Zagreb: Antićevo – trodnevnica

Za proslavu ovogodišnjeg Antićeva po ustaljenom običaju pripremali smo se trodnevnicom. Ove godine prva dva dana trodnevnice predvodio je euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao fra Ivan Režić, magistar bogoslova u samostanu o. fra Ante Antić na Trsteniku u Splitu. Treći dan trodnevnice euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao mnp. o. provincijal dr. fra Marko Mrše. Svaki dan nakon euharistijskog slavlja na grobu časnoga sluge Božjega predvoditelji euharistijskog slavlja i ostali svećenici molili su molitvu za proglašenje blaženim Časnoga sluge Božjega i za milosti po njegovu zagovoru.

Prvi dan trodnevnice

Tema prvog dana trodnevnice bila je Duhovni voditelj duša. Na prvi dan trodnevnice propovjednik je protumačivši evanđeoski izvještaj o sotoninom napastovanju Isusa istaknuo kako nas Isusove riječi: »Ne živi čovjek samo o kruhu« (Mt 4, 4) upućuju da tražimo hranu za dušu i srce, a to je upravo ono što je Časni sluga Božji uporno činio kako u svojem odgojiteljskom djelovanju, tako i u duhovnom vodstvu brojnih osoba i ispovjedničkom neumornom služenju. Fra Ante je to svoje služenje i pomaganje u duhovnom rastu započeo okupljanjem učiteljica i djevojaka u Makarskom primorju, koje su nastojale oko dubljeg duhovnog života. Došavši u Zagreb 1946. fra Ante se oš više posvetio duhovnom vodstvu vjernika, kao i služenju u sakramentu ispovijedi. Propovjednik je posebno spomenuo fra Antinu duhovnu skrb za franjevački svjetovni red. Uz to držao je brojne duhovne obnove u samostanima časnih sestara. Propovjednik je posebno naglasio da je cilj fra Antina duhovnog vodstva bio ostvarivanje svetosti života po otvorenosti djelovanju Duha Svetoga u ljudskim srcima. Njegov je stav bio da se ozbiljan duhovni život može graditi jedino na temelju pravog svakodnevnog života koji se ostvaruje po vjernosti Božjim zapovijedima i Evanđelju. Propovjednik je svoje razmišljanje zaključio riječima:»Neka nam svijetli lik o. fra Ante bude poticaj i putokaz na osobnom, putu ljudskog sazrijevanja i rasta u svetosti te molimo Gospodina po zagovoru Marijinu da ga što skorije budemo mogli častiti kao novog hrvatskog blaženika«.

Drugi dan trodnevnice

Tema drugog dana trodnevnice bila je Srca otvorena za siromašne. Drugi dan trodnevnice propovjednik je o fra Antinoj skrbi za siromašne. U tom svom promišljanju propovjednik je pošao od odlomka evanđelja dotičnog dana (Mt, 31-46) koje govori o nagradi na sudnji dan koju će Isus dati onima koji su iskazivali djela ljubavi i milosrđa: nahranili gladne, napojili žedne, prili strance, zaogrnuli gole, pohodili bolesne i utamničene. Antićeva karitativna skrb, istaknuo je propovjednik počinje od njegovih mladenačkih dana. On je bijedu bolesti i siromaštva osjetio i u svojoj siromašnoj obitelji pogotovo kad mu je sestra oboljela. Nastojao je organizirati pomoć svojim bivšim gojencima, koji su bili župnici po siromašnim župama Dalmatinske zagore. U vrijeme rata fra Ante je proširio svoje karitativni djelovanje i izvan svoje redovničke zajednice. Tako je nakon što je bombardiran biskupski dvor slao više puta živežne namirnice biskupu Bonefačiću.

Fra Ante je često nastojao pomoći braći. pa je dijelio i ono što je dobivao u znak zahvale, živeći tako zavjet siromaštva, posebno u vrijeme rata. Došavši u Zagreb upoznao je mnoge siromašne obitelji, za koje se zauzimao i od onih koji nisu bili siromašni molio pomoć. Povezao se s različitim redovima i družbama redovnica, od kojih su mnoge nakon rata živjele posve siromašno. Braći franjevcima i drugim svećenicima nabavljao je duhovnu literaturu iz inozemstva preko svoje subraće Dominika Šušnjare iz Münchena i Karla Balića iz Rima. Koliko je mogao pomagao je i svojoj rodbini. Pred smrt je rekao jednom svećeniku da mu je dužnost ljubiti bližnjega.

Treći dan trodnevnice

Tema trećeg dana trodnevnice bila je Neumoran u izgradnji franjevačkog bratstva. Mnp. o. provincijal fra Marko je u prvom dijelu svoje propovijedi progovorio je o ranjivosti čovjeka kad se rodi i kroz djetinjstvo i o posebnoj nježnosti i pozornosti koju djeci treba iskazivati, ne zabravljajući pri tom vjersko opredjeljenje i kršćanski i katolički svjetonazor. Naglasio je posebnost odgoja i obrazovanja onih koji izaberu svećenička i redovnička zvanja, ali i da su i oni dio cjeline kršćanske zajednice. Upotrijebio je sliku stabla sa mnoštvom grana i grančica koje su povezane sa deblom i korijenom stabla. Fra Ante Antić, naglasio je propovjednik kao odgojitelj je duboko, ozbiljno shvaćao odgojiteljsku zadaću ponirući i zadirući u temu odgoja mlade subraće klerika u svijetlu Kristova evanđelja i Isusove škole na način kako je to pokazivao sveti Franjo Asiški. Propovjednik je istaknuo kako je kao vanjski suradnik u izradi Pozicije – dokumentacije potrebne za fra Antino proglašenje blaženim shvatio da je Časni sluga Božji doista bio jako pobožan redovnik i neumorni graditelj franjevačkog bratstva u odgoju i obrazovanju franjevačke mladeži, a da je njegova metoda bila temeljena na franjevačkoj ljubavi i dobroti. Sve to je potkrepljivao primjerom svojega života. Njegov primjer molitve temeljio se na onom što nam govori današnje evanđelje (usp. Mt 6, 7-15), a to je ispravno shvaćanje molitve, a ne »blebećanje«. Fra Antin odgojiteljski cilj bio je »odgojiti u klericima drugoga Krista i apostole svete Crkve i prave sinove sv. našeg oca Franje«. Posebno je nastojao u dnevnom redu oko stvaranja molitvenog i studijskog ozračja, što je podrazumijevalo ozbiljno promišljanje, prihvaćanje i življenje duhovnog života. U svom djelovanju nastojao je sjediniti autoritet oca i dobrotu majke, a u svemu je pokretač odgojnog procesa bila ljubav. Na kraju je propovjednik pozvao na ustrajnu molitvu za čudo po fra zagovoru Časnoga sluge Božjega, a one koji to doista i dožive da izvijeste vicepostulatora fra Antine kauze.

Fra Josip Šimić