Spomen na Lipanjske žrtve u Vrgorcu
U ponedjeljak, 15. lipnja 2026. godine, u crkvi Navještenja BD Marije u Vrgorcu služena je sveta misa za 33 ubijena vrgorska civila, tragedija poznata pod nazivom Lipanjske žrtve.
Misno slavlje predvodio je župnik fra Josip Repeša zajedno s don Petrom Krstičevićem.
Misi su nazočili gradonačelnik Vrgorca gosp. Mile Herceg, predsjednik Gradskog vijeća gosp. Rudolf Grljušić s gradskim vijećnicima, predstavnici obitelji stradalih i brojni župljani Vrgorca.
Na početku misnog slavlja fra Josip je pročitao imena trideset i tri nedužno ubijena vrgorska civila koji su stradali 15. lipnja 1942. godine. Uz spomen na njih, pozvao je okupljene da u svoje molitve uključe i sve druge žrtve Drugoga svjetskog rata, civilne i vojne, bez obzira na njihovu pripadnost.
U homiliji, oslonjenoj na evanđeoski odlomak o uskrsnuću Lazara (Iv 11,17-27), propovjednik je istaknuo kako se i danas, osamdeset i četiri godine nakon tragedije, pred ljudima nalaze mnoga pitanja na koja nije lako dati konačne odgovore. Podsjetio je na Martine riječi upućene Isusu nakon smrti njezina brata Lazara: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“, naglasivši kako te riječi izražavaju bol, tugu i ljudsku potrebu za razumijevanjem patnje.
Fra Josip je istaknuo da ni Marta nije dobila odgovore na sva svoja pitanja, ali je od Krista dobila nešto veće od odgovora – dobila je njega samoga i obećanje uskrsnuća. Upravo zato, naglasio je, ni današnji naraštaji možda nemaju odgovore na sva pitanja koja nosi ovaj tragični događaj, ali imaju vjeru u Krista koji je pobijedio smrt i otvorio vrata vječnoga života.
Govoreći o samim žrtvama, podsjetio je da iza svakoga imena stoji ljudski život, obitelj, dom, planovi i nade koje su nasilno prekinute. Naglasio je kako se Crkva ne okuplja radi političkih rasprava niti radi produbljivanja podjela, nego kako bi molitvom i poštovanjem čuvala dostojanstvo svake ljudske osobe i uspomenu na nevino stradale.
Posebno se osvrnuo na činjenicu da ni nakon toliko desetljeća tema Lipanjskih žrtava nije prestala izazivati podjele. Jedni bi, kako je rekao, najradije šutjeli, drugi bi govorili samo o tome, jedni umanjuju, drugi naglašavaju, jedni opravdavaju, drugi optužuju, dok između svih tih rasprava stoje žrtve i njihove obitelji.
„Kršćanin ne smije zaboraviti žrtvu, ali isto tako ne smije živjeti od mržnje. Zaborav nije put prema pomirenju, ali ni mržnja nije put prema istini. Krist od nas traži istinu bez mržnje, sjećanje bez osvete, pravdu bez neprijateljstva i srce koje ne zaboravlja, ali ni ne mrzi“, poručio je propovjednik.
Pozvao je okupljene da ostanu vjerni kršćanskoj razboritosti, poštujući svaku žrtvu i osuđujući svaki zločin, bez obzira s koje strane dolazio. Naglasio je kako je Vrgorac premala sredina da bi ga i danas dijelile tragedije iz prošlosti te da je potrebno graditi kulturu poštivanja, istine i molitve.
Na poseban način pozvao je na molitvu za sve žrtve rata i ideološkog nasilja, za njihove obitelji, ali i za obraćenje onih koji su činili zlo, prepuštajući konačni sud i pravdu Bogu koji jedini poznaje dubinu ljudske savjesti i srca.
Po završetku misnog slavlja okupljeni su se uputili prema Gradskom groblju u Vrgorcu, gdje je na mjestu stradanja podignuta spomen-ploča. Predstavnici Grada Vrgorca, Župe Navještenja BDM i članovi obitelji ubijenih položili su cvijeće i zapalili svijeće u znak zahvalnosti i trajnog sjećanja na žrtve.
Komemoracija je završila molitvom odrješenja za pokojne, koju je predvodio fra Josip Repeša, uz sudjelovanje članova klape „Bunina“ iz Vrgorca.
Neka pokojni počivaju u miru Božjem, a uspomena na njih bude trajni poziv na poštovanje ljudskog dostojanstva, istine i mira među ljudima.
fra Josip Repeša
