Bogojavljenje

Koju zvijezdu slijedimo?

Mt 2, 1-12

Za mudrace u evanđeoskom tekstu stoji grčka riječ magoi koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd. Najvjerojatnije potječu iz Perzije. To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti, vidjeti znakove u prirodi. Tražili su Istinu o sebi, svemiru. Ljudi nemirna duha. Dolaze izdaleka. Ostavljaju kuće i dobra svoja. Kreću na put.

U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća, Origenu i Tertulijan, pridonijeli su stvaranju današnje slike o ‘tri kralja’. Origen se pripisuje da je tri dara simbolično protumačio: zlato ukazuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a mira na njegovu smrt. Tertulijan je mudrace (zvijezdoznance) pretvorio u kraljeve pozivajući se na svetopisamske tekstove: Iz 60, 5-6; Ps 72, 10. U srednjem vijeku neki je talijanski umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i iznad svake figure stavio imena: Gašpar, Melkior i Baltasar. Po njemu, Gašpar znači ‘čovjek iz Kaspijskog mora’, Melkior ‘kralj svjetla’, a Baltasar ‘gospodar čuva kralja’. Nije nam poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata: Azija, Afrika i Europa. Zato na slikama jedan od trojice kraljeva je crnac. Nakana je očita: želi se reći da se svi kraljevi zemlje, čitavi svijet treba pokloniti Isusu kao Kristu. Isto tako, iako se ne zna sa sigurnošću koje su životne dobi bila tri kralja, počevši od srednjeg vijeka, uglavnom se prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić. I ovdje je jasan motiv: htjelo se reći da svi ljudi, od djeteta pa do starca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.

Element koji je neodvojivo vezan uz evanđeoski izvještaj jest uloga zvijezde, koja se pojavila i vodila kraljeve do mjesta gdje je bio novorođeni Isus. “Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova…”, rekoše mudraci s Istoka. Već u ranom kršćanstvu pojavio se u određenim krugovima zazor prema toj zvijezdi koja ih je podsjećala na astrologijske religije u kojima je vladao astralni determinizam. Međutim, sam evanđelist Matej u tome ne vidi nikakva problema. Zvijezda je ovdje u službi Bogu i njezina je uloga da mudrace koji su je slijedili dovode do Krista, a to je na koncu cilj svake mudrosti i znanosti.

Kao moguće mjesto rođenja navodi se Betlehem pozivajući se na proroka Miheja 5, 1-3: “A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izići vladalac – koji će pasti narod moj – Izrael.” Slično nalazimo i kod proroka Bileama: “Od Jakova zvijezda izlazi…” (Br 24, 17).

Zanimljivo je da su religiozni krugovi u Jeruzalemu ostali na sve to hladni, ravnodušni. Glavari svećenički, pismoznanci, teolozi, znali su za stara proroštva o mjestu gdje se ima roditi Krist, ali nisu povjerovali. Jer, jedno je znati, a drugo je povjerovati. Božje bogojavljenje (epifanija) trajni je događaj. Što smo svi mi više ‘bogojavljenje’, to će se prije dogoditi novi, Božji svijet.

Upitajmo se: Koju zvijezdu slijedimo? Što je cilj našega života? Postoji li čežnja u nama da se približimo Isusu? Stavljamo li svoje darove i talente u službu Isusu i Crkvi? Milijuni ljudi u prošlom stoljeću slijedili su lažnu zvijezdu komunizma. Danas slijede zvijezde sporta, Holywooda, rock-glazbe, zvijezde u horoskopskim kartama… Prava zvijezda vodi Bogu.

Fra Anđelko Domazet

************

Slijediti zvijezdu istine

Bog je na strani svih poštenih tražitelja istine. To nam pokazuje primjer mudraca s Istoka, koji su vođeni zvijezdom našli put do djeteta Isusa.

Ti muževi iz daleke zemlje o kojima čitamo u Svetom pismu istraživali su zvijezde i pogledom tražili još nepoznatog Boga. Mora da su bili “mudri” ljudi. Mudrost je više od znanja. Mudrost uči gledati stvari u pravom svjetlu i spoznati red svijeta. Mudrost je sposobna prihvatiti Stvoritelja, Gospodina Boga koji je iza svega stvorenoga.

Predočimo li stajalište mnogih današnjih znanstvenika, možda bismo mogli kazati i za učenjake iz one daleke zemlje: “Mi znamo odgovor na sve. Mi smo elita. Zašto mariti za druge?” Oni su se samozadovoljno mogli vratiti natrag i ne zapazeći zvijezdu na nebu. Kako se lako događa da se ljudi precijene i u ponosnoj samodopadnosti svaku daljnju “pouku” ili spoznaju izvana odbace prema motu: “Mi već znamo dosta. Sve smo mi pogledali. Nema ništa što bi našem znanju moglo biti skriveno.” Nije li to bio duhovni stav jedne zacijelo “prosvijećene” znanosti u stoljećima napredne vjere, gdje je čovjek iznenada pomislio da bi sve bilo u njegovoj moći i da on više ne treba nikakvog stvoritelja i da se može živjeti na ljudski način? Katastrofalna iskustva osobito dvadesetog stoljeća bolje su nas poučila: gdje čovjek samog sebe precjenjuje i stavlja na mjesto Boga, tu nema stvarnog poboljšanja njegova života, nego ugrožavanje njega samoga i rušenje, a kao primjer dokazuju nam ratovi i zagađenost okoliša.

Mudraci s Istoka koje častimo kao “Sveta tri kralja”, nisu bili zadovoljni s postignutim. Pogled su usmjeravali prema višem: prema nečemu što nije od samoga čovjeka i što čovjek ne može uspostaviti, na čemu čovjek ne zahvaljuje samom sebi, nego je u konačnosti to njemu darovano “odozgor”. Tako su bili otvoreni i spremni za milost Božju. Duh Sveti obasjao je njihova srca i vodio ih, tako da su u nebeskom događaju mogli imati pravo tumačenje i konačno nakon puno muke i opasnosti nači dijete Isusa,. U njemu su prepoznali Spasitelja svijeta, Kralja svemira. Poklonili su mu se i darovali mu darove: zlato, tamjan i smirnu.

Svetkovina “Bogojavljenja” za nas je utjeha i veliko obećanje za sve one koji Boga cijelim srcem traže. Možda su oni još daleko od istine Božje: Bog sam će jednoga dana dovesti k sebi ljude koji ga traže, ako se trude slijediti njegovu “zvijezdu”. Ta zvijezda za svakoga čovjeka je njegova savjest, koju mu je Bog utisnuo. Savjest nam pokazuje dobro koje treba činiti i poziva nas da odbacimo zlo. Tko tu zvijezdu svoga života slijedi i trudi se oko života ljubavi, sve više dolazi Bogu. Iako on možda još nije upoznao Boga i još nije našao Otkupitelja, Bog je već prisutan na skriven način u srcu čovjeka koji traži istinu i navodi ga na pravi cilj njegova života.

Želimo zahvaliti Bogu da smo čuli radosnu vijest o utjelovljenju i o otkupljenju po Sinu Božjem, Isusu Kristu. Njemu se klanjamo poput pastira i mudraca s Istoka. Njega, Kralja svemira molimo za mir: u srcima, u obiteljima, u cijelome svijetu.

Neka k sebi dovede i one ljude koji su još daleko i koji su potrebni njegova milosrđa. Bog ne želi da bilo tko propadne; njegova ljubav ne isključuje nikoga. U najdubljoj tami daje da zasvijetli njegova zvijezda, koju se isplati slijediti dok konačno ne zasja u punom sjaju kao spasenje. Amen.

Fra Jozo Župić