Prominski molitvenik „PUT KRIŽA“

Fra Ivan Maletić uredio je i izdao molitvenik „Put križa“ koji je napisao prominski župnik fra Nikola Vucić 1802. godine. Ovaj molitvenik „preveo“ je Branko Jozić na hrvatski suvremenik jezik na temelju reprint izdanja kojeg je uredio fra Frano Poljak 1858. godine.

Prominski molitvenik

Kada smo se odlučili na pretisak izdanja molitvenika, pod nazivom Puta križa kako se običaje činiti u župi prominskoj, koji je uredio i izdao župnik prominske Župe Svetoga Mihovila fra Nikola Vucić, redovnik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, bili smo vođeni plemenitom nakanom da suvremenim vjernicima pokažemo kako se nekada molilo u župi sv. Mihovila – Promina.

Kako me upozoriše upućeniji od mene, ovo je najstarije sačuvano djelo tiskano u našoj župi daleke 1858., priređeno od strane fra Frane Poljaka. Iako je ovo drugo izdanje, do prvog izdanja iz 1802. nismo mogli doći, kao ni do predloška ovomu djelu kojeg je napisao isto tako sin naše župe fra Ivan Vucić, fra Nikolin rođak (Promina 1696. – Visovac 1766.), Put križa i nauk kršćanski, Mletci, 1771., djelo je hvale vrijedno kao najstariji tiskani dokument tog vremena.

Ovaj molitvenik značajan je s religiozne strane, jer donosi prigodne molitve koje su vjernici obavljali u određenom vremenskom razdoblju; značajan je za proučavanje hrvatskoga crkvenoga jezika, kojim se govorili i molilo u 19. stoljeću među kršćanskim pukom u Dalmaciji; značajan je za proučavanje domoljublja, kojim je vjerni puk iskazivao vjernost Bogu i Domovini, moleći na hrvatskom jeziku.

Kada je preuzeo pastoralnu djelatnost u «prominskoj župi» (od 1786. do čak 1826.), kako veli u Uvodu, tiskao je ovu knjižicu, odnosno Put križa, s dodatkom prigodnih molitava «da se ova pobožnost među kršćanima ne bi ugasila». Tako smo se i mi odlučili na reprint izdanje njegova Put Križa, koji je uredio i izdao u Splitu 1858., da bi današnji vjernici, ugledavajući se u prošlost, nastavili istim žarom ispovijedati svoju vjeru kao i njihovi preci.

Reprint izdanje tiskali smo prema standardnim tiskarskim normama, tako da smo na lijevoj parnoj stranici donijeli izvorni tekst, koji je tiskao župnik fra Nikola, a na desnoj neparnoj stranici «prijevod», odnosno suvremeni hrvatski tekst, radi lakšega razumijevanja.

Dakle, nakon uvodnih župnikovih napomena, donosimo Kazalo pomičnih svetkovina i njihov prijevod, a ne današnji liturgijski kalendar. Tako će čitaoci moći razlikovati nekadašnji i današnji ritam crkvene godine, jer su prema pojedinim blagdanima i svecima u našem narodu nastale i posebne poslovice ili prigodni nagovori, a još se, bez obzira na kalendar, koriste među vjernicima, (npr: oko svetog Luke met u nidra ruke, ne vadi ih vanka do svetoga Marka)

Najveći dio knjižice, dakako, zauzima Put križa, kako ga je priredio župnik fra Nikola, «da se ne zapusti ono što su pobožni i učeni teolozi ostavili», ostao je do danas prigodna molitva kroz korizmeno vrijeme u Župi Sv. Mihovila u Promini. Zasigurno će naši vjernici i pobožni znatiželjnici osjetiti blagodat starijega hrvatskoga jezičnog izričaja prenesenoga u suvremenik književni jezik.

Nakon Puta križa slijedi opis blagoslova s Presvetim i pjevanje psalma raskajanoga grješnika (Ps 51), u kojemu vjernici, klečeći pred Svetootajstvom, odgovaraju: Jer je uvike milosardie gnegovo (Jer je u vijeke milosrđe njegovo).

Iza toga slijede, također «dvojezično», marijanske molitve, litanije ili pohvale Majci Božjoj, Gospino pozdravljenje, ili Anđeo Gospodnji, molitve za pokojne, kršćanska djela, opće molitve, misne molitve, i neizostavna molitva Zdravo Tilo Isusovo, molitve oprosta od vremenitih kazni, i na kraju dotrina, kako bi rekli vjernici, to jest Nauk karschjanski ili Kršćanski nauk, koji su vjernici znali naizust moliti, a molitvenik je oteo zaboravu.

Kada pregledamo sadržaj ove knjižice, koji je fra Nikola priredio za svoje vjernike u Promini, onda možemo sa sigurnošću zaključiti da je ovaj molitvenik odigrao značajnu ulogu u odgoju kršćanskih vjernika u Promini i šire, jer mu je bila nakana «da se još bolje ukorijeni, utvrdi i raširi štovanje, slavljenje i hvaljenje našega Boga».

Kako predaja svjedoči u vrijeme fra Nikolina župnikovanja župom Prominskom: nije bilo odraslog Prominca koji njezin sadržaj nije znao na pamet. Da je moralni i duhovni učinak bio izvanredan ne treba dvojiti, to potvrđuju zabilježene predaje:uz prestanak psovki i svakojakih nepodopština prestale su krađe i svađe među Promincima u to vrijeme.

Stoga, zahvaljujemo svima koji su pomogli da ovo djelo ponovno iziđe na svjetlo dana. U prvom redu dr. Zdravku Dizdaru koji nas je potakao na izdavanje ovog dijela, a kojeg je on dobio od svog pok. ujaka don Mirka Ćelkanovića i koji ga je potaknuo da bi bilo dobro ovo djelo izdat u reprint izdanju i koji je napisao opsežan i hvale vrijedan Pogovor u kojem je donio cjelovit prikaz vremena i prilika u kojem je djelo nastajalo. Hvala mr. Branku Joziću, koji je «preveo» molitvenik u hrvatski suvremenik jezik. Zasigurno mu nije bilo jednostavno, ali dugogodišnje radno iskustvo kao istraživaču u splitskom Centru Marulianum, pomoglo mu je u ostvarenju ovoga pothvata. Hvala dr. Ankici Čilaš Šimpraga, našoj Prominki, djelatnici Instituta za Hrvatski jezik u Zagrebu, koja se spremno odazvala da prouči ovo djelo i napiše svoju stručnu analizu o jeziku kojim je pisano ovo djelo. Hvala župi sv. Mihovila – Promina, na čelu sa neumornim župnikom fra Petrom Pletikosom, koji je svesrdno podržao ideju da ovo djelo, njegovaprethodnika, ugleda svijetlo dana.  Hvala tiskari Viatoni d.o.o. Bjelovar, i našem Prominjcu Željku Džapi, koji je uz minimalne troškove, tiskao ovo reprint izdanje. Neka mu bude na ponos, kao sinu Prominskom.

A ti, vrli čitaoče, kako je zaželio župnik fra Nikola, «ponavljaj molitve iz ove knjižice pa ćeš u srcu osjetiti Božju ljubav i duhovnu slast te želju za njom».

Fra Ivan Maletić

*******

Životopis

Fra Nikola (Krste) Vucić rođen je oko 1750. godine u Promini. Franjevački habit obukao je 26. svibnja 1766., a svečane zavjete položio 26. svibnja 1967. godine. Za svećenika je zaređen 17. kolovoza 1774. godine. Preminuo je 19. rujna 1826. godine u Promini.

U Franjevačkoj provinciji vršio je slijedeće službe: U Kninu je bio učitelj mladeži (1775. – 1777.), župni vikar (1775.-1778.), samostanski vikar (1776.-1777.), gvardijan (1777.-1779.), župnik (1778.-1782.) i profesor filozofije (1780.-1782.). U župi Gradac drniški bio je župnik (1782.-1786.), a zatim župnik u Promini do svoje smrti 1826. godine. Bio je definitor Provincije (1803.-1806.) i profesor teologije na Visovcu.