Marija – 6. 2019.
Objavljen je novi broj mjesečnog lista za Marijine štovatelje – MARIJA za lipnja 2019. “Za kulturu srca” naslov je uvodnika koji potpisuje urednik fra Petar Lubina. Urednik je pripredio kratka razmatranja otajstava krunice koji mogu poslužiti u molitvi za duhovna zvanja.
Za kulturu srca
Prema svetopisamskom poimanju, srce je središte čovjekova života, mjesto ljubavi, htijenja i razmišljanja. Iz njega dolazi sve što je dobro i lijepo, ali, na žalost, i ono što je zlo i ružno. Zato je za nas vjernike važna kultura srca u smislu gajenja razlikovanja dobra i zla, kako bismo dobro mogli prihvaćati i zlo odbacivati. Svaka prava obnova, naime, počinje u srcu.
U hrvatskoj svagdašnjici često slušamo o negativnostima. One se temelje uglavnom na događajima iz gospodarskog i političkog života: propadaju poduzeća, zanemaruje se poljodjelstvo, iseljavaju mladi, narušeni su međuljudski odnosi, nasilje po obiteljima i u školi među djecom… A kad se dogodi zlo, krivnju za to obično prebacujemo na javne ustanove. Dok razmišljamo što poduzeti da se stanje popravi, čuju se prijedlozi da se bolje društveno organiziramo i poduzmemo različite socijalne mjere. Istina, dužni smo učiniti sve što možemo, ali pravoga rješenja ne će biti ako u svoj život ne uključimo najprije Boga. On, naime, jedini može doprijeti do najveće dubine čovjekova bića, u kojoj se krije tajna zla i dobra. Isus kaže da „iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka“ (Mt 15, 19-20). Takvo stanje posljedica je čovjekove ranjenosti zlom i djelom Zloga, koji zavodi ljude i vodi ih u propast. Svojom mukom i smrću Isus je svladao Zloga, pobijedio je zlo i smrt te u svome uskrsnuću uzdigao palog čovjeka. Stoga jedini može izliječiti ljudska ranjena srca i svakoga od nas izvući iz najvećih nevolja, samo ako to svim srcem želimo i na tome radimo.
Po sakramentu krštenja Isus je ušao u našu ljudsku sudbinu. Slomio je moć zla i obdario nas snagom svoga Duha, „po kojem je ljubav Božja razlivena u srcima našim“ (Rim 5, 5), koji nam pomaže činiti dobro i odbacivati zlo. Snaga krštenja ovisi o našoj vjeri jer, ”gdje je jaka vjera katolička, tamo je jak i čisti moral. Gdje je jak i čisti moral, tamo vladaju pravednost, ljubav, čistoća i, uopće, kršćanske krjeposti” (bl. A. Stepinac). Majka Gospodinova vjerovala je čvrsto da ”Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1, 37) pa je zato bila sretna i mogla je veličati Gospodina. Ona, koja je u svom srcu razmišljala o Božjim riječima i događajima (usp. Lk 2, 19), poziva i nas na kulturu srca slijedeći Božji zakon upisan u srcima našim. U njezinoj školi možemo se prepustiti Bogu da i nama otvori um i srce.
U R E D N I K
ZRNCA GOSPINE KRUNICE
Biti hrabri preuzeti rizik
U povodu ovogodišnjega, 56. Svjetskog dana molitve za zvanja, Papa je uputio prigodnu poruku u kojoj razmišlja o tome kako nas Gospodinov poziv čini nositeljima jednog obećanja i, u isto doba, od nas traži hrabrost preuzeti na sebe rizik s Njim i za Njega. Polazište za njegovo razmišljanje je izvještaj o Isusovu pozivu prvih učenika (Mk 1, 16-20). Na temelju njega donosimo kratka razmatranja koja mogu dobro doći kao uvodi u pojedina otajstva krunice za duhovna zvanja.
1. RIBARENJE NA MORU
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. (Mk 1,16)
Braća Šimu i Andrija obavljaju svoj svagdanji posao. U nekim bi danima njihov trud i napor bili nagrađeni obilnim ulovom, ali ponekad cijelu noć ne bi napunili ni jednu mrežu te bi se vraćali na obalu umorni i razočarani. To su uobičajene životne situacije. Svatko od nas ima želje koje nosi u svom srcu, upušta se u aktivnosti za koje se nada da će uroditi plodom, izlazi na ”more” mnogih mogućnosti tražeći pravi smjer koji će mu zadovoljiti žeđ za srećom.
Dok razmatramo o učenicima kako ribare, po Marijinu zagovoru molimo za one koji su odgovorili na Božji poziv, da im životni brod, uslijed neuspjeha u pojedinim trenutcima, ne potope valovi. Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…
2. POZIV PRVIH UČENIKA
I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« (Mk 1,17)
Kao u povijesti svakog poziva, tako se i u tom događa se susret. Isus prolazi uz Genezaretsko jezero, vidi ribare i njima prilazi da ih pozove… I odmah im obećaje da će ih učiniti “ribarima ljudi”.
To se dogodilo i nama kad smo upoznali osobu s kojom smo na kraju odlučili dijeliti život u braku ili kad smo osjetili prvi put da nas privlači Bogu posvećen život ili svećenički poziv: bili smo iznenađeni susretom i u tom trenutku nazreli smo obećanje o radosti koja može ispuniti naš život. Sa svakim čovjekom Bog ima plan i svatko mu je od nas potreban.
Dok razmatramo o pozivu prvih učenika, po Marijinu zagovoru molimo za one koji su izabrali duhovni poziv, da ne ostanu robovi svojih navika i običaja nego da se daju iz njih pomaknuti. Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…
3. DVOJICA SE ODAZIVLJU
Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. (Mk 1,18)
Ako ponekad doživimo “čudesan ribolov”, to je zato što Gospodin želi da otkrijemo da je svatko od nas pozvan, na različit način, na nešto veliko i da nam životi ne bi smjeli biti zarobljeni u mrežama učmalosti i besmisla koji otupljuju i umrtvljuju srce.
Poziv je poticaj da se ne zaustavimo na obali s mrežama u rukama, nego da ih ostavimo, pođemo za Isusom i slijedimo ga na putu koji nam je pripremio radi naše sreće i za dobro onih koji su nam blizu.
Dok razmatramo o odazivu prvih učenika, po Marijinu zagovoru molimo za mlade koji osjećaju Božji poziv, da se ne boje odazvati, ne obeshrabre se pred budućnošću i ne izgube nadu. Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…
4. UČENICI KRPAJU MREŽE
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. (Mk 1,19)
Prihvaćanje Gospodinova poziva podrazumijeva usuditi se staviti sve na kocku i uhvatiti se u koštac s velikim izazovom, ostavljajući sve što nas drži vezane za našu malu lađu, našu nađenu sigurnost i komod, i sprječava nas da donesemo konačnu odluku. Od nas se traži odvažnost koja nas potiče da otkrijemo Božji naum o našem životu.
Poziv na kršćanski život svi primamo krštenjem, a on nas uči i da naš život
nije plod slučajnosti, nego dar: ljubljena smo Gospodinova djeca, okupljena u velikoj obitelji Crkve.
Dok razmatramo o dvojici koji krpaju mreže, po Marijinu zagovoru molimo za one koji su prihvatili duhovni poziv, da ne ostanu na svojoj lađi koja im daje sigurnost, nego se oslone na Gospodina i krenu dalje s pouzdanjem u njegovo obećanje.
Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…
5. POZIV DRUGE DVOJICE
Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. (Mk 1, 20)
Kao Isus učenike, Bog je tako pozvao i mladu Nazaretsku Djevicu. U njezinu životu poziv je bio ujedno obećanje i rizik. Njezino poslanje nije bilo lako, ali ona nije dopustila da strah prevagne. Teškoće i izazovi koji su bili pred njom nisu bili razlog da kaže ”ne”. Njezin ”da” bio je ”da” onih koji se žele uključiti i riskirati, staviti sve na kocku, bez ikakva drugog jamstva osim sigurnosti i svijesti da su nositelji jednog obećanja.
Svi ćemo mi u životu naići na poteškoće. Toliko puta ne će nam mnogo toga biti unaprijed jasno niti ćemo biti sigurni. Zato bi naše oči uvijek trebale biti uprte u Mariju.
Dok razmatramo o pozivu druge dvojice učenika, po Marijinu zagovoru molimo za one koji su se odazvali na Božji poziv, da, poput nje, ostanu jaki i hrabri i kad naiđu na poteškoće. Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…
KAJO
SADRŽAJ
- Za kulturu srca (Urednik)…………………………………………………………. 201
- Uloga svetišta (Papa Franjo) …………………………………………………… 204
- Majka našega srca (I. Bodrožić)……………………………………………….. 206
- Što je s kućnim odgojem? (S. Jerčić)………………………………………… 208
- Spasila mu život (P. Marin) …………………………………………………….. 211
- Srce koje ljubi (M. Parlov) ………………………………………………………. 212
- Jutarnja Rosa (A. B. Periša) ……………………………………………………. 214
- Sredstvo za očuvanje Mudrosti (M. Sušac)…………………………………. 216
- Srce na dlanu i vijencem ovijeno (D. De Micheli Vitturi) …………….. 218
- Pjesme Majci Božjoj Remetskoj u čast (V. Tokić Burolo) …………. 220
- Bog sve vidi i vodi (K. Jolić) ………………………………………………………. 222
- Na Crkvu, jasno! (R. T.) ………………………………………………………….. 224
- Marija – uzor slušanja Božje riječi (D. Aračić)…………………………. 226
- Pontifex (K. Stipanović) …………………………………………………………. 228
- Duhom Svetim osjenjena (D. Bartulović)………………………………… 232