52. Smrt sv. Franje

Sv. Franjo je preminuo u subotu uvečer 3. listopada 1226. god. u Porciunkuli, kraj Asiza. Njegova je smrt razotkrila njegov život.

Nešto prije svoje smrti napisao je oporuku. Otpočeo je ovaj svoj zadnji spis slijedećim riječima: “Ovako je Bog nadahnuo mene, brata Franju, da živim pokajničkim životom.” Njegove riječi svjedoče kako je sv. Franjo smatrao svoj život pravom pokorom. Zadnjih dana prije njegove smrti svi su mogli vidjeti njegov život pokore i siromaštva. Trpio je velike boli, lice i tijelo bili su nagrđeni i ukočeni od boli. Franjo je patio i od mentalne tjeskobe, jer je vidio da braća zadužena za Red ne slijede u cijelosti njegovu viziju Reda. Umro je pjevajući psalam 142, a to je zapravo molitva čovjeka izloženog neprijateljskom napadu. Nije ni uz što prianjao na ovome svijetu, ni za što se nije grčevito držao. Umro je slično kao i naš Gospodin na križu kada je uzviknuo: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”. Jer za osobe navezane za ovaj svijet, a koje vjeruju da postoji samo ovaj svijet i ništa drugo, bio je to užasan način umiranja. Ovaj se užas zrcalio u njihovoj tuzi, jer voljeli su Franju a vidjeli su da život polako istječe iz njega.

Franjo nije prihvatio pokornički život zato jer je volio patiti i trpjeti bol. Ne, Franjo je ljubio Gospodina i nakon Franjine smrti Gospodin je otkrio svima značenje života sv. Franje. Jedne večeri u ranu jesen, kada je priroda trebala poći na počinak, mnoštvo ševa spustilo se na krov Franjine ćelije pjevajući mu kao da je ljetno jutro. Navijestile su ulazak sv. Franje u vječnu slavu.

Franjino tijelo jednako je tako navijestilo Božju radost, jer je ovaj čovjek u ljubavi predao svoj život Bogu. Njegovo nagrđeno i iskrivljeno lice postalo je bijelo poput ljiljana i radosno. Njegovo ukočeno tijelo omekšalo je. Kada je umro, svima je otkrivena čudesna narav njegovih stigmi. Svatko je mogao vidjeti da je Gospodin doista udijelio Franji svojih pet rana. Ovi su događaji promijenili očaj i tugu Franjinih suradnika u radost. Ljudi su mogli vidjeti da život sv. Franje ne znači ni bol, ni tugu nego radost. Franjina smrt bila je razmišljanje o Gospodinovoj pobjedi nad grijehom i smrću.

Smrt sv. Franje otkriva nam zašto i mi poput sv. Franje i mnogih drugih, živimo pokornički.