Fra Žarko Maretić: Kroz prostor i vrijeme

Pred blagdan Gospe od Anđela (2. kolovoza 2025.) izišla je iz tiska nova knjiga fra Žarka Maretića (r. 1944. u Podumcima, Mirlović Zagora), pod naslovom Kroz prostor i vrijeme (Zagreb, 2025., 386 str.). Riječ je o njegovoj trećoj knjizi u kojoj  se autor bavi pitanjima čovjeka i njegovog odnosa prema Bogu i Božjim stvorenjima. Piše o ljudima i međuljudskim odnosima, životinjama i odnosu čovjeka prema domaćim životinjama, biljkama i čitavom svemiru.

Sve su teme duboko prožete franjevačkim pristupom, koji nam je najpoznatiji kroz pjesmu sv. Franje Asiškog, poznatu pod različitim naslovima: Cantico delle Creature, Pjesma stvorenja ili Pjesma stvorova, a najčešće kao Pjesma brata Sunca, nastalu 1225. godine. Upravo u toj obljetničkoj godini, 800 godina kasnije, Maretićeva knjiga može se doživjeti i kao diskretna zahvala sv. Franji, iako autor to izričito ne naglašava.

U svojim prethodnim knjigama, Visovačke i druge priče (Zagreb, 2012., 351 str.) te Uspomene i razmišljanja (Zagreb, 2017., 303 str.), fra Žarko je također povezivao prozne i poetske zapise o svakodnevnom životu. Promatramo li njegove tri knjige zajedno, pred sobom imamo više od tisuću stranica teksta, pedesetak stranica fotografija u boji koje je sam autor snimio, a u prvoj knjizi čak i notne zapise otisnute na unutarnjim preklopima korica.

Fra Žarko je strastveni putnik koji je obišao gotovo cijeli svijet te bilježio svoje dojmove. U svojim zapisima ne izostavlja franjevaštvo i svećeništvo/misništvo – svoje kao i svojih kolega – pa je, između ostalog, napisao i nekoliko pjesama povodom 50. obljetnice vlastitog, ali i njihova misništva.

Nije zaboravio svoj rodni kraj ni svoje selo: nastojao je prikupiti velik broj riječi iz djetinjstva koje su dio cjeline hrvatskog jezika. U knjizi nalazimo i mnoštvo mudrih misli, šala i dosjetki, ali i osvrte na Domovinski rat, karitativno djelovanje te iskustva iz vremena pandemije COVID-19. Sve u svemu, s pravom je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici zabilježeno da knjiga, po svom sadržaju, pripada kategoriji Miscelanea – Razno, odnosno Zbornik različitih priloga, bilo proze, bilo pjesama, bilo jezikoslovnih zapisa i sl.

U uvodu knjige sam autor ističe:

„U ovoj je knjizi dosta teksta posvećeno mojim osobnim doživljajima iz Zagore odakle potječem, o govoru i nekim običajima toga kraja, osobito o sprovodnim običajima i osobnom iskustvu na sprovodima. Zatim sam opisao neke dojmove s mojih brojnih putovanja po svijetu, bilo kao znatiželjni turist bilo kao Provincijal u službenim posjetima braći fratrima. Zapisao sam i zanimljiva iskustva iz Domovinskog rata. Nisam bio aktivni sudionik u obrani domovine, ali sam dosta činio u skrbi za izbjeglice i prognane. U knjizi ima velik broj pjesama i molitava napisanih povodom raznih prigoda i za razne nakane. Dosta je kraćih tekstova koji govore o susretu s prirodom i osobnom refleksijom prirodnih događaja. Iznio sam i neke, po mom sudu, nenormalne suvremene pojave u Hrvatskoj i u svijetu. Napisao sam i nekoliko „neobičnih“ misli koje su moja osobna tvorevina ili su tuđe, ali su mi nekako prirasle srcu kao i zbirku raznih „religioznih šala.“ Kao i u prijašnjim dvjema knjigama napisao sam nekoliko basni i legendi. Nadam se da će ovi tekstovi čitateljima biti zanimljivi i poučni. Velik dio tekstova želi poslati neku poruku ili pouku uglavnom utemeljenu na našim kršćanskim načelima. Ustvari najveći dio mojih duhovnih misli nalaze se u mojim napisanim propovijedima kojih je nekoliko stotina za sve nedjelje i blagdane kroz godinu kao i raznim katehezama ili prigodnim duhovnim nagovorima. To je nažalost pretežno u rukopisima i to na hrvatskom i njemačkom jeziku. Ne smatram da je vrijednost ove knjige u nekoj književnoj ljepoti ili stilu pisanja već prije svega u sadržaju njenih tekstova. Naslov sam knjizi dao „Kroz prostor i vrijeme“. Iako veći dio tekstova govori o mojim osobnim doživljajima i iskustvima oni ipak pružaju određeno svjedočanstvo o vremenu i prostoru kada i gdje sam živio te bi mogli biti zanimljivi za širi krug čitatelja. 

Dana 30. lipnja 2021. skupa s trojicom svojim kolega fratara proslavio sam 50. godišnjicu svećeništva ili Zlatnu misu na Gospinu otočiću Visovcu. Također sam dana 11. srpnja 2021. u svojoj rodnoj župi Mirlović-Zagori proslavio 50. godišnjicu svoje Mlade mise. Nakon toga sam sâm sebi rekao: „Još imaš proslaviti svoj sprovod i onda si miran, vječno miran!“ Jednom sam u šali rekao: „Isplati se biti svećenik i samo radi Mlade mise i vlastitog sprovoda.“ Svećenički sprovod, naime, redovito bude svečan, a preminulom se više puta zaželi „pokoj vječni!“. A i ja sâm češće govorim ili pjevušim: „Pokoj vječni daruj meni, Gospodine!“ Samo mi se čini da onaj „pokoj vječni“ nije sasvim adekvatna riječ za život u vječnosti. To ne će biti samo stanje mirovanja, spavanja i odmaranja. Možda bi se taj pokoj mogao usporediti s „godišnjim odmorom“ na ovome svijetu, kada se odmaramo radeći ono što nam se sviđa: putujemo, hodamo kroz prirodu, plivamo u moru, zabavljamo se, ne dosađujemo se već se družimo s dragim ljudima s kojima želimo. Svakako će vječni život biti ljepši od svega što možemo i zamisliti: „Ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo… to je Bog pripravio onima koji ga ljube“ (1 Kor 2,9). I nakon zlatne mise sam nastavio vršiti župničku službu, do kolovoza 2022. u Dubravi, a zatim u Šibeniku, u Crnici. Želio bih ovdje na zemlji još živjeti i biti donekle zdrav i koristan drugima kao svećenik, ali se smrti ne bojim, ne bojim se ni susreta s Bogom nakon smrti jer sam čvrsto uvjeren da je on Velik i Velikodušan u ljubavi i praštanju. Tako moj život ide kraju, a nadam se da će prispjeti i kraju.“ (Kroz prostor i vrijeme, str. 6. – 7.)

Ivan Bekavac Basić