Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Split

Okrijepljena svetim sakramentima, okružena pažnjom svojih najmilijih, blago u Gospodinu preminula je 14. travnja 2021. naša majka, sestra, svekrva, baka i prabaka MARA GULIĆ1935. – 2021. Sprovodni obredi održat će se u četvrtak 15. travnja 2021. u 15 sati na groblju Sv. Jerke u Gljevu. Ožalošćeni: sinovi Ivan s obitelji, Ante (Lolo) s obitelji; kćeri: Ivka, č. s. Vjera, Milica s obitelji, Šima s obitelji i brat Ante s obitelji. Na putu prema vječnom miru i Uskrslom Kristu neka te prati naša beskrajna ljubav. Umjesto cvijeća dati svoj prilog za potrebe crkve Sv. Jerke u Gljevu. Zbog epidemioloških mjera molimo biti oprošteni od žalovanja. Počivala u miru Božjem!

U organizaciji Povjerenstva za početnu redovničku formaciju, 9. i 10. travnja u duhovno-obrazovnom centru „Marijin dvor“ u Lužnici održano je 49. vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica. Okvirna tema ovogodišnjeg susreta bila je „Odnos autoriteta i poslušnosti“. Program je bio donekle skraćen zbog epidemioloških mjera. U temu je uvela prof. Sanda Smoljo sa svojim zapaženim predavanjem “Dar praćenja u formaciji. Vođenje kolokvija.” Pater Ilija Grgić, CPPS temi je pristupio kroz tekst iz evanđelja Lk 18, 35-19. Kroz likove Zakeja i slijepca od rođenja, imali smo priliku još jednom upoznati kako je meditirana riječ Božja izvor nadahnuća za traženje odgovora na pitanja s kojima se suočava posvećeni život i redovničke zajednice. U poslijepodnevnom dijelu programa naše sestre domaćini (Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga) obogatile su sudionike i vrijednim kulturnim sadržajem. Radni dio nastavljen je predavanjem s. Gordane Igrec, FDC. Fokusirajući se na dokumente Crkve, na vrlo jasan i koncizan način između ostalog je predstavila pozitivne i negativne modele autoriteta u zajednici. U večernjim satima prisutni odgajatelji imali su priliku susresti se s temom poslušnosti idealima kroz filmsku umjetnost, gledajući film “Skriveni život” Terrencea Malicka. Drugog dana Vijećanja svoja predavanja predstavili su s. Ksenija Leko, OSU i fra Slavko Slišković, OP. Temu su mogli proširiti i kroz vlastito iskustvo službe provincijalnih voditelja zajednice. Tijekom radnog dijela Vijećanja dana je mogućnost za osvrte, rasprave, izmjene iskustava, promišljanja, što su sudionici iskoristili i time upotpunili susrete. Uz ovaj radni dio, sudionici su bili obogaćeni duhovnim sadržajima i zajedništvom u molitvenim trenucima svete mise, molitve Božanskog časoslova i euharistijskog klanjanja. Na susretu je sudjelovalo tridesetak odgojitelja i odgojiteljica, različitih redova i kongregacija iz različitih dijelova Lijepe Naše. D.A.

U HKŽ München zbog pandemije koronavirusa ove smo godine proslavili sveto Vazmeno trodnevlje i svetkovinu Kristova uskrsnuća s ograničenim brojem vjernika u crkvama te u skladu sa svim epidemiološkim uputama Stožera za civilnu zaštitu BRD-a i nadbiskupije München-Freising. Zbog naglog širenja trećeg vala koronavirusa (britanska mutacija B.1.1.7) u cijeloj Njemačkoj bilo je upitno hoće li se obredi i liturgijska slavlja Vazmenog trodnevlja i same svetkovine Kristova uskrsnuća uopće održati. Savezna kancelarka Angela Merkel odustala je od najavljenih strožih ograničenja i preporuke da se uskrsne mise i drugi vjerski događaji od Velikog četvrtka do Uskrsnog ponedjeljka ne održavaju u crkvama i drugim vjerskim objektima već prate putem videoprijenosa. Zbog ograničenog broja vjernika u crkvama, održan je veći broj liturgijskih slavlja i obreda. Za starije osobe, kronične bolesnike i rizične skupine vjernika, kao i za vjernike koji nisu mogli sudjelovati na slavljima, organiziran je izravan prijenos preko YouTube kanala zauzetošću urednika naše župne mrežne stranice g. Ante Krište. Na Veliki četvrtak Misa večere Gospodnje slavljena je u crkvi st. Paul u 18.30 sati i u crkvi st. Gabriel u 20.15 sati. Misu večere Gospodnje u crkvi st. Gabriela predvodio je fra Edvard Sokol. Izravan prijenos iz crkve st. Paul bio je preko YouTube kanala naše župe. Svetu misu je predvodio župnik fra Petar Klapež. Koncelebrirali su fra Jozo Župić, fra Marinko Vukman i fra Slaven Čeko. Obraćajući se vjernicima, fra Petar je u propovijedi između ostalog rekao: „Bogu smo večeras posebno zahvalni što nam je Isus na zadnjoj svojoj večeri ustanovio dar euharistije, svećeničkog reda i što nam je darovao zapovijed ljubavi. U ovo vrijeme pandemije pitamo se zašto je nama vjernicima kroz ove dane teško bez euharistije i euharistijskog zajedništva. To je zato, jer se ‘na ovaj način sprječava naše sakramentalno sjećanje’. Euharistija nas potiče i tješi i na našem najtežemu životnom putu, poput ovoga kojeg trenutno proživljavamo, da nismo sami, izolirani pojedinci, već da smo jedno tijelo“. Više Veliki petak – dan muke i smrti Gospodnje. Obrede Velikog petka u crkvi st. Paul u 15.00 sati predvodio je fra Marinko Vukman u koncelebraciji sa župnikom HKŽ München fra Petrom Klapežom; u crkvi st. Gabriel u 18.00 sati predvoditelj je bio fra Edvard Sokol; u crkvi Maria Schutz u Pasingu u 19.00 sati fra Jozo Župić i u crkvi P. Rupert Mayer u Poingu u 18.00 sati fra Slaven Čeko. Izravni prijenos obreda Velikog petka iz crkve st. Paul u 18.00 sati bio je na YouTube kanalu naše župe, a obrede je predvodio fra Petar Klapež u koncelebraciji s fra Marinkom Vukmanom, uz asistenciju đakona Ivice Viskovića. Obredi Velikog petka sastoje se od tri dijela: službe riječi, klanjanja i ljubljenja križa i sv. pričesti. Zbog predostrožnosti za vrijeme obreda nije bilo ljubljenja križa već samo klanjanje. Fra Petar je propovijedao o značenju križa i spasenju koje se događa po Kristovu križu: „U ovoj godini zabrinutosti zbog pandemije od koje svijet silno pati, među mnogim pitanjima koja toliki postavljamo, mogu se javiti i pitanja o Bogu: ‘Što Bog čini kad nas snađe bol? Gdje je kad sve pođe po zlu? Zašto naše probleme ne riješi brzo?’ U tim pitanjima naziremo odgovor u izvješću o Isusovoj muci po Ivanu koju smo upravo čuli. I kod Isusovih suvremenika javljala su se slična pitanja. Nakon što ga je trijumfalno dočekao u Jeruzalemu, narod se pitao hoće li ih Isus konačno osloboditi od njihovih neprijatelja (usp. Lk 24, 21). Očekivali su moćnog, pobjedonosnog Mesiju s mačem. Umjesto toga dolazi krotki i ponizni Mesija koji poziva na obraćenje i milosrđe. On je onaj koji ne upire prstom ni u koga, pa čak ni u one koji ga razapinju, nego širi ruke svima; koji nas ne satire svojom slavom, nego dopušta da radi nas bude lišen svoje slave; koji nas ne ljubi samo riječima, nego nam daje život u tišini; koji nas ne prisiljava, nego nas oslobađa; koji se prema nama ne odnosi kao prema strancima, nego uzima na sebe naše zlo, uzima na sebe sve naše grijehe. I zato, da bismo se oslobodili predrasuda koje nas danas muče, uprimo svoj pogled u Krista raspetog. I večeras i sutra na dan šutnje otvorimo Njegovo evanđelje. Ovih dana, kada su toliki u karanteni i kod kuće, zatvoreni, uzmimo i mi zajedeno s njima u ruke to dvoje: raspelo – promatrajmo ga; i otvorimo Isusovo evanđelje. To će biti za nas – u ovo vrijeme silnih iskušenja, poput velike kućne liturgije, u kojoj ćemo dobiti posebnu snagu Božje milosti“. Više Vazmeno bdijenje na Veliku subotu slavili smo u istim crkvama kao i na Veliki petak. Obrede Velike subote u crkvi st. Paul u 18.00 sati predvodio je fra Jozo Župić, u crkvi st. Gabriel u 18.00 sati fra Edvard Sokol; u crkvi Maria Schutz u Pasingu u 17.30 sati fra Slaven Čeko i u crkvi P. Rupert Mayer u Poingu u 18.00 sati fra Marinko Vukman. Izravan prijenos obreda Velike subote preko YouTube kanala naše župe bio je iz crkve st. Paul u 20.00 sati. Obrede je predvodio župnik fra Petar Klapež u koncelebraciji s fra Slavenom Čeko i uz asistenciju đakona Ivice Viskovića. Bdijenje je započelo blagoslovom ognja ispred crkve te unošenjem svijeće i pjevanjem hvalospjeva uskrsnoj svijeći kojega je otpjevao fra Slaven. U homiliji je fra Petar između ostalog rekao: „U ovoj svetoj noći i na Uskrs ponovno odzvanja navještaj Crkve – ‘Isus Krist je uskrsnuo! Doista uskrsnu! Aleluja!’ Uskrs je svetkovina našeg života, radosti i preporoda. Snaga uskrsne vjere u svakoj životnoj nedaći koja u nama pojačava osjećaj ugroženosti dolazi nam kao melem u ovim vremenima iskušenja. Kao novi plamen radosna vijest uskrsnuća upalila se u ovoj svetoj noći današnjeg svijeta zahvaćenog već godinu dana velikim ograničenjima, pogođenog pandemijom koja ga stavlja na tešku kušnju. Zato u ovoj svetoj noći odjekuje glas Crkve: ‘Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!’ To je drugačija epidemija koja se prenosi od srca srcu, jer svako ljudsko srce iščekuje noćas ovu radosnu vijest. Kristovo uskrsnuće pobjeda je ljubavi nad korijenom zla, pobjeda koja ne preskače patnju i smrt nego je nadilazi, otvarajući put u bezdanu i pretvarajući zlo uvijek u dobro!“ Pjevanje za vrijeme obreda sa članovima zborova kroz večeri Vazmenog trodnevlja animirale su s. Viktorija Vukančić, s. Marta Jozić, pastoralna suradnica Anamarija Andrijević i s. Nikolina Bilić. Više Svetkovinu uskrsnuća Gospodnjeg – Uskrs proslavili smo služenjem trinaest sv. misa na hrvatskom jeziku u gradu Münchenu i okolici (st. Paul – četiri sv. mise; st. Michael – dvije svete mise; st. Gabriel – dvije svete mise; Maria Schutz u Pasingu – dvije svete mise; dvije svete mise u Poingu – crkva P. Rupert Mayer i st. Michael i jedna sveta misa u Geretsriedu – crkva Maria Hilf). Središnju svetu misu u crkvi st. Michaela, Neuhauser Str. Zentrum, uz direktan prijenos preko YouTube kanala, predvodio je naš župnik fra Petar Klapež uz asistenciju đakona Ivice Viskovića. Pjevanje je tijekom euharistijskog slavlja animirala grupa pjevača pod ravnanjem s. Nikoline. Na početku i tijekom euharistijskog slavlja fra Petar se obratio vjernicima: „Na početku današnje svetkovine Uskrsa osjećam potrebu pozdraviti sve vas, dragi članovi naše župne zajednice, draga djeco, dragi naši prvopričesnici i krizmanici, draga mladeži, poštovani roditelji, cijenjeni djedovi i bake, dragi bolesnici, u našim ste molitvama danas i cijelo ovo vrijeme od kada smo tjelesno udaljeni. Zbog ograničenja izazvanih širenjem bolesti koronavirusa, prihvaćenih iz ljubavi prema bližnjima, ne možemo dijeliti puninu euharistijskog slavlja i sakramenata te očitovati svu ljepotu susreta i župnog zajedništva u našem Hrvatskom domu i na nedjeljnim sv. misama. Molimo za vas upravo sada, dok se u mnogočemu osjećamo pogođeni, ranjeni i udaljeni, osluškujemo kako nam Gospodin posebno danas na dan njegova Uskrsa govori i poziva nas: ‘Ne bojte se!’ Uskrs je svetkovina kojom slavimo dan kada je Bog ‘po svojem Sinu Isusu Kristu pobijedio smrt i nama otvorio pristup vječnom životu’. Kao što su Isusovi učenici trebali vremena i milosti dok su poput Ivana povjerovali da je Isus uskrsnuo i tada postali neustrašivi navjestitelji te novosti, pozvani smo i mi u svojoj sredini, osobito u ovo vrijeme posebnih kušnji i nevolja koje su zahvatile našu Domovinu i sav svijet, novim poletom usmjeriti pogled prema nebu te moliti zagovor i pomoć. Uskrsli Isuse, svima koji već godinu dana teško proživljavaju bez euharistije, sakramenta ispovijedi i liturgijske zajednice, kao i svima nama dopusti svima da još jače osjetimo važnost da budemo s Tobom. Stoga ponizno molimo: Bože, ako je tvoja volja, skrati nam ove dane da što prije mognemo sudjelovati u potpunom euharistijskomu župnom zajedništvu koje si Ti ustanovio na Posljednjoj večeri. Pomozi nam da ovog Uskrsa još više osjetimo snagu zajedničke molitve u našim obiteljima, u našim domovima. Uskrsli Isuse, pohodi nas svojom uskrsnom prisutnošću i učini da svim našim vjernicima i svim ljudima dobre volje bude radostan i blagoslovljen ovogodišnji Uskrs“. Više s. Nikolina Bilić

Na Uskrsni ponedjeljak 5. travnja 2021. u župnoj crkvi sv. Mihovila u Vukšiću služena je misa za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve rata Župe sv. Mihovil Lišane. Misno slavlje predvodio je župnik fra Božo Mandarić u koncelebraciji s fra Branimirom Šegotom. Bilo je lijepo vidjeti mještane Vukšića, Lišana, Bulića, Provića i Ostrovice zajedno sabrane u Kristu u molitvi za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve rata. „Danas slavimo Kristovu pobjedu, Kristovo uskrsnuće i to ispovijedamo. Znamo da Bog nije uzalud uskrsnuo i podnio muku za naše spasenje. Danas molimo za sve naše pokojne hrvatske branitelje i civilne žrtve rata u cijeloj našoj župi. Onda kada smo strahovali za vlastiti život, imali smo povjerenje u Boga. Tada se vidjelo koliko je važna vjera u uskrsnuće i život vječni. Da nismo imali vjere u uskrsnuće, ostavili bismo svoje poginule hrvatske branitelje negdje po strani. Neka uskrsli Gospodin uzme sve naše strahove i neka nam da čvrstu vjeru da budemo radosni s njim“, rekao je na kraju fra Božo Mandarić. Nakon misnog slavlja fra Božo Mandarić molio je za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve rata ispred centralnog križa. U župi je poginulo četrnaest hrvatskih branitelja, a ubijeno je šesnaest civila. Svi žitelji bili su prognani, sve kuće zapaljene, crkve minirane i srušene do temelja. Tekst i foto: Marko Ledenko-Mane

“Uskrsnu Gospodin od mrtvih, kako reče;kličimo i radujmo se svi,jer on navijeke vlada, aleluja.” Sretan i blagoslovljen Uskrs!

U srijedu 31. ožujka 2021. godine, na gradskom groblju Lovrinac pokopan je fra Berislav Nikić, franjevac Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Fra Berislav je preminuo 29. ožujka 2021. godine u 82. godini života, 62. redovništva i 55. svećeništva. Sprovodne obrede predvodio je fra Mate Matić, gvardijan Samostana Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu, u kojem je fra Berislav živio posljednjih godina života. Na sprovodnom obredu sudjelovali su, uz provincijala fra Marka Mršu, braća franjevci, bogoslovi, časne sestre i rodbina pokojnog fra Berislava. Nakon sprovodnih obreda u crkvi Gospe od Zdravlja slavljena je misa zadušnica za pokojnog fra Berislava, kojoj je predsjedao provincijal fra Marko Mrše. Preko misnog slavlja ministrirali su franjevački bogoslovi. U svojoj propovijedi o. Provincijal posebno se osvrnuo na život fra Berislava koji se svesrdno zalagao za bližnjega. Istaknuvši njegovu brigu za hrvatski narod tijekom Domovinskog rata. Pred kraj misnog slavlja oproštajnu riječ uime braće u Samostanu Gospe od Zdravlja uputio je gvardijan fra Mate Matić, a na poseban način od fra Berislava se oprostio njegov rođak, član hercegovačke Franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, fra Andrija Nikić. fra Mate Šakić Homilija mnp. o. fra Marka Mrše, provincijskog ministra Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pokojnog fra Berislava, braćo i sestre u Kristu! Svima nam je dobro poznata činjenica da vrijeme brzo i neumoljivo prolazi. Sva stvorenja na ovoj zemlji, koje je, kako nas uči Sveto pismo, Bog stvorio i sve što je stvorio „bijaše veoma dobro“, imaju svoj početak i svoj završetak. No te se stvarnosti sjetimo povremeno, ustvrdimo da je ona istinita, a život svojim ustaljenim ritmom nastavlja dalje sve do trenutka kada taj – ovozemaljski – život prestane postojati. Čovječanstvo u cjelini u stalnoj je opasnosti za život i konstantnoj borbi za život, za egzistenciju. Mnogi segmenti ljudskog djelovanja idu za tim da život učine ljepšim i osmišljenijim, ugodnijim i lagodnijim, lakšim, ali isto tako isti taj čovjek, odnosno čovječanstvo, kojeg smo i mi dio, postupa i ponaša se tako da život učini težim, da ga obezvrijedi, da ga uništi, a sve uime napretka, uime ljubavi prema životu i stvaranja boljih uvjeta za život. Tehnički i tehnološki razvoj dao je veliki doprinos postignuću svekolikoga drugog napretka na raznim poljima ljudskog života i to je neupitno. Ali je isto tako istina da ne postoji tehnologija koja u bitnome može promijeniti ritam odvijanja života i koja može spriječiti dolazak njegova kraja, njegova završetka, tj. dolazak smrti koja je sastavni dio života. Za nju nema ni lijeka, nema ni sredstva ni načina da se ona spriječi i da se ne dogodi. Tanka je granica između života i smrti, između postojanja ovog svijeta i života, njegove privremenosti i njegova kraja. Zapravo, sve ovo rečeno sastavni je dio našega ljudskog života. Kako dani, mjeseci i godine prolaze, a svemu i svima jednako prolaze, ponekad ostanemo zatečeni činjenicom da smo sve svjesniji prolaznosti ovog života i svjesniji njegove privremenosti. Ovu istinu znamo ponekad podijeliti sa svojim bližnjima i s čuđenjem konstatirati koliko smo godina stavili na svoja pleća i kako smo iz dana u dan sve bliži svome ovozemaljskom kraju. S tom činjenicom se ne mirimo, ali je jednostavno prihvatiti moramo. Ruski književnik Anton Pavlovič Čehov (1860. – 1904.) napisao je sljedeću misao: „Prezirem mudrost i blagostanje ovoga svijeta. Sve je to bezvrijedno, brzo, iluzijski i varljivo poput ogledala. Možeš biti ponosan, mudar i dobar, ali smrt će te izbrisati s lica zemlje“. Njegovo razmišljanje i stav o vrijednostima ovoga svijeta i života nije nikakav službeni nauk, ali je ipak donekle intrigantan i poziva na razmišljanje, ali i zaključak da se možemo složiti samo u tvrdnji da nas sve jednog dana čeka kraj ovozemaljskog života. Za nas vjernike stvarnost života i smrti ima drugu dimenziju koju nam je otkrio, donio Gospodar života i smrti, Bog koji je iz ljubavi prema čovjeku poslao svog Sina da ga otkupi i osigura mu vječni život. Život i smrt kao jedna cjelina svoju novu dimenziju dobivaju po muci i smrti Kristovoj, a puninu u Njegovu uskrsnuću. Baš zato jedina smrt koja je dala smisao životu i nadu u postojanje života i poslije nje za nas kršćane jest Isusova smrt, smrt koja je pretkazana, naviještena te koja se i dogodila. Krist, Kralj slave, pobijedio je smrt i svojim je uskrsnućem donio svjetlo i nadu u naš život, donio nam je novi život i novu nadu. Evanđelist Matej na kraju svog evanđelja prenosi poruku koju je Isus uputio svojim učenicima: „Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Riječ je zapravo o Isusovu obećanju u kojem se krije nada. A sve to podsjetnik je na proročki navještaj koji Matej navodi na početku svoga evanđelja: „… nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1, 23; usp. Iz 7,14). Nisam siguran, ali zato čvrsto vjerujem da je fra Berislav kroz svoj svećenički i redovnički život čvrsto osjećao proročki navještaj o Bogu s nama, o Emanuelu, i da je duboko osjećao Kristovu blizinu u svom radu i djelovanju, iz nje crpio snagu kako bi Krista približio ljudima, kako bi posvjedočio da je Krist živ i svojim primjerom života to potvrdio. U Velikom smo tjednu, Velika je srijeda, dva dana prije Velikog petka, spomena na Isusovu smrt. Danas smo, prije ove mise, na groblju Lovrinac, ispratili našeg brata, redovnika i svećenika fra Berislava Nikića, koji je svoj život posvetio Bogu u redovničkom i svećeničkom pozivu. Providnost ga je slala na razne strane, među ljude koji su trebali duhovnu pomoć, duhovnu utjehu. Ali ne samo to, fra Berislav je svo svoje znanje i umijeće posvetio bratu čovjeku, bratu kršćaninu, Kristovu vjerniku, na različitim poljima pastoralnog rada: duhovnom, materijalnom, odnosno građevinskom, izdavačkom. Drugima je bio svjedok vjere u Kristovo uskrsnuće, pun iskrene nade u ponovni susret s Kristom. O njemu kao svjedoku vjere u uskrsnuće potvrdio mi je njegov rođak, a njegov i naš brat po redovništvu, fra Andrija Nikić, koji je ovdje među nama i kojega ovom prilikom pozdravljam te je nadodao jednu znakovitu rečenicu: „Fra Berislav je vjerovao da je (…) molitva znak naše ljubavi i odanosti“.    Evo nekoliko osnovnih podataka o fra Berislavovu životu i djelovanju: Fra Berislav (krsnim imenom Branko) rođen je 12. studenog 1939. u mjestu Ružići u općini Grude u Hercegovini. Otac mu se zvao Pavao, a majka Slavka r. Zeleničić. Nakon osnovnog školovanja, prva dva razreda gimnazije pohađao je u Sinju (1956.-1958.), a nakon toga je stupio u novicijat na Visovcu (24. kolovoza 1958.), gdje je godinu dana kasnije (25. kolovoza 1959.) položio prve redovničke zavjete. Potom je u Zagrebu nastavio pohađati treći i četvrti razred gimnazije (1959. – 1961.). Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj (1962. – 1968). Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1964. u Makarskoj, dvije godine nakon toga (13. srpnja 1966.), isto u Makarskoj, zaređen je za đakona, a već idući dan (14. srpnja 1966.), također u Makarskoj, zaređen je za svećenika. Zadnjeg dana mjeseca srpnja 1966. u rodnim Ružićima proslavio je svoju mladu Misu. Službe: Prva služba mu je bila služba župnog vikara u Drnišu (1967. – 1970.), a kroz to vrijeme godinu dana bio je župnik u Kadinoj Glavici (1969. – 1970.). Župnikom Čvrljeva postaje 1970. i ostaje dvije godine (1972.). Za vrijeme župničke službe u Župi Čvrljevo, narodna ga je vlast zatvorila, jer je previše volio svoj hrvatski narod i svoju vjeru. Neko vrijeme proboravio je u šibenskom zatvoru iz kojega ga je izbavio tadašnji šibenski biskup Josip Arnerić. Nakon službe župnika u Čvrljevu provincijska uprava povjerava mu službu dušobrižnika za hrvatske katolike, odnosno službu voditelja hrvatskih katoličkih misija u nekoliko njemačkih gradova. Godinu dana bio je u Münchenu (1972. – 1973.), zatim dvije godine u bavarskom gradiću Traunreutu kod Münchena (1973. – 1975.), sedam godina u Wuppertalu (1975. – 1982.) te devet godina u Bonnu (1982. – 1991.). Nakon devetnaestogodišnjeg službovanja u različitim, gore spomenutim, hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj, 1991. godine vraća se u Domovinu i postaje gvardijan i župnik u samostanu i župi u Zaostrogu (1991. – 1994.), gdje ostaje tri godine. Nakon toga imenovan je župnikom Župe Bast-Baška Voda gdje ostaje šest godina (1994. – 2000.). Nakon toga ponovo odlazi u Njemačku za voditelja hrvatske katoličke misije u Russelsheimu, gdje ostaje punih četrnaest godina (2000. – 2014.). Uz devetogodišnji prekid u Njemačkoj je bio 33 godine. Zbog razloga zdravstvene naravi godine 2014. ponovo se i konačno vraća u Domovinu i biva premješten u ovaj Samostan Gospe od Zdravlja u Splitu, u kojem je, nakon strpljivog podnošenja svojih boli i bolesti, dušu svoju predao Ocu Nebeskom u jutarnjim satima u ponedjeljak, 29. ožujka 2021. godine. Draga braćo i sestre, osjećam potrebu zahvaliti Bogu za dar fra Berislavova života i za sve ono što je s vjerom, kao svećenik i redovnik, činio, služeći ljudima na razne načine. Zahvaljujem Bogu za dar njegove požrtvovnosti, dar ustrajnosti u vjeri i svećeničko-redovničkom zvanju. Draga braćo našega fra Berislava, Ante i Blago, sestre Danice i Olga, vama i ostalim članovima vaših obitelji, kao i obitelji pokojne vam sestre Jake, uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u osobno ime upućujem izraze najiskrenije bratske i kršćanske sućuti. Kao što smo čuli, fra Berislav je posljednjih sedam godina svog života proveo ovdje u Samostanu Gospe od Zdravlja. Osjećam potrebu zahvaliti svima onima koji su fra Berislavu, spremno i bespoštedno, bratski i sestrinski, pomagali kako bi mu bilo lakše podnositi posljedice bolesti koja ga je snašla. Hvala svim članovima ovog samostana, a napose hvala ocu gvardijanu fra Mati Matiću, samostanskom vikaru fra Anti Branku Periši, za konkretnu brigu i skrb za našeg fra Berislava, a posebno zahvaljujem časnim sestrama s. Ivani Džimbeg i s. Silvani Klapež, koje su mu, s ljubavlju i stručno, pružale pomoć. Dragi fra Berislave, sjećam te se vrlo dobro kada si kao tridesetdvogodišnji svećenik došao za župnika na Župu Čvrljevo i ljeti po makadamskom putu punom kamenja i prašine dolazio u crkvu svetog Marka u Vinovu poučavati nas djecu o vjeri katoličkoj i pripremati nas za krizmu koju je na ljeto 1972. godine podijelio tadašnji šibenski biskup Josip Arnerić. Hvala ti na tome, ali i za sva dobra djela koja si, kao svećenik i redovnik, činio u Kristovo ime, tamo gdje te je Božja providnost slala. Počivaj u miru Božjem. Amen. Više Oproštajni govori: Fra Mate Matić, gvardijan u Splitu Smrt dragog fra Berislava dogodila se na Veliki ponedjeljak, kada se na misi čita događaj koji se zbio šest dana prije Pashe u kući Lazara i njegovih sestara Marte i Marije, kad je Marija pomašću pomazala Isusove noge i mirisom ispunila svu kuću. Dok se u crkvi čitao taj odlomak evanđelja, u našem je samostanu, upravo tada preminuo naš brat fra Berislav uz koga su bile časne sestre s. Ivana i s. Silvana, one su zajednički moleći krunicu Božanskog milosrđa kojima su se pridružila braća iz samostana i u zajedništvu molitve, pratili brata fra Berislava, na putu u vječnost, da ulazeći u Kristovo Pashalno Otajstvo zadobije Njegovo otkupljenje. Cijeli kršćanski, redovnički i svećenički život našeg fra Berislava vezan je uz Kristovo otajstvo, da njega upozna, po njemu živi i da naviješta Krista propetog i uskrslog. Fra Berislav je cijeloga svog svećeničkog života bio pastoralni djelatnik koji je neumorno navješćivao evanđelje i dijelio svete sakramente te, zahvaćen Kristovom ljubavlju prema drugome, neumorno karitativno djelovao pomažući potrebnima. Poslije plodnih godina rada, pred sedam godina fra Berislav se povukao u Samostan Gospe od Zdravlja ovdje u Splitu. Ovo razdoblje možemo označiti kao vrhunac zemaljskog hoda koje je označeno: patnjama, bolešću, nemoći i kušnjama, kroz koje je valjalo prolaziti i preseliti se u vječnost. U samostanskoj zajednici fra Berislav je imao dva neugasiva svjetla koja su mu davala duhovnu snagu: rana jutarnja sv. misa u samostanskoj kapelici i krunica koju je uvijek molio i držao u svojim rukama, koja mu je kao životni štit bila na stazi života. Znao bi mi stisnuti ruku i reći: Danas je… Čvrsto je bio vezan uz obiteljski i rodni kraj, ljubio je svoju kršnu Hercegovinu i svaki dio domovine Hrvatske, radovao se svim njihovim uspjesima, a posebno novim duhovnim zvanjima, izgradnji i…

Javljamo braći Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, rodbini, prijateljima i znancima da je u 82. godini života, 62. redovništva i 55. svećeništva okrijepljen svetim sakramentima preminuo u Splitu u ponedjeljak 29. ožujka 2021. god. fra Berislav Nikić. Sprovodni obredi održat će se u srijedu 31. ožujka 2021. u 14.00 sati na gradskom groblju Lovrinac (Split). Sv. misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! Životopis:Fra Berislav Nikić rođen je 12. studenoga 1939. u Ružićima (BIH) od oca Pavla i majke Slavke r. Zeleničić. Nakon osnovne škole, pohađao je gimnaziju u Sinju (1956. – 1958.) i u Zagrebu (1959. – 1962.). Filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj (1962. – 1968.)U novicijat je stupio 24. kolovoza 1958. na Visovcu, gdje je položio i prve redovničke zavjete 25. kolovoza 1959. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1964. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 13. srpnja 1966. u Makarskoj, a za svećenika 14. srpnja 1966. također u Makarskoj. Mladu misu slavio je 31. 7. 1966. u Ružićima. Službe: Drniš – župni pomoćnik (1967. – 1970.)Kadina Glavica – župnik / poslužuje iz Drniša (1969. – 1970.)Čvrljevo – župnik (1970. – 1972.)München – misionar (1972. – 1973.)Traunreut – misionar (osnivač misije) (1973. – 1975.)Wuppertal – misionar (1975. – 1982.)Bonn – dušobrižnik (1982. – 1991.)Zaostrog – gvardijan i župnik (1991. – 1994.)Bast – Baška Voda – župnik (1994. – 2000.)Rüesselsheim – voditelj misije (2000. – 2014.)Split (Dobri) – u miru (2014. – )

Objavljen je novi broj mjesečnog lista za Marijine štovatelje – MARIJA za travanj 2021. Urednik fra Petar Lubina naslovio je uvodnik Ne gubimo nadu. Uvodnik donosimo u cijelosti: U svojoj knjizi memoara ”Tihi izgon”, naše gore list Joe Talaich opisuje svoje doživljaje u izbjeglištvu za II. svjetskog rata. Nakon što je već kao dijete bio odvojen od roditelja, proveo je sedam godina u izbjegličkim logorima, od toga pet u egipatskom El Shattu. U sjećanje su mu se duboko usjekli neljudski uvjeti života u Sinajskoj pustinji, neprijateljski okoliš pun bijede, bez ikakva života, drveća, trave, ptica, obavijen mrtvom tišinom i pod vrućim suncem… I zaključuje: ”Naši životi su pripadali drugima. Ali ne i naša nada.” Ona ga je, naime, dovela do Kalifornije gdje s obitelju i danas zadovoljan živi. Već više od godine sićušni koronavirus ometa cjelokupan život i rad na čitavoj kugli zemaljskoj. Uvukao se u sve životne pore i doveo cijelu društvenu zajednicu u veliku neizvjesnost. Čovjeka je paralizirao, udaljio ga od drugih i prisilio da drukčije misli, radi i ponaša se. Ljudski rod uvalio je pritom u višestruku krizu: gospodarsku i financijsku, duhovnu i društvenu. Tolikima je ugrozio osobnu stabilnost i cjelovitost, kako tjelesnu tako i psihičku. Čitav svijet kao da je pretvorio u veliki logor, a sve to kao da je odnekud dirigirano i ne nazire mu se kraja. Tako same vijesti svakoga Božjeg dana, koje započinju donošenjem podataka koliko je novih zaraženih, koliki su od njih preminuli i koliki se liječe u bolnicama mnoge ispunjaju strahom. Pogađaju osobito one koji spadaju u tzv. rizičnu skupinu do te mjere da se zbog svega toga ne usuđuju ni van izići. A u takvim uvjetima među četiri zida po čitave dane, da i ne govorim mjesecima, teško je ostati zdrav i normalan. Iako će sve ovo što se događa ostaviti traga na tjelesnom i duševnom zdravlju mnogih, ne smijemo se predati ni gubiti nadu. Kojim nam je putem ići, pokazuje J. Talaich: Isusovim, putem vjere u Boga i ljubavi prema bližnjemu. On je to naučio i ponio u život iz roditeljske kuće: kao što se po muci i križu stiže do slave uskrsnuća, tako se vjerom i nadom dolazi do uspjeha. Nevolja će u životu uvijek biti, ali i u njima treba očuvati mir duha i nadu. Jer Bog nas ni u njima ne napušta, nego nam u nedokučivoj tajni svoje ljubavi nudi svoju pomoć i zaštitu. Tome je najbolji svjedok Majka Isusova, koja je, unatoč kušnjama, čvrstom vjerom i nepokolebljivom nadom prianjala uz Božje planove. Njezin primjer potiče i nas da, uza sve životne nevolje, ne gubimo nadu u Božju pomoć i bolje sutra. Urednik Kazalo:Ne gubimo nadu (Urednik) 121Učiteljica pod križem (Papa Franjo) 124Čistijoj od sunčeva sjaja (E. Sirac) 125Svjedok uskrsnuća (I. Bodrožić) 126Susresti Uskrsnuloga (S. Jerčić) 128Ozdravljenje (N. Andrić-Nevinc) 131Veličina u neznatnosti (D. Aračić) 132Blagoslovna čaša (A. B. Periša) 134Mariji se prepustiti (M. Sušac) 136Je li očišćen naš hram? (D. De Micheli Vitturi) 138“Ženo, evo ti sina!” (M. Ardinić) 140Marijina legionarka šezdeset godina (A. Penić) 142Misa svaki dan (R. T.) 144Kroza zatvorena vrata (N. Kuzmičić) 146Na trnovitu putu (D. Bartulović) 147S Marijom na putu mudrosti (S. Dragun) 148Isusova Krunica 3 (Kajo) 150Vidjelica iz Lurda (I. A. Rozić) 152

Gospa Sinjska – Uskrs 2021.