Na blagdan Svijećnice otvorena „Godina sv. Frane u Župi i Svetištu Gospe Sinjske“
Na blagdan Prikazanja Gospodinova u ponedjeljak, 2. veljače, u Župi i Svetištu Gospe Sinjske obilježen je početak Godine sv. Franje Asiškog. Prije početka misnog slavlja molitveni program započeo je molitvom Franjevačke krunice. Krunicu s razmatranjima iz Spisa sv. Franje predmolili su članovi OFS-a Gospe Sinjske. Obred blagoslova svijeća održan je u samostanskom dvorištu gdje su se okupili vjernici sa svijećama.
Franjevački sjemeništarci ponijeli su u procesiji kip sv. Franje iz Gospine bazilike u pratnji svećenika. Misnim slavljem i obredom blagoslova svijeća predsjedao je župnik fra Antonio Mravak. Nakon blagoslova vjernici su, noseći svijeće i slijedeći kip sv. Franje, krenuli Šetalištem bl. Alojzija Stepinca prema bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske.
Na misnom slavlju koncelebrirali su gvardijan i rektor fra Marinko Vukman, fra Gabriel Hrvatin Jurišić, fra Eugen Poljak, fra Ivan Norac-Kljajo, fra Stjepan Matić, fra Pavao Vučković, fra Joško Kodžoman i fra Daniel Stipanović, a đakonirao je đakon fra Mate Šakić. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Mješovitog zbora Gospe Sinjske pod vodstvom s. Anđele Crnjac.
Uz članove OFS-a, u misnom slavlju sudjelovali su članovi Frame Gospe Sinjske, župljani i štovatelji karizme sv. Franje.
U propovijedi predsjedatelj slavlja je kazao:
„Na današnji blagdan Prikazanja Gospodinova gledamo Mariju i Josipa kako u hram donose dijete Isusa i prikazuju ga Bogu. Danas počinjemo živjeti i milost Franjine godine u našem svetištu i župi. Obilježavajući 800. obljetnicu smrti sv. Franje Asiškog, pozvani smo ne samo sjetiti se jednog sveca, nego obnoviti vlastiti kršćanski hod. Stoga ova obljetnica nije nostalgija, nego duhovno nasljeđe koje nas i danas obvezuje.“ Uspoređujući starca Šimuna u Hramu i život sv. Franje, predsjedatelj je istakao da je njihov život potpuno predanje Bogu: „Starac Šimun u hramu uzima Isusa u naručje i govori: Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, u miru. To nisu riječi straha, nego ispunjenja. Čovjek koji je dočekao Svjetlo, može otići u miru. Upravo takav bio je i sv. Franjo na kraju života. Siromašan, bolestan, gotovo slijep, ležeći na goloj zemlji, moli da ga polože na tlo — jer želi umrijeti kao onaj koji ništa ne zadržava za sebe. Njegova smrt nije bijeg od života, nego dovršenje života darovanog Bogu.
Na kraju misnog slavlja župnik je pročitao molitvu pape Lava XIV. posvećenu sv. Franji te najavio sve važnije događaje u Godini sv. Franje u Svetištu i Župi Gospe Sinjske.
Za ovu prigodu tiskane su i sličice s likom sv. Franje i papinom molitvom, koje su vjernicima podijeljene na završetku slavlja.
