Omiš: Obnova privremenih zavjeta
Ove godine braća s privremenim zavjetima održala su svoje duhovne vježbe u samostanu u Omišu. Tema vježbi bila je: „Isus Krist koji se utjelovio iz ljubavi, koji je služio iz ljubavi i ljubav kao takva“.
Od svih dijelova teme, možda je najteže govoriti o posljednjem – o ljubavi. Ona se u današnjem jeziku i shvaćanju često spominje, ali rijetko doista razumije u svom izvornom, kršćanskom smislu. Evo nekoliko misli o svakom od triju dijelova teme.
Utjelovljenje
Utjelovljenje je čudo koje se dogodilo samo jednom u povijesti čovječanstva : Bog svemogući, vječni, stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog, odlučio se roditi kao čovjek, uzeti smrtno i ograničeno tijelo te živjeti pravi ljudski život. To je ujedno i skandal i revolucija, ali i radosna vijest za sve.
To znači da Bog razumije čovjeka, da poznaje i osjeća njegove boli, tugu, osamljenost i očaj – jer je i sam sve to proživio. Od trenutka utjelovljenja čovjek više ne može reći Bogu da ga ne razumije, da ne zna kako je patiti. On zna – jer je patio još i više. Ali to nije kraj priče. Ako ne prepoznajemo Krista u svom bratu, ako ne vidimo da se On utjelovljuje u svakom čovjeku, tada nismo ništa shvatili.
Služenje i milosrđe
Služenje i milosrđe neizostavni su u kršćanskom životu, a osobito za franjevce – manju braću. Život svetog Franje, ali i Pravilo i Konstitucije koje zavjetujemo, jasno traže da budemo uz one najmanje i odbačene, da i sami budemo siromašni i maleni, te da evanđelje naviještamo svakom stvorenju.
Milosrđe je Božja osobina. Stoga i mi možemo biti milosrdni samo ako smo doista Božji – ako dopuštamo da u nama živi ono što nam On sam daje od svojega. Milosrđe ne znači opravdavati niti prešućivati zlo i grijeh, nego ljubiti, služiti te životom i riječima opomenuti i vratiti brata na pravi put. Kako? Onako kako je to činio Isus. Upravo to jest život i pravilo Reda manje braće: „opsluživati evanđelje Gospodina našega Isusa Krista“, ili, drugim riječima „imitirati Isusa Krista“.
Ljubav
Bog kroz cijeli Stari zavjet iskazuje ljubav prema čovjeku, dok čovjek često tu ljubav izdaje. Božja vjernost i ljudska nevjernost neprestano se isprepliću – i upravo se u tome očituje snaga Božje ljubavi, čiji vrhunac nalazimo u Isusu Kristu: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). Dakle, Krist se potpuno darovao: živio je, umro i uskrsnuo za svakog čovjeka – pa i za one koje mi možda smatramo neprijateljima. Upravo tu leži posebnost kršćanstva: ljubav i prema neprijateljima.
Duhovne vježbe trajale su od 22. do 26. rujna, a vodio ih je fra Stipo Kljajić, član Provincije Bosne Srebrene i profesor biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Po završetku duhovnih vježbi, u petak 26. rujna, za vrijeme svete mise u 10:30, braća su položila redovničke zavjete u ruke provincijala fra Siniše Balajića.
Našim bogoslovima želimo mir i ustrajnost na putu posvećenog života te ih preporučamo u vaše molitve!
fra Daniel Živković
