VRTLOG GRIJEHA

U nakladi Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji tiskana je knjiga fra Ante Vučkovića „Vrtlog grijeha. O Davidovu grijehu s Bat-Šebom“. Grijeh u čovjeku rađa vrtlog koji zahvaća druge ljude i stvara prostor za nove grijehe. U ovim promišljanji­ma o vrtlogu grijeha opisano je mučno ljudsko isku­­stvo gubitka tla pod nogama i ubrzavajućega pada u bezdan neslobode u kojemu jedan grijeh doziva drugi. Tko upadne u vrtlog grijeha jedva da to opaža. Buka opravdanjâ kojima se grijesi međusobno pomažu odveć je sugestivna.

Najneobičnije od svega u vrtlogu jesu riječi koje su u stanju zaustaviti pad i izvesti čovjeka u slobodu. O takvim riječima i o čudesnoj ljudskoj sposobnosti otkrivanja istine o sebi samome, o snazi kajanja i novoga početka pripovijeda biblijski tekst o Davidovu grijehu.

Grijeh je započeo Davidovim pogledom na lijepu Bat-Šebu. Upleo ga je u brakolomstvo, u laži, prijevare i ubojstva. Grijeh se pretvorio u mrežu. Zaustavljen je neočekivanom Davidovom spremnošću da se ogleda u prorokovoj riječi. Završio je novim početkom i psalmom koji već vjekovima, snagom iskonskoga iskustva i čiste pjesničke riječi, zarobljene uvodi u molitvu i usmjeruje prema slobodi..

Kazalo

• Proslov
• Druga knjiga o Samuelu
• Uvod  .

1. SILA GRIJEHA

Grijeh kao pad pod protubožju silu

• 1.1. Nepreuzimanje odgovornosti
• 1.2. Rađanje grijeha 
• 1.3. Širenje grijeha
• 1.4. Prikrivanje posljedica svojega grijeha
• 1.5. Uvlačenje drugih u grijeh
• 1.6. Napastovanje
• 1.7. Privid dobra i zaštita laži
• 1.8. Uklanjanje pravednih
• 1.9. Ušutkana savjest
• 1.10. Nepodnošenje istine i tuđe čistoće
• 1.11. Pristajanje na tuđi grijeh
• 1.12. Razlozi zla
• 1.13. Struktura grijeha 
• 1.14. Prividni uspjeh

.

2. IZLAZAK IZ GRIJEHA

Put pokajanja po Božjoj riječi

• 2.1.  Snaga Jahvine riječi
• 2.2.  Bijes i osuda kao pokazatelji vlastite duše
• 2.3.  Snaga Božjega proroka
• 2.4.  Priznanje kao početak izlaska iz grijeha
• 2.5.  Težina krivnje i izlaz iz nje
• 2.6.  Pokajanje
• 2.7.  Iskreno priznanje kao prvi korak u spoznaji grijeha
• 2.8.  Krivnja, samopravednost i oslobođenje u ispovijedi
• 2.9.  Kajanje i molitva Bogu za brisanje krivice
• 2.10. Spoznaja posljedica naših grijeha za druge
• 2.11. Pokora: post i molitva kao vapaj za Božjim milosrđem
• 2.12. Trpljenje posljedica svojih grijeha
• 2.13. Život u radosti poslije Božjega oproštenja
• 2.14. Promjena nakon oproštenja grijeha
• 2.15. Zaključne misli
• 2.16. Pogovor, Zrinka Jelaska

.

Fra Ante Vučković

Zaključne misli

Kada se osvrnem unatrag i pogledam kako se dogodio susret s ovim kratkim biblij­skim tekstom, opažam da to nije bio ni prvi susret s njim niti je postojao neki posebni po­vod. Pa ipak, u tom jednom trenutku susreo sam ga na drugačiji način. Mnogo puta prije toga mo­lio sam Psalam 51., ali on u mojoj duši nikada nije odzvonio kao tada kada sam ga slušateljima pro­čitao nakon pozornoga iščitavanja opisa Davidova grijeha. Bio sam okružen ljudima koji su, sada mi se čini, i sami bili uvučeni u nesvakidašnju po­zornost. Postoje izdvojeni trenutci u kojima nam se daruje otvorenost uma i srca. U njima se kuša blizina samima sebi i zajedništvo s drugima. To ponekad osjećamo kao milost, a ponekad kao sna­žan uvid u čudesnu i krhku ljudsku zbilju. Sada mi se čini da sam naknadnim radom na ovome tekstu neprestano tragao za onim što nam je tada bilo darovano. I kao da su mi ta lakoća i jasnoća neprestano izmicale. Jedno je sigurno: moje riječi tada nisu bile ni dublje ni jasnije od ovih napisa­nih. Naprotiv! Bile su skromne. Pa ipak, to relativ­no kratko vrijeme u kojem se dogodila preobrazba sudionika u uho, urezalo mi se u pamćenje kao neobična i rijetka pozornost.

David je griješio. Nakon uvida u istinu o sebi poetskim je i molitvenim riječima izlio dušu pred Bogom. Mi smo, slušajući o Davidu i slušajući nje­govu molitvu, kušali čudesni odzvon Božje riječi.

Vrtlog grijeha opisuje mučno ljudsko iskustvo gubitka tla pod nogama i ubrzavajućega pada u bezdan neslobode u kojem jedan grijeh doziva drugi. Tko upadne u vrtlog grijeha jedva da to opaža. Buka opravdanja kojima se grijesi među­sobno pomažu odveć je sugestivna. Kao da smo u Davidu svi prepoznavali sami sebe i kao da nam se kroz biblijski jednostavni jezik darivala jasnoća o vlastitim iskustvima gubitka slobode.

Najneobičnije od svega u vrtlogu jesu riječi koje su u stanju zaustaviti pad i izvesti čovjeka u slobodu. O takvim je riječima i o čudesnoj ljud­skoj sposobnosti otkrivanja istine o sebi samome, o snazi kajanja i novoga početka pričao biblijski tekst o Davidovu grijehu. Dok smo ga slušali u nama kao da je rasla žudnja za upravo takvim su­sretom s Božjom osloboditeljskom riječi.

Grijeh je započeo Davidovim pogledom na lijepu Bat-Šebu. Upleo ga je u brakolomstvo, u laži, prijevare i ubojstva. Pretvorio se u mrežu. Zaustavljen je neočekivanom Davidovom spre­mnošću da se ogleda u proročkoj riječi. Završio je novim početkom i psalmom koji već vjekovi­ma, snagom iskonskoga iskustva i čiste pjesničke riječi, zarobljene uvodi u molitvu i usmjeruje pre­ma slobodi.

Ni naša iskustva s grijehom nisu odveć dru­gačija. Nije nam se teško prepoznati u ovome tekstu. Čak i onda kada se naši grijesi sasvim ra­zlikuju od Davidovih, dramatičnost pada i milost povratka u slobodu zrcale se u biblijskim riječima.

Ovaj i slične biblijske tekstove ne može nado­mjestiti ni jedna interpretacija. One se izvornom smislu približe više ili manje, a izvorni tekst traje. I djeluje. Pa ipak, put do susreta sa sobom pred Bož­jom riječi nije ni izravan ni utaban. Mnoge su lju­de do Riječi dovele ljudske riječi. Ovaj tekst bilježi jedno darovano iskustvo i traga za nemogućim: da ljudskim riječima približi Božju Riječ, da krhkim i prolaznim uputi na neprolazno. Ali, kada je riječ o Bogu i njegovoj Riječi, i promašaji i nedorečenosti vode k njemu. Štoviše, čini se da su to jedini putovi kojima se približavamo Bogu. Izravni i nepogrješi­vi put u susret poznaje i daruje samo Bog.

.

POGOVOR

Zrinka Jelaska

Tekst ove knjige najprije me privukao kao pristup književnomu djelu. Profesorica sam hrvatskoga jezika i književnosti, a preda mnom je bila jedinstvena, neočekivano duboka i oštra interpretacija priče iz Biblije, koja je najvažnija knjiga u kulturi naroda u kojemu sam rođena. Ni za jednu se drugu knjigu ne bi moglo sa sigurnošću reći da je najvažnija u životu moga hrvatskoga na­roda. Samo za Bibliju.

Sama starozavjetna priča o Davidu i Bat-Šebi, kralju i tuđoj ženi, privlačila je i ljude iz drugih naroda, tijekom cijele povijesti otkako je nastala. Mnogo je zanimljivih tema i događaja u toj pozna­toj starozavjetnoj priči koja je nadahnjivala umjet­nike stoljećima. Strast, vlast, preljub. Pa rat, susret pravednoga podanika i nepravednoga kralja, noše­nje pisma s vlastitom smrtnom presudom, slanje u smrt mnogih da se ubije jedan, ženidba s trudnom udovicom i privid sretnoga svršetka. Potom dramatični prevrat uslijed ispričane priče o siromahu i ovčici. A usred toga iznikao je jedan od najljepših pjesničkih tekstova, pokajnički Psalam 51.

No tekst o grješnomu Davidu znatno me više privukao kao vjerničko čitanje dijela Biblije, knji­ge koja mi pruža sigurnost veću od svih drugih knjiga jer je riječ o riječima našega Oca, Boga. Zato je svako bavljenje njom bavljenje istinom i onim najvažnijim u životu. David je jedan od najodličnijih biblijskih likova. Pjesnik je, svirač, pjevač, plesač. Židovski je i kršćanski junak. Imao je s Bo­gom odnos koji osjećajno podsjeća na Ivanov pre­ma Isusu. Obojica su bili ljubljeni i kupali su se u ljubavi svojega Boga. Tako da je i sama pomisao predanoga bavljenja Davidovim osobnim živo­tom u jednomu dijelu njegova zrela života, njego­va kraljevanja, imala ugodan predokus.

Vrtlog grijeha počinje zagovorom tekstova Staroga zavjeta. I nudi uputu o svježemu čitanju onoga što bismo i prečuli jer ga smatramo već vi­đenim. A onda polako, korak po korak, s pone­kim korakom unatrag, odmotava dio po dio bi­blijskoga teksta osvjetljujući ga iz njega samoga i usmjerujući ga na nas. Danas. Ispred nas raste sve stvarnija slika o Davidu. On postaje običan čo­vjek iz susjedstva, naš znanac. Autor ga s puno razumijevanja prikazuje kao čovjeka koji je uslijed neodgovornosti, a onda i nebudnosti, po nepro­mišljenoj požudi i bahatoj vlastohlepnosti, upao u vrtlog grijeha, isprepletena mnogim grijesima -od licemjerja, zlorabe, podmuklosti, do hotimična ubojstva i nepotrebnih smrti.

Uz Davida autor ne zaboravlja ni mnoge dru­ge likove: Bat-Šebu, zbog koje se toliko toga dogo­dilo, a o kojoj toliko malo piše u ovoj biblijskoj priči; glasnika koji ju je doveo kralju; Joaba, zapo­vjednika i osobu koja je najviše znala o Davidovim zlim namjerama prema jednomu od najodličnijih ratnika i bila njegova produžena zločinačka ruka; čestitoga Uriju Hetita čija je žena najprije obešča-šćena, a potom on zbog toga ubijen; glasnika koji je prenio Joabovu poruku o besmislenomu strada­nju vojnika i pogibli Davidova suparnika; druge poginule ratnike i njihove bližnje; Božjega proro­ka Natana; Davidovo i Bat-Šebino prvorođenče. Mnogi od nas koji smo bar nekoliko puta čitali o Davidu o nekima od njih uopće nismo razmišljali, a druge nismo ni primijetili.

Kao grješna ljudska bića mnogi su se od nas u nekim razdobljima života, ili u nekim situacijama, našli u ulozi nekoga od likova ove priče. Knjiga Vrtlog grijeha fra Ante Vučkovića koja se bavi ra­zličitim ljudima uvučenima ili dodirnutima vr­tlogom zla meni i meni bliskima izrazito je bitna. Njezin smo sadržaj najprije u glavnim crtama čuli izgovoren na snimci, a potom ga nekoliko godina dobivali u sve dužim i razrađenijim pisanim ina­čicama. Nije nam dosadio. Vjerujem da će i mno­gima drugima bar po nečemu biti važan jer inače ne bi ni posegnuli za njim kad vide da je riječ o vrtlogu i grijehu.

Što mogu čitatelji dobiti družeći se s ovom knjigom? Čitajući starozavjetnu priču o Davidovu grijehu s Bat-Šebom i događajima koji su uslijedi­li, koja se u dijelovima ponavlja u ovomu tekstu zajedno s raščlambom i autorovim razmišljanji­ma, moći će bar malo bolje shvatiti što im se doga­đalo u životu, a možda im se i dalje događa. Mi­slim posebno na neke skupine ljudi koji bi mogli naći olakšanje u ovomu tekstu, isprepletenomu s biblijskim proznim i poetskim rečenicama pa ću ih opširnije spomenuti.

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! (Mt 5,8). U prvome su redu oni koji su čestita srca, nevini, čisti, kao Urija. Oni koji nikako ne uspijevaju do­biti zasluženo među ljudima. Oni koje ljudi mrze i tjeraju iz svoje zajednice, protiv kojih počinju sva­kojaka zla govoriti, čije su ime odbacili (zbog Sina čo­vječjega). A kada poneki (gle čuda!) i uspiju dobiti pohvale ili čak nagrade, o njima se ne govori. Ti će čitatelji moći shvatiti da doista nisu ništa krivi, da je njihovo zanemarivanje, prešućivanje ili protjerivanje uzrokovano ne time što ljudi oko njih ne vide njihovu dobrotu, iskrenost ili istinoljubi­vost – nego upravo zato što to vide! I da su u tome sličniji Isusu nego uspješnim i popularnim ljudi­ma. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,10). Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. (Lk 6,23).

Članovi obitelji i prijatelji poginulih i progna­nih moći će u Uriji Hetitu i ostalim najboljim rat­nicima, nastradalim pravednicima, vidjeti odsjaj ljubljenoga patnika. Ganuta sam kada pomislim na hrvatske branitelje koji će se sjećati svojih poginulih suboraca i na njihovu iskrenu ljubav prema svojoj zemlji i narodu, posve nalik Urijinoj. No pomisao na vrtlog nepravda i interesa koji su ih teže ranili od neprijatelja i samo im povećali bol, izaziva mi sućut. Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! (Mt 5,4).

Među braniteljima je bilo i onih koji su se našli u Joabovoj koži, dobrih i sposobnih ljudi koji su bili spremni braniti svoj narod i dom, ali su iz straha, možda i nesnalaženja, upali u vrtlog potaknut grijehom nekoga nadređenoga. Posebno je to teško bilo ako su, poput Joaba, bili na višemu položaju, zapo­vjednici, pa su imali veću moć i veću odgovornost. Ako su poslije izlaska iz počinjenoga grijeha opet djelovali časno, čak istovremeno i junački i ponizno poput Joaba, možda još do danas nisu okajali svo­je grijehe ili se nisu uspjeli riješiti krivnje. Davidov put izlaska iz vrtloga grijeha može im biti putokaz.

Neki će čitatelji biti u sličnu položaju kao Davidovi ukućani, glasnici, podanici. Bliski su s grješnicima koji su počinili zlo ili uzrokovali velike nesre­će, članovi su njihove obitelji, prijatelji i suradnici. Čitajući ovaj tekst, oni će moći lakše shvatiti što se to dogodilo s nekoć dobrom osobom, kako je mogla tako duboko zaglibiti. Ne će više morati misliti da su bili jednostavno prevareni ili potpuno nesposob­ni proniknuti pravu narav čovjeka koji im se dotad činio velik i dobar. Vjerujem da će im korisnom biti spoznaja kako najčešće sve počinje nečim što se sa­mim počiniteljima i nije činilo strašnim grijehom. Vrijeme ukradeno od posla, koja čašica više, odluka da se ipak sjedne za volan rijetko bi komu na počet­ku djelovali kao velik zločin. A ishod su toga uni­šteni životi, sakatost, smrt. Možda će tim čitateljima biti nešto lakše oprostiti svojim bliskim grješnicima, možda će ih lakše moći nastaviti voljeti. Blago milo­srdnima: oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5, 7).

Ima djece koja su začeta neželjena, u bludu, preljubu. Djece čiji je život u majčinoj utrobi do­čekan s užasom umjesto s radošću. Za nekom su od te djece prekasno žudjeli, kad su ih već izranili uskraćivanjem svoje ljubavi. Ima i djece, kao što je bilo prvorođenče Davida i Bat-Šebe, zbog kojih su drugi ljudi ubijani. Neku od djece začete s tako teškim teretima to je stajalo života, već u majčinoj utrobi ili kratko nakon rođenja. Za umrlu, poseb­no svjesno pobačenu ili poslije rođenja odbačenu djecu možemo moliti, a vapiti Bogu za onu ne­rođenu kojoj takvo što sada prijeti ili im se sada događa. Druga su, usprkos neželjenosti i odba-čenosti, uspjela ostati na životu. Preživjela su, ali jedan dio njihova bića kao da i nije. Ako do njih u odrasloj dobi dopre tekst ove knjige, moći će pre­poznati da su nosili teret grijeha svojih roditelja (i nije važno da točno znaju kojega). Oni će moći moliti za sebe – da ih Bog oslobodi tereta i iscijeli ih svojom ljubavlju, ali i za svoje roditelje – da im se smiluje i pošalje im nekoga Natana, ako već do njih nije doprla Božja riječ, snažna i djelotvorna.

Mnogi kažu da je najveća bol na ovome svi­jetu izgubiti dijete. I gledati njegovu patnju. Tu je bol iskusila naša Gospa. I svi roditelji kojima je di­jete patilo, i umrlo. Posebno oni koji su predano za njih molili, postili, žrtvovali se ili dali zavjete. Nji­ma bi Davidovo povjerenje prema Bogu i nakon takve tragedije moglo bar malo pomoći da odu korak dalje u predanosti Božjoj volji.

No ima roditelja koji na početku nisu prihva­tili svoju začetu djecu, koji su ih željeli podvaliti drugima i za njih se uopće ne brinuti – roditelja kojima je njihovo začeto dijete bilo samo teret i muka. Možda zbog okolnosti kako su ga začeli, s kime su ga začeli. Možda su željeli da njihova dje­teta nema, da umre, čak su to pokušavali uzroko­vati. Onda su se okolnosti promijenile pa su svo­je dijete ipak provoljeli. I potom izgubili. Možda su oni sami ili drugi oko njih mislili da i nemaju pravo na patnju zbog umrloga djeteta kad nije na­stalo i prihvaćeno iz ljubavi. Posebno ako su ga pokušavali umoriti. Oni se mogu uz Davida, upu­ćeni i tekstom ove knjige, naučiti obratiti Bogu da im izbriše krivnju i vrati radost i veselje.

Ima i onih koji ne znaju točno što su i kako zgriješili jer su bili i nesvjesni sudionici ili pomaga­či u grijehu. Bili su svjedoci njima ne sasvim jasnih nedjela, zbog kojih su osjećali nejasnu krivnju. Možda su i znali da nešto nije u redu s postupci­ma njima nadređenih ili bliskih, ali nisu znali što da počnu i kako da iziđu iz toga. Kao Davidovi glasnici. Možda su pogađali i što se događa, ali su prešutno pristali biti uključeni. Oni će moći prepoznati vrtlog koji je i njih bar dijelom zahvatio pa će moći ispovijediti svoj grijeh, ako ga je bilo. U sva­komu slučaju moći će vapiti za Božjim milosrđem, za sebe i za one s kojima su se susretali.

Mislim i na žene koje su se našle u Bat-Šebinu položaju. Neke su se kao žrtve mogle naći u jednakim ili sličnim situacijama koje su se njoj dogo­dile: udane žene koje su bile pozvane ili prisiljene da legnu s muškarcem koji im nije muž; žene koje su nakon takvoga odnosa zatrudnjele s drugim; žene koje su izgubile muža, i to muža kojemu su bile jedine na svijetu, a onda su se kao udovice morale brzo preudati za drugoga.

Bat-Šeba je začećem prvoga djeteta postala i maj­ka. Stoga se i neke majke mogu poistovjetiti s njom ili nekim situacijama u kojima je ona bila: majke koje su u strahu i muci nosile svoje prvorođenče; majke koje se nisu mogle posve radovati začeću svojega pr­voga djeteta jer nije začeto s ljubljenim mužem, nego prisilom ili čak nasiljem; majke koje su izgubile svoje tek rođeno dijete, i to prvorođeno; ucviljene majke koje je muž tješio nakon smrti zajedničkoga djeteta, ali nije uspio izbrisati svu bol; majke koje su dobile drugo dijete poslije smrti prvoga.

No ima i nekih žena koje su bile grješne pa su se našle u sličnim situacijama i bile uvučene u vrtlog kakav je i Davida povukao: one koje su čeznule za mužem, ali su tražeći utjehu završile u tuđem krevetu; žene koje su želeći zabavu ili strast ostale trudne s drugim umjesto sa zakoni­tim mužem; one koje su poslije preljuba željele da im muž bude zaklon, da odgaja tuđe dijete; žene koje su se nadale da će ih oženiti ljubavnik, štoviše, pravi otac njihova djeteta koji je bogatiji, ugledniji i privlačniji nego njihov čestit i (dotada) dobar muž; žene kojima je trudnoća najprije bila strašna kao pomisao, a potom razlog zbog kojega su se uspjele udati za moćna čovjeka.

Ovaj će tekst poglavito, nadam se, pomoći svakomu grješniku, posebno svima onima koji će u lijenčini, gotovanu, zlorabitelju položaja, blud­niku, preljubniku, prijetvorniku, okrutniku i ubo­jici Davidu moći prepoznati sebe, bar u nekomu od tih njegovih obilježja, bar u nekome trenutku svojega života.

I muškarci i žene moći će s Davidom po biblij­skomu i ovomu tekstu proći cijeli put – od razmišljanja o tome kako su se otvorili prigodi za grijeh do obraćenja u Božjemu naručju. Jer ako je takav Božji miljenik kao David mogao toliko zgriješiti i bilo mu je oprošteno, k tomu mu je Bog čak daro­vao drugoga sina sa ženom koju je tako nečasno zadobio, ljubljenoga, i svi bismo mi drugi grješ-nici mogli jednako proći. Smijemo se ponadati da će i nama srce opet postati čisto, duh obnovljen i postojan. Kad prođemo cijeli put izlaska iz grije­ha, kao David, mogli bismo se usuditi ući u radost svojega gospodara.

Dolaze mi pred oči i oni koji su imali priliku zgriješiti kao David, ali nisu. Zato što su pokor­ni. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! (Mt 5, 5) Uspjeli su se očuvati time što su odgovorno čini­li svoj posao pa nisu ni mogli lako zgriješiti. Ili su se uz Božju pomoć uspjeli oduprijeti grijehu, kao Urija uz Davida. Nadam se da će se još više učvrstiti u slavljenju Boga što ih je očuvao od vrtloga u koji je upao David.

Na kraju mi dolaze na pamet i oni koji se bri­nu za druge. Kao Natan. Koji pomažu u širenju Kraljevstva Božjega. Bilo to zato što su sami vapili za pomoći, što su oni sami ili njihovi najdraži bili upali u vrtlog grijeha i teško se iščupali iz njega, ili zato što ih je na to Duh od mladosti nadahnjivao. Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5, 9)

Fra Ante Vučković u ovoj knjizi uspoređuje spoznaje dobivene nadahnutim čitanjem teksta o Davidu s današnjim i svevremenskim odnosima među ljudima, osobnima i društvenima. Obliko­van svojom strukom i pozivom, povezuje ju i s grčkim filozofima i prijateljima crkvenih naučitelja, ali je tekst izrazito pitak i pogodan za čitanje ljudima različita obrazovanja. Gotovo su sve riječi jednostavne i lake, rečenice uglavnom vrlo kratke, jezično jednostavne i razumljive. Sadržaj je sloje­vit, prozračan na površini, a sve teži što se dublje ide. Zato se i treba čitati ne jednom ili sedam puta, nego sedamdeset puta sedam.

na spomendan Presv. Imena blažene Djevice Marije,

12. rujna 2011.