Sinj: Dan mučenika Provincije
Dan molitve i sjećanja na ubijene fratre-mučenike Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Cetinske krajine obilježen je u nedjelju, 28. rujna 2025., u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske. Misu zadušnicu predvodio je fra Dalibor Grčić, župnik Župe Potravlje, uz koncelebraciju gvardijana fra Marinka Vukmana, župnika fra Antonia Mravka i još dvanaestoricu svećenika. Na početku misnog slavlja gvardijan fra Marinko pročitao je imena četrdeset četvorice fratara ubijenih ili umrlih od posljedica mučenja između 1942. i 1948. godine, tijekom Drugoga svjetskog rata i komunističkog režima. Među njima je bilo i dvadeset fratara iz Cetinske krajine.
U propovijedi je predvoditelj slavlja istaknuo važnost imena, postavivši pitanja: „Kako je bilo živjeti ime u vremenu komunizma? Kako je živjeti ime u vrijeme „cancel kulture“, kulture otkazivanja i blokiranja? Kako onda uopće živjeti ime?“
Polazeći od evanđeoskog odlomka (Lk 16,19-31) fra Dalibor je naglasio razliku između bogataša i siromaha: „Lazar se spominje imenom dok bogataš iz evanđelja nema ime – on je samo ‘neki bogataš’. Razlog je u tome što njegovo ime nije važno za evanđeosku poruku. S druge strane, imati ime označava važnost i usklađenost s biblijskom porukom. Ime Lazar znači ‘Bog je pomogao’ unatoč svim nevoljama“, rekao je predvoditelj.
Govoreći o Drugom svjetskom ratu i poraću, propovjednik je naglasio koliko je bilo opasno živjeti ime u vremenu komunizma: „Imena i sudbine naše braće, kao i mnogih drugih koji su smetali novom režimu, govore sama za sebe. Imena sudova – prijeki sudovi. Imena svjedoka – lažni svjedoci. Kakvu poruku nose ta imena? Njihova lažna svjedočanstva jednaka su poruci bezimenog bogataša u suočenju s Bogom, koji je Istina. Bezvrijedna su! Stoga prijeke sudove i lažne svjedoke možemo imenovati kao humanu propast. Nikakva dobra u njima. Nisu razumjeli da pucanjem ne mogu ubiti ime.
Znana i neznana grobišta i jame, duboke i tamne, kao i ideologijom zatrovane savjesti, izvikuju mnoga imena. No ona su bezvrijedna poput ‘nekog bogataša’ iz evanđelja. Nasuprot njima, imena naše umorene braće na koncu svoje žrtve mogu reći zajedno s Lazarom: ‘Bog je pomogao’“.
„Čuvajmo se, braćo i sestre, ideologija u kojima je čovjek bezvrjedniji od otirača za noge; onih koje u imenu drugog čovjeka ne vide ime Lazarevo – ne računaju na Boga; onih koji u imenu drugog čovjeka vide samo priliku za vlastitu izopačenost.
Imena naše umorene braće viču nama živima, poput sv. Pavla apostola Timoteju: ‘Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, poniznošću.’ Tu nema zamke da čovjek postane nečovjek, zavedena budala, ubojica ili na koncu – bezimen. Ovo je svjedočanstvo naše umorene braće: voljeti Boga i Crkvu, svoj dom i svoju domovinu – pa što koštalo da koštalo! To je pravi put kako živjeti ime,“ zaključio je fra Dalibor.
Nakon misnog slavlja u samostanskom klaustru pred reljefom dvadesetorice fratara održana je molitva odrješenja. Za vrijeme mise pjevao je Mješoviti zbor Svetišta Gospe Sinjske pod ravnanjem s. Anđele Crnjac.
