31. nedjelja kroz godinu
O službi pravog autoriteta
U čitanjima današnje 31. nedjelje kroz godinu radi se o pravom razumijevanju duhovnoga autoriteta, tako kako je on od Boga darovan određenim osobama radi spasenja ljudi. Autoritet znači odgovornost pred Bogom i ljudima; samo jedan služeći autoritet može nasljedovati Krista i iza njega stati.
Tu je najprije čitanje iz knjige Malahijine. Prorok se po nalogu Božjem obraća svećenicima Staroga zavjeta koji su postali nevjerni. Oni su “zašli s puta”, tj. sami su učinili zlo i nisu se držali uputa Božjih. Obeščastili su Božji žrtvenik po svome sramotnom i opakom djelu, i postali su sablazan svima koji žele služiti Bogu. Da, ti svećenici naviještali su krivu nauku: vi ste učinili da se “mnogi o Zakon spotiču”, naviješta prorok Malahija, i stoga ste “uništili Savez”. To su teški prijekori, koji su ovdje izneseni. Svećenici se nisu držali putova Božjih, nego su kod vršenja svoje službe gledali na osobe, tj. oni su govorili ljudima onako kako bi ti ljudi htjeli čuti ono što im odgovara, a osobito su svojim govorom poštedjeli moćnike. Budući je svećenik već u Starom zavjetu bio postavljen od Boga i u ime Božje morao je govoriti i postupati, to je značilo da je učinio opaki čin nevjernosti i izdaje u odnosu prema nalogu Božjem. To je teški prekršaj kojeg su naslovljeni učinili. Riječi proroka pozivaju na povratak k sebi i na obraćenje.
Kako drugčije postupa sveti Pavao nego naslovljeni u prvom čitanju, to vidimo i slušamo iz Prve poslanice Solunjanima! On kaže o samome sebi da je bio onaj kojemu je povjereno da prijateljski susreće i da se u ljubavi, prijateljstvu i brizi ponaša “kao majka što hrani i njeguje svoje dijete”. Njegov cilj je bio naviještanje Evanđelja Božjega; ujedno je on htio u ljubavi predati ljudima dušu. Nije iskorištavao vjernike, nego je sam radio da ne bi “koga od njih opteretio”. To djelovanje donijelo je bogat rod: jer on nije naviještao vlastitu mudrost, ni ljudsku riječ, nego Božju riječ, “koja i sada djeluje u vama, vjernicima”.
U Evanđelju Isus se konačno okreće narodu s obzirom na pismoznance i farizeje. Ovi su doduše zasjeli na Mojsijevu stolicu i moraju stoga biti priznati u svome autoritetu. Ipak oni sami ne postupaju prema onome što ljudima propovijedaju. Isusov savjet glasi: “Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati prema onome što čine!” Također je i to ozbiljna riječ. Ona pokazuje da su upravitelji nauke postali nevjerni naspram Božjeg naloga. Pismoznanci i farizeji postali su licemjeri, koji sve čine da ih ljudi vide, a u stvarnosti su u srcima pokvareni i napustili su Boga. Tada Isus ukazuje na još nešto važno: On sam je učitelj, nijedan čovjek ne smije sjesti na njegovo mjesto. Bog sam je otac, nijedan čovjek mu ne smije osporiti autoritet. Krist sam je učitelj, nijedan učitelj se ne može izjednačiti s njim. I tada dolazi uputa za pravi autoritet u nasljedovanju Krista: “Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.” Bogu i ljudima služiti u ljubavi, to je nova sloboda koju nam je saopćio Isus Krist.
Apostoli, koji su postavljeni od Gospodina kao njegovi glasnici i koji su nakon njegova uskrsnuća i uzašašća bili kao njegovi vidljivi zastupnici na zemlji – morali su najprije ići u školu poniznosti i poniženja, prije nego su opunomoćeno mogli naviještati Evanđelje. Njihov autoritet bio je život u služenju i predanju. Također biskupi i papa, kao i njihovi nasljednici, također svećenici i đakoni, svi vjernici moraju se potruditi, ispunjavati svoje zadaće u stavu služenja.
Crkva ima nalog, da očuva Evanđelje neokrnjeno. Navjestitelji Evanđelja nisu gospodari nad vjerom, nego sluge spasenja onih koji su im povjereni. Oni moraju to očuvati neokrnjeno i naviještati dalje u vjernosti. Ništa izostaviti i ništa nadodavati. Jer na drugome mjestu (Lk 10,16 a) rekao je Gospodin: “Tko vas sluša, mene sluša.” Tako želimo zajedno u vjeri, strahopoštovanju i poniznosti slušati riječ Božju i slijediti je u životu. Marija, Majka Božja i službenica Gospodnja, pokazuje nam svojim primjerom kako se ljubav prema Bogu i ljudima treba ostvariti. Molimo je s puno povjerenja za zagovor kod Boga.
Fra Jozo Župić