48. Postati duhovne majke
“Mi smo mu majke kada ga ustoličimo u svojim srcima i dušama, s ljubavlju, pa čiste i iskrene savjesti rađamo njega čineći dobro. Ovo također daje primjer drugima.” (Sv. Franjo, Pismo svim vjernicima)
Sveti Franjo je gajio veoma praktičnu duhovnost. Za Franju je bilo sasvim beskorisno govoriti lirski, a živjeti nelirski! Franjo nas u ovom pismu svima koji su pokušavali živjeti pokorničkim životom (obraćenja), upozorava da “budemo dosljedni u riječima i djelima.” Drugim riječima, nama, kao pokajnicima bilo bi bolje činiti ono što govorimo da je ispravno činiti. Naime, ne postupamo li sami ispravno, tko će onda tako postupati?
Franjo je otišao i dalje od savjetovanja o ispravnom postupanju. U gornjem nam odlomku kaže da postupajući ispravno i u čistoj ljubavi, postajemo Isusove ‘majke’. Rađamo Njega u našim dušama.
Razmišljamo li uistinu o tome što to znači? Naša Gospa je rodila Krista. On je rođen iz njene utrobe gdje je boravio devet mjeseci prije nego li ga je Marija rodila, dojila i skrbila se za Njegove djetinje potrebe. Franjo veli, ljubeći Boga i druge ljude, također rađamo Krista, u duhovnom smislu. To je kao da Ga držimo u svojim rukama i pokazujemo Ga svijetu, hranimo Njegovu nazočnost da naraste i ojača, skrbimo se o Njegovoj Prisutnosti s ljubavlju, štitimo ju od svakoga zla. Krist treba postati po nama toliko opipljiv da svi osjete njegovu nazočnost jer smo mi tu gdje jesmo.
Je li to preteška naredba za nas, duhovno bijedne pokajnike? Franjo je mislio da nije. Uputio je svoje fratre da cijelo vrijeme propovijedaju, i da koriste riječi samo kada je to nužno. Mislio je da životi njegovih sljedbenika trebaju biti poput homilije. I doista, za ljude koji su vidjeli njegove prve fratre oni su bjelodano prebivali u Božjoj Prisutnosti. Sestre koje su slijedile Klaru djelovale su na ljude slično. A tako trebamo djelovati i mi, pokajnici.
Križ ili raspelo koje nosimo svjedoči Krista. Neka naši životi izrode, u duhovnom smislu, onoga koji je umro iz ljubavi prema nama!