vatikanskog koncila“

KRTAKI PRIKAZ KNJIGE

Upravo je iz tiska izišla knjiga Pučka pobožnost u kršćanskoj misli i nauku nakon Drugog vatikanskog koncila autora Josipa Šimića u izdanju Kršćanske sadašnjosti, u nizu Teološki radovi sv. 89, ožujak, Zagreb, 2019., 305 str. Knjiga se sastoji od predgovora, popisa kratica, uvodnih misli, tumačenja ciljeva istraživanja, dvanaest poglavlja, bibliografije - popisa svih upotrijebljenih izvora (dokumenti i izjave učiteljstva od 1962. [od Konstitucije o liturgiji Drugog Vatikanskog koncila] pa do 2002. [Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji] ) i popisa sve upotrijebljene literature, kazala imena, kazala pojmova i bilješke o autoru.


U ovom istraživanju autor nastoji u četrdesetogodišnjem pokoncilskom razdoblju ispitati doktrinarne temelje pučke pobožnosti u različitim dokumentima i izjavama crkvenog učiteljstva. Nakana autora jest interdisciplinarna analiza svih navedenih dokumenata i izjava. U prvih devet poglavlja autor analizira saborske, papinske, sinodalne, dikasterijalne dokumente i izjave, kao i dokumente CELAMA i nekih nacionalnih biskupskih konferencija.

U završna tri poglavlja na sedamdesetak stranica autor analizira nazivlje, vrednovanje, oblike, značajke i različite definicije i opise pučke pobožnosti. U posljednjem dvanaestom poglavlju autor iznosi originalnu teološku sintezu, u kojoj na temelji različitih dokumenata i raznih pokoncilskih autora iznosi da je narod Božji (Crkva) locus theologicus pučke pobožnosti. Autor pučku pobožnost povezuje sa sensus fidei, (con)sensus fidelium, christian people sense, sabiduria popular i faith full-intuition.

Ovo istraživanje imalo je nakanu ostvariti više ciljeva koje otkrivamo u dokumentima i izjavama crkvenog učiteljstva u pokoncilskom razdoblju. Autor postavlja 6 ciljeva istraživanja.

Prvi cilj istraživanja jest vidjeti koncilske stavove izražene u Konstituciji o svetoj liturgiji, kako bismo vidjeli je li moguće govoriti o pučkoj pobožnosti posebno pošavši, barem posredno, od koncilskih stavova. Zato autor nastoji analizirati koncilske stavove o liturgiji i pobožnim vježbama.

Drugi cilj istraživanja jest analizirati, točnije istražiti, u pokoncilskom razdoblju međusobne doticaje i prožimanja između papinskog učiteljstva i drugih subjekata crkvenog učiteljstva: sinodalnog, dikasterijalnog i biskupskih konferencija, pa i nekih mjesnih biskupa.

Treći cilj istraživanja jest detaljna analiza apostolske pobudnice Marialis cultus pomoću koje autor nastoji otkriti kako je papa Pavao VI. odlučio provesti reformu i obnovu pučke pobožnosti, posebno one marijanske. Kada povežemo stavove iznesene u pobudnici Marialis cultus sa brojem 48 pobudnice Evangelii nuntiandi i mnogim stavovima sinodalnih otaca na trećem zasjedanju Sinode biskupa 1974. otkrivamo svu važnost problematike, koja u prvom desetljeću poslije koncila prati pučku pobožnost.

Četvrti cilj istraživanja jest analiza brojnih dokumenta Ivana Pavla II. i nekih njegovih homilija i nagovora. Isto tako autor analizira dokumente vatikanskih kongregacija i drugih vatikanskih ustanova u vrijeme papinstva Ivana Pavla II., zaključno sa Direktorijem o pučkoj pobožnosti i liturgiji 2002.

Peti cilj istraživanja jest istražiti nazivlje upotrebljavano u različitim dokumentima i izjavama; pokušati potražiti definiciju vjerničke stvarnosti koju Crkva naziva pučka pobožnost. U ovom pokušaju autor otkriva različite opise i pokušaje definiranja. Analizira različite oblike pučke pobožnosti, iznosi sve pozitivne elemente, ne zaboravljajući podvrći kritici one negativne.

Šesti i završni cilj istraživanja jest pokušaj teološke analize nastanka različitih oblika pučke pobožnosti. U tom smislu autor polazi od naroda Božjega, koji je locus theologicus vjere i svakog bogoštovlja, pa tako i pučke pobožnosti, i pokušava vidjeti da li ovdje možemo govoriti o stoljetnom načelu Crkve sensus fidei - consensus fidelium, tj. da li ga susrećemo – da li se može govoriti o tome da li se on javlja i u kojoj se mjeri pokazuje i ostvaruje u narodu Božjemu - kod nastajanja raznih oblika pučke pobožnosti.

Recenzenti

Studija sustavno prikazuje koncilski pristup temi pučke pobožnosti, početno nesnalaženje teološke misli s njom u razdoblju neposredno nakon Koncila, stanoviti otklon pastorala od pučke pobožnosti, te ponovno otkriće pobožnosti kao teološkoga mjesta i jednoga od dragocjenih oblika življenja vjere. Studija zaokružuje koncilsko razdoblje i desetljeća do kraja XX. stoljeća, oslanjajući se poglavito na crkvene dokumente i govor Učiteljstva, na rasprave u okviru zasjedanja Biskupske sinode te na tijekove unutar teološke misli. Taj je prikaz praćen uvidima u rasprave s područja religijske i socijalne antropologije, što pokazuje širinu teme i područja ovoga teološkoga rada.

Fra Ante Crnčević

Vrijednost i temeljitost rada otkrivamo u iscrpnoj analizi različitih dokumenata, u otkrivanju njihove međusobne povezanosti, slaganja i uvjetovanosti. U tom nastojanju pisac se kreće sigurno i vješto, iznoseći različite pristupe, kritike, ali i važnost pozitivnog vrednovanja pučke pobožnosti. Iako se na našem području govorilo i pisalo o fenomenu pučke pobožnosti i religioznosti, držim da je ova knjiga novost, osvježenje i obogaćenje na tom području.

Fra Stjepan Čovo

 

Pretraži sadržaj

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Aktivnosti za pastoral zvanja

***********

25. svibnja: Vrgorac - 76. godišnjica mučeničke smrti fra Karla Ćuluma

***********

26. svibnja: Studenci - Obred primanja u OFS

***********

10.-13. lipnja: Ugljane - Proslava sv. Ante

***********

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas937
Ovaj mjesecOvaj mjesec58677
UkupnoUkupno6818897

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 73 

Administrator

franodoljanin@gmail.com