Sinj (Brnaze): Sv. Nikola Tavelić

Blagdan sv. Nikole Tavelića, prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca i nebeskog zaštitnika Brnaza, svečano je proslavljen u subotu, 14. studenog 2026., u njemu posvećenoj crkvi u Brnazama, u Župi Gospe Sinjske. Slavlje je započelo u 10:30 procesijom iz crkve, nakon koje je euharistijsko slavlje predvodio dominikanac fr. Jozo Čirko uz fra Domagoja Runju, fra Valentina Radasa, fra Marinka Vukmana i fra Ivana Čikaru.

Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava od 11. do 13. studenog, koju je predvodio fra Valentino Radas. Program je svakog dana započinjao pobožnošću u 16:30, nakon koje je u 17 sati slavljena misa. Tijekom trodnevnice pjevali su zborovi filijalnih zajednica sv. Nikole Tavelića iz Brnaza i sv. Kate iz Lučana.

Na sam blagdan pjevanje su predvodili dječji zbor, zbor odraslih i zbor mladih iz Brnaza. Među okupljenim vjernicima bili su i hodočasnici koji su, kao i prethodnih godina, s fra Domagojem Runjom pješice stigli iz Dicma.

U homiliji je fr. Jozo Čirko, polazeći od naviještenog evanđelja, okupljenima postavio pitanje što znači biti kršćanin. Prisjetio se kako je za sv. Nikolu Tavelića doznao još u djetinjstvu, gledajući njegovu sliku na ulazu u susjednu kuću, s natpisom „prvi hrvatski svetac“. Tu je uspomenu povezao s pozivom da poznavanje sveca preraste u nasljedovanje njegova primjera vjere.

„Kršćanin je netko tko slijedi Isusa“, istaknuo je propovjednik, pojasnivši da kršćanski identitet traži osobno opredjeljenje za Krista. Pripadnost kršćanskoj obitelji, primljeno krštenje i vjerski običaji pozivaju na vjeru koja oblikuje svakodnevne odluke i odnose. Nasljedovanje Isusa, dodao je, ne znači bezgrešnost, nego pouzdanje u Njega, priznanje vlastitih grijeha, obraćenje i nastojanje da se živi prema Njegovim zapovijedima.

Govoreći o evanđeoskom pozivu na odricanje od sebe, prihvaćanje križa i ustrajno nasljedovanje Krista, upozorio je na želju za blagoslovom bez tereta i uspjehom bez žrtve. Odreći se sebe, pojasnio je, znači staviti Boga na prvo mjesto, prihvatiti Njegovu volju i dopustiti da evanđelje bude mjerilo vlastitog života. Nošenje križa povezao je s konkretnim životnim okolnostima: opraštanjem supružniku, strpljivim odgojem djece, podnošenjem nepravde te brigom za starije i bolesne bez očekivanja priznanja. Potaknuo je vjernike da svakodnevne teškoće prihvaćaju s ljubavlju i pogledom usmjerenim prema vječnosti.

Osvrćući se na život sv. Nikole Tavelića, naglasio je da je njegovo naviještanje bilo potvrđeno životom i mučeništvom. Želio je ljudima približiti Krista, a njegov primjer i danas poziva na preispitivanje vlastite vjere: ostaje li ona običaj i uspomena na djetinjstvo ili daje snagu za život prema evanđelju. Prava se vjera, istaknuo je, očituje osobito kada treba oprostiti, braniti istinu, stati uz slabijeg i ostati vjeran Bogu unatoč protivljenju. Premda nisu svi pozvani na krvavo mučeništvo, svaki je kršćanin pozvan na svakodnevnu vjernost koja uključuje odricanje od sebičnosti, ponosa, osvete i ravnodušnosti.

Podsjećajući da je sv. Nikola Tavelić život položio u Jeruzalemu, propovjednik je obitelj, radno mjesto i društvo označio prostorima današnjega kršćanskog svjedočenja. Upravo ondje vjernici su pozvani živjeti pošteno, govoriti istinu, čuvati obitelj i biti blizu drugima. Na završetku homilije potaknuo je okupljene da se zapitaju po čemu će ih ljudi pamtiti i jesu li spremni nešto žrtvovati za Krista. Zazvao je zagovor sv. Nikole Tavelića da budu kršćani imenom i životom te vjeru svjedoče ponizno, hrabro i s ljubavlju.

Na kraju misnog slavlja fra Ivan  Čikara zahvalio je predvoditelju, svećenicima i svima koji su pridonijeli pripremi proslave. Posebnu zahvalu uputio je fra Valentinu Radasu za predvođenje trodnevnice te fra Marinku Vukmanu, gvardijanu i rektoru Svetišta Gospe Sinjske, za potporu i blizinu zajednici. Zahvalio je i zborovima, ministrantima, čitačima i ostalim suradnicima, osobito Anti i s. Mireli, istaknuvši njihov svakodnevni predani rad.

Čestitajući Brnažanima blagdan nebeskog zaštitnika, poželio je da zagovor sv. Nikole Tavelića prati njihove obitelji, čuva domove i djecu te ih okuplja u vjeri, ljubavi i zajedništvu. Imendan je čestitao svima koji nose ime Nikola i Nikolina.

Prije završnog blagoslova nekoliko prigodnih pjesama izvela su djeca iz Dječjeg vrtića „Nikolino“, koji djeluje u prostoru ispod crkve, uz pratnju svojih odgojiteljica. Fr. Jozo je zahvalio na pozivu i zajedničkom slavlju, pohvalio pjevanje zborova te potaknuo vjernike da redovitim dolaskom na misu nastave izgrađivati svoju zajednicu. Slavlje je zaključeno završnim blagoslovom.