Baška Voda: Proslava sv. Nikole i 50 godina prisutnosti i djelovanja školskih sestara franjevki u Baškoj Vodi
U petak, 6. prosinca 2024., proslavljena je svetkovina sv. Nikole, zaštitnika Baške Vode, i 50 godina prisutnosti i djelovanja školskih sestara franjevki u Baškoj Vodi.
Tradicionalna baškovoška svečanost započela je u 10 sati procesijom s kipom sv. Nikole koja je krenula od crkve, nastavila se rivom do mula, uz blagoslov brodova, ribara i mornara, te povratkom u crkvu. Procesiju je predvodio križonoša u pratnji ministranata, a slijedili su ga barjak sv. Nikole, djeca, muškarci, barjak Blažene Djevice Marije, časne sestre, crkveni zbor, djeca u narodnim nošnjama, kip sv. Nikole kojeg su nosili baškovoški mornari, svećenici, barjak sv. Josipa i okupljeni puk Božji. Tijekom procesije pjevane su Litanije svih svetih i crkvene pučke popijevke koje je animirao crkveni zbor.
Tišinu i prazninu ulica Baške Vode u hladnim prosinačkim danima ispunili su ujednačeni koraci i glasovi djece, mladih i starih koji su, pobožno prateći kip svog nebeskog zaštitnika, molili za Božji blagoslov i zahvaljivali Bogu za godinu koja se polagano primiče svom kraju.
Po završetku procesije ulicama grada sav se narod ponovno okupio u crkvi na slavlju svete mise, na izvor koji nam obnavlja snagu i učvršćuje korake u svakodnevnom hodu i svjedočenju ulicama naših života.
Euharistijsko slavlje predvodio je fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. U euharistijskom zajedništvu, uz baškovoškog župnika fra Filipa Budića, sudjelovali su don Pavao Banić, duhovni asistent u svetištu u Vepricu, don Ivan Kovačević, župnik u Brelima, don Ivan Mamić, kapelan u Makarskoj, fra Stipe Bešlić, župnik u Tučepima, i don Marinko Jurišin, župnik u Podgori.
Misno slavlje obogatio je župni zbor pod vodstvom s. Ankice Džajić, čiji su skladni i predano uvježbani glasovi stvorili poseban ugođaj dostojan ovako važnog događaja.
U svečano urešenoj crkvi, punoj vjernika, osim baškovoške zajednice, bile su i sestre iz Provincijske uprave iz Mostara te sestre koje su dio svog života provele u ovoj župi kao katehistice ili vršeći druge poslove unutar zajednice, koja je još od 1974. godine smještena na adresi Fra Andrije Kačića Miošića 56. Na slavlju su sudjelovale i sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije iz Tučepa te sestre Služavke maloga Isusa iz Brela.
Liturgijska čitanja i molitvu vjernika čitale su s. Brigita Luburić (prva katehistica u Baškoj Vodi) te s. Emanuela Pranjić, s. Kata Ostojić i s. Katarina Raič.
Nakon navještaja evanđelja o. provincijal osvrnuo se na liturgijska čitanja, povezujući ih s duhovnim značenjem svetkovine sv. Nikole. Na kraju svoje homilije, uz iskrene čestitke, istaknuo je važnost i vrijednost 50-godišnje prisutnosti i djelovanja sestara u ovoj župi: „Vrijedno je spomena i zahvalnosti Bogu za dar svih sestara koje su svjedočanstvom svoga redovničkog života i svojim angažmanom na različitim poljima djelovanja u ovoj župi ostavile vidljivi trag svoje prisutnosti…
Srdačno pozdravljam sve prisutne sestre i iskazujem duboku zahvalnost za njihovo svjedočanstvo redovničkog života te za sve što su kroz godine učinile i nastavljaju činiti za duhovno i materijalno dobro Božjeg naroda na ovim prostorima,“ rekao je o. provincijal. Ujedno je pozvao sve nazočne da u svoje molitve preporuče ovu zajednicu, mole za nova duhovna zvanja te podrže daljnje poslanje sestara u ovoj župi.
Na završetku sv. mise zahvalno slovo uputila je provincijska predstojnica s. Franka Bagarić. U svom govoru naglasila je: „Ovim euharistijskim slavljem zahvalile smo Bogu za nebrojena dobra koje nam je darovao, prisjećajući se sestara naše Provincije koje su prije 50 godina priskrbile skromni dom u Baškoj Vodi. Taj dom omogućio nam je djelovanje u ovoj župi te pružio utočište i zasluženi odmor onima koje su djelovale na drugim podružnicama. Kupnja male kućice u tadašnjoj Ulici XII. proleterske brigade bila je Provincijskoj upravi sa s. Salezijom Anić prilika koju nisu htjeli propustiti. U realizaciji tog cilja pomogli su nam Caritas Passau i mnogi drugi dobročinitelji, kojih se i danas sa zahvalnošću prisjećamo u molitvama. Posebnu radost i dobrodošlicu sestrama iskazao je tadašnji župnik fra Anđelko Šimić zajedno sa župljanima Baške Vode.“
Obraćajući se župljanima s. Franka potom je istaknula: „Sveti Nikola, u snazi imena Isusova, smirivao je uzburkano more, pomagao siromašnima, napose djeci. Vi ste, dragi župljani, prihvatili prognanike, koje je ratni vihor 1992. donio na ovu obalu. Pružili ste im dom, ljudsku utjehu i ohrabrenje, vraćajući im osmijeh i nadu. Među tim prognanicima bile smo i mi, školske sestre franjevke iz Bijelog Polja, Mostara, Konjica i drugih ratom pogođenih mjesta. U našoj kućnoj kronici iz svibnja 1992. zapisano je: S nama su i naše progonstvo prate Baškovođani. Svi su uz nas. Svaka obitelj nama želi pomoći. Kuće susjeda Ive i Katje Radić, Katice Divić, Katice Cvitanović, Tončeka Staničića već su popunjene pa su sestre (njih 6) te fra Svetozar Kraljević i don Ante Ivančić smješteni u kuću Božene Oršolić.“
Dodala je kako je Baška Voda u tim teškim vremenima udomila trećinu sestara Provincije. Unatoč vlastitoj nevolji, sestre su se odmah uključile u pastoralni rad – molitvom, vjeronaukom i karitativnim djelovanjem, brinući o prognanicima iz Kupresa, Mostara i Vukovara. „U to vrijeme parkovi oko bungalova i hotela u večernjim satima odzvanjali su dječjom molitvom Zdravo Marijo… sveta Marijo… Bogu hvala za Domovinu! A vama hvala za 50 godina zajedničkog hoda napose za te dane ratnih godina.“
Na kraju zahvalila je župniku fra Filipu Budiću na organizaciji proslave jubileja te o. provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja.
Potom je s. Zora Jažo, kućna predstojnica zajednice u Baškoj Vodi, pročitala čestitku fra Gabrijela Jurišića Hrvatina. Čestitku je uputio i fra Svetozar Kraljević, koji je kao bjelopoljski duhovnik sestara za vrijeme Domovinskog rata bio sa sestrama u Baškoj Vodi.
Zahvalnu riječ uputio je i župnik fra Filip Budić. izražavajući iskreno poštovanje i zahvalnost sestrama. Tijekom govora uručio je zahvalnice sestrama katehisticama koje su tijekom proteklih pedeset godina djelovale u župi. U svom obraćanju fra Filip je kazao: „Kao što je nekadašnji župnik fra Anđelko Šimić bio sretan i radostan dolaskom časnih sestara u našu župu, tako sam i ja sretan i radostan što su časne ovdje s nama. One su mi desna ruka, a svojim pastoralnim radom i prisutnošću značajno doprinose napretku naše župe i duhovnom životu vjernika.“
Za ovu svečanu prigodu sestre su pripremile mali znak sjećanja i zahvalnosti. Pri izlasku iz crkve vjernici su mogli uzeti knjižne oznake, krunicu te prigodnu brošuru koja prikazuje povijest dolaska i djelovanja časnih sestara.
