Hodočašće Toulouse – Lourdes – Barcelona
Hodočašće u Lourdes, jedno od najpoznatijih svjetskih hodočasničkih odredišta, ostvareno je od 9. do 14. lipnja 2025. godine u suradnji dviju hrvatskih katoličkih zajednica – Rosenheima i Traunreuta. Vjernici ovih župa i ranije su zajedno putovali u poznata vjerska svetišta koja su organizirali voditelji misija fra Frano Čugura i fra Vislav Krijan. Zahvaljujući upravo njima i njihovom stručnom vodstvu, hodočašće u Francusku i Španjolsku bilo je veliko duhovno iskustvo, blagoslov i Božja milost. Vratili smo se svojim domovima, istina umorni od puta, ali osnaženi, produhovljeni, puni nade i mira u srcu i duši.
Po dolasku u Toulouse autobusom smo krenuli u razgledavanje grada. Posjetili smo središnji gradski trg i poznatu gradsku vijećnicu Le Capitole, s pročeljem od crvenih opeka i vapnenačkim stupovima. Posjetili smo baziliku Saint Sernina, izgrađenu u romaničkom stilu u kojoj se čuva tijelo svetog Saturnina ili Sernina, prvog biskupa Toulousea, kao i jakobinsku crkvu (cuvent des Jacobins). U prekrasnoj gotičkoj katedrali svetog Stjepana prvomučenika (Saint Etienne) iz 13. st. slavili smo svetu misu u 11 sati.
U poslijepodnevnim satima stigli smo u Lourdes, najveće marijansko svetište na svijetu. Već prve večeri pridružili smo se molitvenoj procesiji sa svijećama u 21 sat. Sljedeće jutro započeli smo svetom misom u 6:45 u špilji ukazanja (Grotte de Massabielle). Nakon doručka uslijedila je pobožnost križnog puta na kalvariji. Na tom putu naši su svećenici bili na raspolaganju za svetu ispovijed. Na kraju križnog puta, moleći krunicu i pjevajući, obavili smo i Pobožnost 13 utoraka na čast svetom Anti Padovanskom.
Tijekom dana razgledavali smo grad i imali slobodno vrijeme za osobne pobožnosti. Navečer smo ponovno sudjelovali u procesiji sa svijećama, u kojoj su posebnu ulogu imale naše mlade župljanke: Laura i Klara Vuković te Melani Vukošić, koje su pjevale u međunarodnom zboru, dok je Antonija Renić predmolila jednu deseticu krunice na hrvatskom jeziku.
Drugog dana u Lourdesu sveta misa bila je u 7:30 u crkvi svetog Maksimilijana Kolbea (st. Maximilian Kolbe ). Potom smo posjetili rodnu kuću sv. Bernardice, mlin i zatvor, kao i župnu crkvu u kojoj je bila krštena.
Nakon ručka nastavili smo put prema San Sebastiánu, prekrasnom lučkom gradu, a potom prema Pamploni, glavnom gradu Navarre, poznatom i pod baskijskim imenom Iruña, što znači „grad“, gdje smo prenoćili. Nakon doručka uslijedilo je razgledavanje Pamplone koja je širom svijeta poznata po svom festivalu San Fermin u sklopu kojeg se održava utrka s bikovima. Poseban je bio doživljaj hodati u ranojutarnjim satima tim ulicama – svježim, tek opranim, gotovo praznim. Naš vodič podijelio je zanimljivu priču o španjolskim običajima: kasnijem početku radnog dana, tradicionalnoj siesti i večernjem životu koji zapravo počinje tek nakon 22 sata. Takav način života mnogima se od nas činio vrlo privlačnim. U Pamploni smo posjetili crkvu sv. Sernina (San Sernin), gotičku katedralu Svete Marije (Santa María la Real), kao i gradsku vijećnicu i poznati trg Plaza del Castillo.
U ranim poslijepodnevnim satima već smo bili na putu prema Zaragozi (Saragossa), najvećem marijanskom svetištu u Španjolskoj. U ovome drevnom gradu, koji nas je sve duboko dojmio, večerali smo i prenoćili. Zaragoza, glavni grad pokrajine Aragonije, smještena je na obalama rijeke Ebro, poznata po svojim impresivnim mostovima i bogatoj povijesti. U njoj se nalaze dvije znamenite katedrale: prva, bazilika Gospe od Pilara gdje se, prema predaji, Majka Božja ukazala apostolu Jakovu na stupu dok je propovijedao kršćanstvo u Španjolskoj. Na tom je mjestu sveti Jakov podigao malu kapelicu koja je kasnije izrasla u veliko svetište. Druga je katedrala Spasitelja (La Seo), izgrađena u prepoznatljivom mudejar stilu. Posjetili smo i palaču Armijo, sjedište Vrhovnog suda pravde Aragona, a u kapeli svetog Ante u svetištu slavili smo svetu misu u 16 sati.
Naš smo put nastavili sljedećeg dana, na blagdan svetog Ante, kao i svako jutro – osnaženi jutarnjim blagoslovom naših dušobrižnika, molitvom, pjesmom, ispunjeni radošću i oduševljenjem zbog svega što smo doživjeli. Posebno nas je dirnula ljepota arhitektonskog sklada koji spaja arapske i europske motive.
Oko podneva stigli smo u Lleide (Lérida), gdje smo posjetili Novu katedralu (Catedral Nova de Lleida), sjedište biskupa Lleide, zatim crkvu sv. Ivana (Iglesia de San Juan), koju je papa Pavao VI. proglasio manjom bazilikom, te Staru katedralu (La Seu Vella) smještenu na brdu iznad grada. Ta je katedrala poznata po spoju romaničke i gotičke arhitekture, a pogled s njezina platoa ostavio nas je bez daha. Taj smo trenutak zabilježili i predivnim fotografijama.
Sljedeća postaja našeg hodočašća bio je Montserrat, najpoznatije marijansko svetište Katalonije, u kojem se časti čudotvorni kip Crne Bogorodice i gdje se nalazi benediktinski samostan na 721 metar nadmorske visine. U kripti svetišta (Monserrat Crypt) slavili smo svetu misu u 17 h. Doći ovamo – u srce prirode, u visine planina – znači osjetiti Božju blizinu, pobjeći u oazu tišine, molitve i duhovnoga mira. Takvo iskustvo preporučili bismo svakomu – kao pravi lijek za dušu.
Kad pomislimo da nas od Montserrata dijeli tek pedesetak kilometara od Barcelone, najvećeg grada na Sredozemlju i glavnog grada Katalonije, lako bismo iz gradske vreve poželjeli ponovno pobjeći u duhovno središte koje smo upravo napustili.
Ipak, u predvečerje smo stigli u Barcelonu i smjestili se u hotel. Sljedeći dan bio je ujedno i naš posljednji dan hodočašća, a već u poslijepodnevnim satima čekao nas je povratni let za München.
Teško je bilo obići sva nezaobilazna mjesta u Barceloni, no uspjeli smo vidjeti mnogo toga zanimljivog. Posjetili smo jedan od najvećih trgova u Španjolskoj – Katalonski trg (Plaça de Catalunya), Kolumbov spomenik, te prošetali La Ramblom, živopisnom središnjom ulicom prepunom trgovina i kafića. Razgledali smo i povijesnu jezgru grada – uske ulice gotičke četvrti Barri Gòtic, potom dinamičnu tržnicu Mercat de la Boqueria, bogatu lokalnim delicijama, te barcelonsku katedralu svetog Križa i svete Eulalije. Poseban dojam ostavila je crkva Svete Obitelji (Sagrada Familia), Gaudíjevo najpoznatije arhitektonsko djelo koje smo, iako samo izvana, doživjeli kao pravo umjetničko čudo. Gradnja je započela još 1882. godine i još uvijek traje – ali možda upravo u toj neprekidnoj gradnji leži i sva čar njezine arhitektonske poruke: ljepota stvaranja koje nikada ne prestaje.
Nerado napuštamo ovaj veliki grad šarenih ulica – raznolik, bogat kulturom, znamenitim crkvama, katedralama i dugom poviješću, baš poput Španjolske koju smo posjetili. Doživjeli smo pravi ugođaj španjolskog života i kušali autentičnu lokalnu kuhinju. Ovo hodočašće, koje nas je vodilo od Lourdesa do Barcelone, obogatilo nas je novim iskustvima i znanjima.
Zahvaljujemo od srca organizatoru, direktoru agencije i pratitelju puta Marijanu Tuniću, kao i našemu stručnom i strpljivom vodiču Karlu Međeralu, te svima koji su sudjelovali u ovom šestodnevnom putovanju.
Vratili smo se sretni, punih i otvorenih srca, ispunjeni Božjom milošću. Već sada s radošću iščekujemo novi susret – na nekom novom hodočašću.
Karmela Lukanović
