Kruševo: Blagoslov spomenika fra Anti Pavlovu

Za vrijeme Domovinskog rata jedno je prognaničko dijete napisalo školsku zadaću koju je naslovilo: „Ubili su mi kuću.“ Tim riječima je nevino dijete izreklo sva naša stradanja i sve naše hrvatske smrti. Ubili su mi kuću, a u dušu su pucali, u dušu. Baš kako napisa veliki hrvatski pjesnik Pupačić: “Otišla je kuća… Otišla je kuća tvoja. Kuća je samo temelj, nacrt tvoje smrti. Brate moj!“ Na tom temelju i po tom nacrtu prije 75 godina ubijen je župnik fra Ante Pavlov s trojicom uglednih Kruševljana. „Poslije nego su mu izvadili oči, ubili su ga iz puške“, zapisao je tada gvardijan karinski. Iz puške su ubili fra Antu, Stipana, Ivana i Roka, iz puške su ih ubili, a pucali su u dušu naroda ovoga, u dušu su pucali. Fra Anti su i oči vadili zato da bi narod ovaj hrvatski oslijepili, kazao je župnik Kruševa, fra Ivan Nimac na svečanosti otkrivanja i blagoslova kipa hrvatskom mučeniku fra Anti Pavlovu, u Kruševu na blagdan svetog Jurja, zaštitnika ovoga mjesta. Upravo na inicijativu kruševskog župnika fra Ivana Nimca, Kruševljani su postavili kip svom mučenički ubijenom fra Anti Pavlovu, a blagoslovio ga je umirovljeni vojni biskup msgr. Juraj Jezerinac, u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, te župnicima Kruševa, Obrovca, Benkovca, Poličnika i ostalih okolnih mjesta.


O mučeničkoj smrti fra Ante Pavlova, i ne samo njegovoj, nego O još 43 fratra koji su na sličan način umoreni od 1942. do 1948. godine govorio je provincijal fra Joško Kodžoman.

-          Pouzdano znamo da je  fra Ante Pavlov, nakon mjesec dana mučenja likvidiran na najokrutniji mogući način 20. siječnja 1944. godine. Meni kao provincijalu kojemu je palo u dio da nakon punih 75 godina može nazočiti ovom događaju, izuzetna je čast da smo među svojim redovima imali čovjeka takvog formata. Jednu posebnost koju vežemo za fra Antu i ovo mjesto je vrijeme njegova 11-ogodišnjeg župnikovanja, da je u ono vrijeme poduzeo jedan vizionarski pothvat. Uvidjevši koliko narod ima muke i problema zbog oskudice s vodom, on je u ono vrijeme, bez bagera i tehnologije sa svojim ljudima uspio iz obližnjeg izvora Osojnica dovesti živu vodu u središte mjesta, a tom vodom Kruševljani se i danas služe. I ovaj spomenik je također tako oblikovan da iz njegovih ruku teče voda. Sve nas to podsjeća i na ove dane s Isusom, jer njega slavimo kao Onoga koji nam je dao cijeloga sebe i krv svoju, a i vodu kako Evanđelje svjedoči. Osim fra Ante Pavlova još 43 naših franjevaca su na jednak, mučki način ubijeni i to vrlo znakovito, u razdoblju od 1942. do 1948. godine. Očito je da za fratre rat nije završio 1945. godine, jer su se smaknuća i likvidacije događale  puno duže, a ni 1948. nije sve prestalo, kazao je fra Joško, istaknuvši kako je samo jedan fratar ubijen od njemačke ruke, jednog su ubili Talijani, a ostala 42 fratra stradala su od zločinačke partizanske družine.

-           Za mnoge ne znamo gdje su sahranjeni. To je nešto što ne smijemo zaboraviti, jer mi smo jedna velika duhovna obitelj, pa kako se čovjek spominje svojih pokojnih iz obitelji iz koje je potekao, tako  i nas veže obveza sjećanja na naše pobijene fratre, a fra Ante Pavlov je jedan dio te povijesti koja je na ovom našem prostoru ispisala zaista krvavi trag. Ponosni smo na fra Antu, zahvalni smo mu za primjer domoljublja i vjernosti koje je pokazao u tim najtežim trenucima, kao i za snagu vjere koju je svjedočio do kraja svog života. Pozvani smo kao fratri i kao župljani nositi ga u uspomeni i ne dopustiti da to prekrije neki zaborav. Fra Ante i ova trojica župljana koji su s njim odvedeni bili su probrani članovi, dakle on nije bio kolateralna žrtva, nego je prepoznat kao ugledan i cijenjen od naroda, kao i to da ima ljudskog potencijala u sebi i kao takav je jednostavno odstranjen. Mnogi su nakon toga zločina bili nagrađivani, ali se bojim da se nisu nauživali i sigurno se nisu naspavali kao ljudi jer su likvidirali svećenika i nedužne ljude, kazao je fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Okvir

Kako o samom događaju mučeništva fra Ante Pavlova i trojice Kruševljana nema pisanog spomena, u povodu otkrivanja spomenika kruševskom župniku, Ljiljana Jurjević razgovarala je s Antom Anićem, živim svjedokom ovih događanja.

Bilo je to pred Božić 1943. godine. U varoš Anića, u osvit zore banuli su partizani, nekolicina njih. Tražili su Stipana Anića. Žena mu Maruškina pokušala ga je skriti, ali su ga se domogli i tražili od njega da zove Nikolu Karamarka Škucera. Znajući što ga čeka, Stipan je to odbio, a Škucer je u međuvremenu pobjegao niz Gaj i sakrio im se. Upali su u Škucerovu oštariju i satima razbijali kasu, misleći u njoj pronaći novac, ali bila je prazna. Razljutilo ih je što nisu pronašli Škucera, pa su nastavili svoj krvavi pir i otišli po Ivana Šošu. Dognali su ga do fratarske kuće, a onda su krenuli na kruševačkog župnika.

Fra Ante Pavlov večer prije vratio se iz Obrovca gdje je također službovao. Pratili su ga i dojavili partizanima da je fratar u Kruševu. Nasrnuli su na vrata fratarske kuće u kojoj je živio fra Ante Pavlov i njegova majka. Razbijali su vrata kamenjima, ali kako su vrata bila čvrsta, netko im je donio ćuskiju i s njom su razvrnuli vrata. Uhvatili su fratra, a onda su otišli po Roku Erslana. Bili su sigurni da će Roku naći u kući, jer su dan prije poslali KrstovuDopuđa da izvidi je li Roko kod kuće.

Ante Anić, unuk odvedenog Stipana Anića, tada je imao 14 godina i priča kako je Krstova večer prije zovnuo Roku:

-          Roko, jesi u kući?

-          Evo me, odgovori Roko.

-          Živi do daljnjega, odgovori mu ovaj.

Ne sluteći ništa Roko Erslan je ostao u kući, a ujutro su partizani došli po njega i odveli ga zajedno sa Stipanom Anićem, Ivanom Šošom i fra Antom Pavlovom.

U razgovoru s Antom Anićem, živim svjedokom ovih nemilih događanja, doznajemo kako su ih tada najprije odveli u Zelengrad.

-          Tamo su ih zatvorili u nikupojatinu. Pričalo se tada da im je taj koji ih je čuva, reka „vi bižite, a ja ću zaspati“. Nisu tili, rekli su mu: „A što ćemo bižati, kad će sutra jope doći po nas“. Ja san odletije u Obrovac reći ćaći da odagnaše dida Stipana. Tili su ih prisići na Dragi, ali su in rekli da ih ima puno i da ne iđu. Iz Zelengrada su ih odagnali u Žegar. Kad su Stipanovi kumovi Kuridže čuli da su odagnali Stipana, a znajući da je dobar i pošten čovik, pokušali su ga spasiti priko Dane Desnice. Desnica je kontaktirao svoje kolege u Kruševu, ali je rečeno da ih se skine, jer da će i kasnije smetati.

Po pričanju nekih Žegarana, mučenje i mrcvarenje ove četvorice trajalo je danima. Tukli su ih kocima i bacali ih s neke balature naglavačke. U međuvremenu, u Kruševu se nije znalo jesu li zatočenici još živi, samo je fratrova mati živjela u uvjerenju da joj je sin Ante još živ.

A kako i ne bi vjerovala, kad joj je Mileško Dopuđ dolazio često i tražio da sinu pošalje biljac, jer mu je hladno, hranu, jer je gladan i tako redom…Kad je mati već posumnjala da joj ovaj samo hoće uzeti stvari za sebe i da ih ne nosi njezinu zatočenom sinu, Mileško, da bi otklonio njezine sumnje, pošalje svoju ženu da od fratrove majke uzme krunicu, koju je, navodno fra Ante tražio. U to vrijeme fra Ante je, kao i Stipan Anić, Ivan Šoša i Roko Erslan, već bio mrtav. Puno godina kasnije upravo ta krunica pronađena je u gromili, pored Ćiranove kuće u varošuDopuđa.

Ante nam je na kraju ispričao kako je jedna žena u Žegaru pričala kako su sve lako pobili, ali kako fratra nisu mogli nikako, a onda je došla jedna stara i rekla: „Odriješite mu tu uzicu, jer ga drugačije nećete ubiti. (misleći na fratarski pojas na habitu).

Ante Anić i sada pokojni Luka Erslan pokušavali su godinama u Žegaru saznati gdje su kosti njihovih didova. Nitko im nikada nije htio reći, ipak ostala je priča kako je upravo na mjestu gdje su mučki ubijeni, u Žegaru sagrađena tamošnja osnovna škola.

Do dan danas kosti mučenički ubijenih: fra Ante Pavlova,  Stipana Anića, Ivana Šoše i Roke Erslana nisu pronađene. Brojne su još jame koje kriju kosti naših predaka, rođaka, susjeda koji su nemilosrdno ubijeni, mahom nakon što je 2. Svjetski rat već bio završio. Postojao je i popis od 120 Kruševljana koje je trebalo likvidirati. Mnogi od njih su pobijeni i nikad im se za grob ne zna. Oni ostaju u sjećanjima i molitvama nas, njihovih nasljednika koji živimo na ovom, mučeničkom krvlju natopljenom tlu. Tlu hrvatskom. (Ljiljana Jurjević)

Fotografije

***************

Prigodom otkrivanja i blagoslova spomenika tiskan je prigodni letak na kojem je pisalo:


Fra ANTE PAVLOV, mučenik

Kruševski župnik, od 1933. do 1944. godine, fra Ante Pavlov, rođen je 1905. u Kaštel Gomilici. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a teološki studij na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. U Franjevački je red stupio 1922. na Visovcu, a za svećenika je zaređen 1928. godine.

Nakon nekoliko godina pastoralnog rada u raznim župama, godine 1933. imenovan je župnikom u Kruševu. Bio je veoma poduzetan svećenik pa je, između ostaloga, organizirao gradnju vodovoda u Kruševu, od izvora Osojnice na brdu Orljaku do sredine sela. Tom se vodom seljani i danas služe.

Vihor Drugoga svjetskog rata stravičnom je brutalnošću harao Kruševom. Smireni i samozatajni je fra Ante ostao uz svoj narod. Ugled koji je uživao u narodu stajao ga je glave. Pred Božić su 1943. partizani provalili u župnu kuću, uhitili fra Antu i s trojicom ga župljana - Štipanom Anićem, Ivom Šošom i Rokom Erslanom - odveli i zatočili u pravoslavnom selu Žegaru. Kroz mjesec su ih dana podvrgavali strašnim mukama i konačno umorili 22. siječnja 1944. U izvješću koje je karinski gvardijan fra Kruno Tadin poslao Provincijalatu piše: „Fra Ante je bio silno mučen i, poslije nego su mu izvadili oči, ubijen je iz puške.“ Uspomena na dobroga svećenika i mučenika fra Antu i danas je živa u Kruševu. O 75. obljetnici mučeništva (1944. - 2019.) župa mu sv. Jurja, u znak zahvalnosti, podiže brončani lik uz česmu vode osojničke. Jer je kao Isus dao narodu svojemu krv i vodu.

 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Primorski Dolac: Pastirski pohod

************

Šibenik /Šubićevac

************

III. sjednica područnoga Vijeća Splitsko-dubrovačkoga OFS-a

************

Baćina

************

Otok: Proslava sv. Luke

************

Obiteljski susret

************


Dani crkvene glazbe 2019.

************

Zbog tehničkih problema

s dosadašnjom provincijskom adresom e-pošte,

molimo vas da ubuduće poštu šaljete na adresu:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas229
Ovaj mjesecOvaj mjesec44516
UkupnoUkupno7180168

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 44