Split (Dobri): Vitraj u blagovaonici
U sklopu obnove Franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu početkom lipnja 2025. godine u samostansku blagovaonicu postavljen je novi vitraj prema idejnom rješenju fra Ante Branka Periše.
Cjelokupna kompozicija, povezana u sedam uokvirenih prizora, izrađena je printanom tehnikom pigmenta u boji na staklu. Vitraj je izrađen u poduzeću Kristal iz Viteza (BiH), specijaliziranom za staklarske proizvode.
Sjeverni prozor blagovaonice, zbog svoje neuobičajene arhitektonske forme, zahtijevao je posebno osmišljeno uklapanje sakralnog sadržaja. Ukupne dužine 10.000 mm, prozor je razdijeljen na tri prividne cjeline, uzdignute 700 mm od poda, umetnute u crni aluminijski okvir (ALU). Središnja pravokutna cjelina, dimenzija 4.070 x 1.855 mm, nakon 1.160 mm završava blago polukružno u gornjem dijelu pri svodu, dok se s obje strane nastavljaju simetrična bočna okna dimenzija 2.865 × 920 mm. Vitražno staklo postavljeno je između dviju prozirnih IZO staklenih stijenki povezanih istim okvirom ispunjenim inertnim plinom.
Sakralni prizor nosi naziv „Pashalna euharistija“ i prikazuje prijelaz iz obreda Posljednje večere, uoči Isusove muke i smrti, u obred Prve euharistije nakon njegova uskrsnuća. Uskrsnuće Isusovo, kao događaj, postaje poveznica između dvaju obrednih činova – jednog iz Starog, a drugog iz Novog zavjeta. Da bi se ta prijelazna točka slikovno izrazila u jednom motivu, Krist je prikazan s tijelom u tzv. S krivulji, dugih raširenih ruku i otvorenih dlanova s ranama. Glava mu je nagnuta na desnu stranu s cvjetnom aureolom od ruža, otvorenim očima bez zjenica i srcem na desnoj strani. U lijevoj ispruženoj ruci drži kalež, a u desnoj kruhove. Simbolika kruha i vina, odnosno pšenice i grozdova, oblikuje prostor između Isusa i apostola. Njegove otvorene oči bez zjenica traže naš pogled, dok srce na desnoj strani poziva naše srce da se suobliči s njegovim milosnim srcem.
Apostoli tvore zbor Dvanaestorice bez istaknutih atributa prepoznavanja. Poredani su u nizu ispod Isusovih ruku, po šest sa svake strane, u pobožnom položaju s prekriženim rukama na prsima. Krilati golubovi u kružnom dijelu iznad Isusa nagoviještaju skori dolazak Duha Svetog nad apostole. Kompoziciju dodatno proširuju uski i dugi bočni prozori, koji se simbolički isprepliću s motivima kruha, pšenice i zrnja s jedne strane te posuđa, čaša, grožđa i grožđanih bobica s druge.
Jednostavno izraženi likovi, nenametnuta blaga prozirnost kolorizma, koju može dočarati samo vitražna slikarska tehnika, odaje tajanstvenost čina koji se dogodio između Posljednje večere i Prve euharistije. Kada na prvi mah pomislimo da promatramo pashalni obred iz dvorane Posljednje večere, učas nas nesvakidašnje postavljeni likovi i dekorativni elementi prebace u istu dvoranu, ali na obred Prve euharistije bez stola ili oltara. Tako oblikovani pojedini dijelovi povezani u jedinstvenu cjelinu zapravo potiču gledatelja da se suobliči s likovima koje promatra. Osobito zato što je, zbog sveukupne dužine i središnje polukružne visine, nemoguće „pročitati“ kompoziciju samo jednim treptajem oka.
Ovako posložena, kompozicija odiše ekspresionističkim svjetlosnim zracima istaknutih kolorističkom igrom kromatskih površina i akromatskih linija, oživljujući statične apostole i umirujućeg Isusa u sredini koji vlada sveukupnim zračnim prostorom.
Autor
