23. Ljubav prema Bogu i bližnjemu

Sv. Franjo dao nam je mnogo primjera kako se odnositi prema teškim ljudima. Svi mi susrećemo takve ljude. Jednom, u bolnici San Lazzaro, braća su se pokušala brinuti za jednog vrlo bolesno-temperantnog gubavca. On je često proklinjao i ljutio se tako da su se braća osjećala da se oni ne mogu više brinuti o njemu.

Tada je sâm Franjo došao k gubavcu i pozdravio ga uobičajenim pozdravom: „Bog ti dao mir, najdraži brate“. Budući da je Franjo bio u miru s Bogom, on je želio proširiti taj mir na svakoga. Ali ovaj čovjek nije bio u miru s Bogom jer je rekao Franji: „Kakav mir mogu imati od Boga, koji mi je uzeo svaki mir i sve što je dobro, štoviše, učinio me odvratnim i smrdljivim?“

Franjo mu odgovori: „Moj dragi sine, budi strpljiv, jer nam je slabosti tijela u ovom svijetu dao Bog za spasenje naših duša. Slabosti su velika milost kad se strpljivo podnose.“ Čovjek se nastavio tužiti protiv Boga i braće koja su se brinula za njega.

Nakon provedenog vremena u molitvi, Franjo se ponudio da će se sâm brinuti za gubavca. Čovjek je pristao, ali je sumnjao da bi on mogao učiniti nešto više nego njegova braća. Franju mu odgovori: „Učinit ću sve što god zaželiš da učinim“. Čovjek je prvo zaželio da ga opere jer je tako strašno smrdio da sam sebe nije mogao podnositi. Franjo je zagrijao vodu s miomirisnim biljkama, svukao ga i počeo prati svojim vlastitim rukama.

Dok je Franjo prao gubavca, dogodilo se čudo. Ne samo da se tijelo gubavca izliječilo, nego se i duša gubavca očistila. Gubavac se ispričao braći jer je prema njima bio nepristojan i jer je hulio na Boga. Gubavac je ustrajao u svom pokajanju, koje je nadahnuo Franjo. Nakon kraćeg vremena, gubavac je umro svetom smrću od druge bolesti. Nakon nekog vremena ta se duša ukazala Franji da mu zahvali. „Neka je blagoslovljena tvoja duša i tvoje tijelo, neka su blažene tvoje riječi i tvoja djela jer su mnoge duše spašene i bit će spašene na tvoju riječ.“

U svojoj prvoj enciklici „Deas caritas est – Bog je ljubav“, papa Benedikt XVI. jako naglašava da ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu jesu jedno i navodi svece kao primjer toga. Papa piše: „Životi svetaca nisu ograničeni na zemaljske biografije nego također uključuju i njihovo biće i djelovanje u Bogu nakon smrti. U svecima jedna stvar postaje jasna: oni koji su blizu Bogu ne udaljuju se od ljudi, nego radije postaju uistinu blizu njima.“ Papa specifično spominje sv. Franju, među drugim svecima, kao „trajni model socijalne ljubavi za sve ljude dobre volje“.

Ovdje možemo vidjeti kako je sv. Franjo iskreno ujedinio u svom životu ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Važno je primijetiti, prije nego se ponudio da će se brinuti za gubavca, on se prvo molio. To pokazuje kako je bio odan u vršenju volje Božje. Čak su i djela s najvećom ljubavlju prazna ako su učinjena bez Boga. To je razlog zašto nas papa Benedikt hrabri da se ugledamo u svece kao što je sv. Franjo. Propisi kao što su ljubav prema Bogu i našem bližnjemu oživljuju kada ih primjenimo u praksi. Sveci, koji su duboko ljubili za vrijeme svoga zemaljskog života, nastavljaju nas ljubiti svojim molitvama i primjerom koji su dali.