Fra Frano Doljanin: Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja 1735. – 2023. Životopisi i službe

U nakladi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja tiskana je knjiga „Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja 1735. – 2023. Životopisi i službe“ autora fra Frane Doljanina. Knjigu su recenzirali doc. dr. sc. Ante Gverić, prof. dr. sc. Marko Trogrlić i prof. dr. sc. Mladenko Domazet, a lektorirala je Jelena Lojić Pokrovac, prof. Knjiga sadrži 782 stranice, 17 x 24 cm, tvrdi uvez.

Provincijalova riječ

Postoji jedna narodna izreka koja kaže da ono što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo, ili jednostavnije rečeno: ono što je zapisano ostaje (scripta manent). Možda se ova izreka ne može u potpunosti primijeniti na knjigu Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja, 1735. – 2023., autora fra Frane Doljanina, ali je neupitna činjenica da se radi o važnoj i vrijednoj knjizi. Čak i površno prelistavanje ove knjige izaziva divljenje i postavlja pitanje koliko je truda i vremena uloženo u nju, koliko je arhiva pregledano, koliko materijala je prošlo kroz ruke njezinog autora.

Ovo djelo predstavlja svojevrsni spomenik i, usudio bih se reći, čin, gestu ili način zahvalnosti naše Provincije prema svim njezinim pokojnim članovima od njezinog osnutka 1735. godine. Između navedenih godina, brojeva, imena i mnogih drugih podataka krije se mnoštvo zasebnih svjetova, neponovljivih života, nebrojenih događaja – tužnih i radosnih – te obilje duhovnih plodova i darovane Božje milosti, ostvareno djelovanjem franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja kroz 288 godina na našim prostorima. Za jedanaest godina Provincija će proslaviti 300. obljetnicu svog postojanja. Ova knjiga već sada ima, a tada će imati posebnu vrijednost za tako značajnu i respektabilnu obljetnicu, jer su na jednom mjestu sažeti osnovni podaci o svim franjevcima koji su živjeli i djelovali od 1735. do 2023. godine.

U imenima i prezimenima fratara, kao i u sažetim životopisima te svim ostalim relevantnim podacima o njihovim različitim službama, odražava se bogat kulturni, obrazovni i karitativni doprinos, kao i prepoznatljiv duhovni i pastoralni život naše Provincije, vidljiv kroz živote i službe fratara koji su nam prethodili. Dugogodišnji rad na ovoj knjizi predstavlja ogroman pothvat čovjeka koji je oduševljen željom da na temelju arhivske građe sve članove ove zajednice stavi na jedno mjesto. Vrijednost ove knjige i svih prikupljenih, analiziranih i sistematiziranih podataka ogleda se u činjenici da će, kako je istaknuo recenzent prof. Marko Trogrlić, „Provincija Presvetog Otkupitelja, uoči tristote godišnjice svog postojanja, na jednom mjestu, unutar dviju korica, imati osnovne podatke o svim svojim članovima i njihovom životu i djelovanju“. Kako je dalje istaknuo prof. Trogrlić, ova knjiga će „otvoriti čitateljima bogatstvo unutarnjeg života ove redovničke zajednice“.

Ova knjiga otima zaboravu naraštaje fratara koji su, odazivajući se Božjem pozivu, sijali sjeme Božje Riječi, svjedočeći svoju franjevačku malenost i Franjinu poruku o življenju Kristova evanđelja. Ona otvara prostor mašti i divljenju koliko su mira i dobra posijale ruke franjevaca (redovnika) i svećenika kroz gotovo tri stoljeća. Kada mi je ova knjiga došla u ruke, s nestrpljenjem sam čekao trenutak kada ću je moći listati i čitati. Ona nije za klasično čitanje; nije roman, esej ili pripovijetka. Naprotiv, sazdana je od životopisa i službi franjevaca u kojima se kriju romani njihovih života, njihova djelovanja kroz različite službe i dužnosti. Svaki franjevac, naveden imenom i prezimenom, odvodi nas u prošlost, stavlja nas u kontekst vremena i povijesnih događanja. U mislima mi je stalno prisutna neostvariva rečenica: kada bi samo oni mogli progovoriti!

Čestitam autoru ove knjige, fra Frani Doljaninu, na izvanrednom uspjehu postignutom nakon dugogodišnjega ustrajnog, marljivog i stručnog znanstveno-istraživačkog rada. Ova knjiga predstavlja spomenik svim fratrima, ali spomenik koji nije izrađen dlijetom, već tipkovnicom, stvoren iz poštovanja prema fratrima i ljubavi prema Provinciji kojoj autor također pripada. Zato velika zahvala fra Frani za ovaj veličanstveni spomenik posvećen našoj preminuloj braći, koji su ga iznimno zaslužili. Fra Frano je pokazao put i način kako treba čuvati i sačuvati uspomenu na našu redovničku braću i u budućnosti.

U Splitu 25. lipnja 2024.

Fra Marko Mrše, provincijal

Predgovor

Franjevačka provincija sv. Kaja pape i mučenika u Dalmaciji osnovana je poveljom Inter gravissimas od 22. siječnja 1735. Tom poveljom Provincija Bosna Srebrena podijeljena je na tri provincije. U sklopu te diobe samostani Visovac, Šibenik, Makarska, Zaostrog, Živogošće, Sinj, Omiš, Knin i Karin te prebivališta (kuće) Split, Sućuraj i Sumartin pripali su navedenoj provinciji. Samostan u Splitu proglašen je 1736., a u Imotskom i Sumartinu 1738. godine. Kasnije je osnovan samostan u Zagrebu, 1932. godine, a samostani u Splitu na Trsteniku 2009. te na Šubićevcu 2010. godine.

Odlukom Seraphici ordinis od 22. siječnja 1735. imenovani su provincijal, vikar (kustod) i definitori, a odlukom Inter plurimas od 22. siječnja 1735. šibensko učilište proglašeno je generalnim bogoslovnim učilištem prvog reda. Franjevačka visoka bogoslovija (filozofija i teologija) ujedinjena je 1936. godine u Makarskoj.

Prvi sastanak Provincijskog definitorija održan je 19. lipnja 1735. u Sinju. Fra Karlo Jurišić navodi tri moguća razloga zašto je provincijal Filipović odredio samostan u Sinju za mjesto prvog sastanka: 1. „što se nalazio u zemljopisnom središtu buduće Provincije“, 2. „što je taj samostan osobito prirastao njegovu srcu“ te 3. „u prvom redu zato da svoju Provinciju stavi pod osobitu zaštitu Blažene Djevice Marije, koja je već tada izabrala Sinj za središte svoga čašćenja u novoj Provinciji“. U Sinju je iznimno 2015. godine, prigodom proslave 300. obljetnice slavne pobjede pod Sinjem uz Gospin zagovor, održan Dan Provincije.

Prigodom 280. obljetnice osnutka Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (1735. – 2015.) odlučio sam, koristeći dostupne informacije, sustavno urediti popise pojedinih provincijskih službi od samog osnutka Provincije ili osnutka pojedine službe. Knjiga Naša Gospa od Zdravlja i njezina slava, autora fra Ante Crnice, inspirirala me na nastavak popisa članova Provincijskog definitorija te na pokušaj sastavljanja centraliziranog popisa gvardijana i ostalih osoba koje su obnašale provincijske službe. Osim knjige fra Ante Crnice, na ovo istraživanje potaknuo me i pokojni fra Petar Baćić. Naime, fra Petar je napisao kako se nada da će „u budućnosti koji Redovnik amore patriae et Provinciae ductus potražiti imena starih župnika u arhivu Provincije, listajuć Acta Capitularia Provinciae. Pišući ovo, bolno me dira što nisam imao prigode impeditus senectute sam potražiti ta imena, da bar koliko toliko učinim za ovaku znamenitu stvar. Turpe ac indecorum est, in patria peregrinum esse! (Cassiodorus)“.

Sastavljajući te popise i razgovarajući o tome s braćom, pokojni fra Petar Lubina mi je u jednom od naših razgovora preporučio kako bi bilo korisno da sve prikupljene popise i podatke o franjevcima organiziram u obliku svojevrsnog leksikona. Nakon nekog vremena odlučio sam prihvatiti fra Petrov prijedlog i izazov. Kao tajnik Provincije primijetio sam kako se redovito javljaju upiti za osobne podatke o pojedinim franjevcima, počevši od osobne razine pa sve do službenih zahtjeva vezanih uz pripremu monografija župa ili pisanje članaka. Od tog trenutka posvetio sam se intenzivnijem i dubljem istraživanju te prikupljanju podataka, ne samo o njihovim službama, već i o njihovom životu.

U početku sam razmišljao o uključivanju samo pokojnih franjevaca, koji su umrli unutar Provincije od njezinog osnutka (1735.) do danas. Međutim, kako bih dobio sveobuhvatniju sliku o Provinciji, odlučio sam uključiti i one franjevce koji su prešli u drugu zajednicu ili su napustili franjevaštvo ili svećeništvo nakon što su određeno vrijeme obavljali povjerenu službu. U ovom djelu napisao sam 1861 životopis pojedinog franjevca.

Ovo djelo bilo je nemoguće sastaviti bez korištenja izvorne građe. Potrudio sam se pronaći izvore na različitim mjestima. Prikupljanje materijala za ove životopise započeo sam početkom 2014. godine. Na prvom mjestu bile su Liber archivalis (dvije knjige), Spisi provincijala koji se čuvaju u Arhivu Provincije u Splitu. Također, koristio sam knjige novicijata (Visovac i Zaostrog) te knjige svečanih zavjeta (Makarska/Split). Posebno su vrijedni bili popisi (tabule) pronađeni u Spisima provincijala, kao i „imenici“ ili „osobnici“ iz polovice 19. stoljeća. Nažalost, za neka razdoblja nedostajale su tabule ili imenici. Istražio sam i samostanske arhive na Visovcu, Sinju, Splitu, Zaostrogu, Makarskoj i Omišu. Pregledao sam i (nad)biskupijske arhive u Šibeniku i Splitu. Nastojao sam uistinu pronaći što više dostupnih podataka. Detaljan popis Izvora i Literature nalazi se na kraju ovog djela.

Prvi dio ovog djela odnosi se na životopise i službe svakoga pojedinog franjevca. Osnovni podaci za životopise franjevaca do početka 19. stoljeća često su teško dostupni jer ne postoje sustavni izvori poput imenika ili osobnica, kao što su dostupni nakon tog razdoblja, a koji se čuvaju u Arhivu Provincije. Pronalaženje detaljnih podataka iz tog razdoblja može biti izazovno jer su obično raspršeni po različitim dokumentima. Prikupljanje podataka iz Arhiva Provincije i samostanskih arhiva olakšano je djelomično zahvaljujući radu fra Josipa Ante Solde koji je uredio većinu samostanskih arhiva.

Pišući životopise i službe nastojao sam prikupiti što je moguće točnije podatke za svakoga pojedinog člana Provincije. Svjestan sam da samo detaljni i opsežni životopisi mogu pružiti potpunu sliku i precizne informacije o pojedinim franjevcima, kao što je već učinjeno za neke od njih.

Svi franjevci navedeni su abecednim redom, prema prezimenu. U slučaju da postoji više franjevaca s istim prezimenom, redoslijed se određuje prema imenu. Ako postoje franjevci s istim prezimenom i imenom, tada su poredani od starijih prema mlađima.

Za svakog franjevca nastojao sam priložiti, uz redovničko ime, i krsno ime koje sam stavio u zagrade te podatke kao što su datum i mjesto rođenja, školovanje, ulazak u novicijat, polaganje svečanih zavjeta te datum ređenja. Nakon toga opisivao sam službe koje su im bile povjerene. Važno je napomenuti da su do sredine 19. stoljeća više bilježeni podaci o redovničkom životu, kao što su oblačenje i zavjeti, nego o ređenju za svećenika, koje je u nekim razdobljima bilo prije završetka cjelokupnog studija.

Prikaz života i djela pojedinog franjevca ovisio je o dostupnim izvorima i podacima. Za pojedine franjevce trudio sam se pružiti opsežniji prikaz vremena u kojem su živjeli i djelovali kroz dulje tekstualne odlomke. Na kraju sam uvijek navodio datum smrti.

Fotografije franjevaca (492) pronalazio sam u Arhivu Provincije, u samostanskim arhivima, u monografijama, knjigama i raznim publikacijama.

U Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja do danas nije stvoreno ovakvo sveobuhvatno djelo. Postojali su pojedinačni životopisi objavljeni u različitim izdanjima povodom obljetnica ili pri izradi župnih monografija. Kratki životopisi nekih naših franjevaca također se mogu pronaći u poznatim publikacijama poput Znameniti i zaslužni Hrvati te spomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925 (Zagreb, 1925.) i Hrvatski franjevački biografski leksikon (Zagreb, 2010.). Životopise pojedinih franjevaca pisali su fra Petar Baćić, fra Stanko Bačić, fra Petar Bezina, fra Jure Božitković, fra Ante Crnica, fra Stjepan Čovo, fra Karlo Eterović, fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, fra Karlo Jurišić, fra Vicko Kapitanović, fra Karlo Kosor, fra Ante Lulić, fra Bruno Pezo, fra Josip Soldo, fra Vjeko Vrčić, fra Stjepan Zlatović i drugi. Njihovi radovi obično su bili posvećeni „znamenitijim“ franjevcima. Jedino što bi se moglo usporediti s cjelovitim prikazom života i rada svih franjevaca jest Nekrolog kojeg je priredio fra Petar Baćić.

Ovo djelo predstavlja pokušaj prikupljanja mnogih podataka na jednom mjestu, posebno onih do sada nepoznatih za pojedine franjevce. Želim istaknuti da cilj ovog djela nije bio pružiti iscrpne podatke o životu i službama franjevaca, već ponuditi smjernice onima koji žele saznati više gdje mogu tražiti detaljnije informacije.

U drugom dijelu ovog djela donosim popise (38) izbornih provincijskih kapitula (provincijala, vikara, definitora), gvardijana, odgojitelja, ravnatelja, profesora, tajnika, ekonoma, pročelnika vijeća i drugih službi u Provinciji. Popisi vršitelja službi pokazuju bogatstvo i raznolikost djelovanja u Provinciji. Nažalost, dio toga djelovanja ostaje često nezapažen jer su obično u prvom planu službe gvardijana i župnika, kao i vidljiva materijalna ostvarenja.

Potom slijede popisi kao što su: Statuti Provincije, teme Plenarnog vijeća Provincije, generalni vizitatori, službe u Franjevačkom redu i Crkvi. Zatim slijede zanimljivosti vezane uz različite službe naših fratara, popisi o podizanju kipova i bisti, imenovanju ulica i institucija te dodjeljivanju nagrada našim fratrima. Ovo poglavlje također sadrži popis ubijenih, poginulih, nastradalih ili zatvorenih fratara te fratara koji su napustili našu zajednicu i svećeništvo ili prešli u drugu zajednicu.

Najviše prostora u drugom dijelu posvećeno je popisima župnika i župnih vikara u župama povjerene Provinciji na duže ili kraće razdoblje (154) te voditelja misija i dušobrižnika u misijama u inozemstvu koje su nam povjerene kroz povijest i danas (108). Osim spomenutog fra Petra Baćića, popise župnika po župama najviše su pisali fra Vjeko Vrčić i fra Stanko Bačić. Njihovi popisi župnika poslužili su mnogima za objave u monografijama i župnim listovima, kao i za ovaj rad. Pri sastavljanju popisa župnika i župnih vikara uglavnom sam se oslanjao na tabule (raspored osoblja) ili vizitacije biskupa i provincijala koje sam pronalazio u provincijskom arhivu, vizitacije biskupa te matice krštenih, vjenčanih i umrlih koje su objavljene na stranicama Državnog arhiva u Zadru i na http://www.familysearch.org/.

Zadnji popis u ovom radu odnosi se na polaznike Franjevačke klasične gimnazije u Sinju od 1854. do 1943. godine.

Na kraju sam naveo izvore i literaturu kojom sam se služio. Napominjem kako su u službenim knjigama od 1735. do pred kraj 19. stoljeća postojale rubrike kao što su Institutiones, Professiones factae, Facultas pro Primitiis Celebrandis i druge koje pružaju uvid u promjene u samostanima i pojedinim župama.

Pri izradi ovog djela o životopisima i službama franjevaca nisam koristio bilješke jer bi zauzimale više prostora na svakoj stranici nego osnovni tekst. Bilješke bi bile vezane uz ime i prezime, datume rođenja, stupanja u novicijat, zavjetovanja, školovanja, ređenja, imenovanja na određenu službu, smrti itd.

U ovom radu nailazio sam i na poteškoće. Za franjevce koji su djelovali ili preminuli od 1735. do 1800. godine vrlo su rijetki sačuvani podaci. Službene knjige u Arhivu Provincije često pružaju različite datume za pojedine franjevce, što otežava određivanje točnih datuma, kao što su datumi rođenja, stupanja u red, svečanih zavjeta, ređenja, pa čak i datumi smrti. Za neka vremenska razdoblja nedostaju podaci, kao što je razdoblje od 1740. do 1770., od 1805. do 1815., 1914. – 1920., 1940. – 1946., posebno u razdobljima ratova. Jedan od problema je nedostatak tabula (rasporeda osoblja) za svaku godinu, a često su i same tabule nepotpune ili nisu uvijek pouzdane, s obzirom da neki franjevci nisu bili na službi kako je zabilježeno u tabulama. Takvih primjera bilo je u prošlosti, ali i danas. Također, bilo je teško ili čak nemoguće provjeriti neke podatke iz literature koje sam koristio.

U nekim tabulama postoje popisi samo s oznakom „parochus“ ili „parocco“ i „capelanus/capelano“, ali bez naziva župe. U tabulama se nalaze popisi braće i službi nakon kapitula, što otežava određivanje datuma primopredaje gvardijana, župnika ili drugih provincijskih službi. Posebno je teško odrediti datum ili godinu primopredaje ako je kapitul održan u prosincu. Tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća bilo je župnika koji su bili imenovani na više župa, a takva imenovanja mogla su trajati samo nekoliko mjeseci.

U uređivanju popisa koristio sam arhivsku građu i dostupnu, meni poznatu, literaturu. Ponekad sam nailazio na različite podatke koji se odnose na iste službe ili imena. Kako bih pronašao rješenje, izradio sam abecedni popis svih fratara, što mi je omogućilo praćenje njihovih službi na određenim mjestima i u određenim razdobljima.

U tabulama također postoji različitost pristupa u upisivanju službi. Neke tabule imaju potpune popise, tj. popise svih provincijskih i samostanskih službi, dok su u nekima navedene samo „važne“ službe što stvara problem pri izradi popisa. Dakle, u pojedinim tabulama imamo detaljno navedene sve provincijske službe, dok su u drugima navedene jedva osnovne.

Spisateljski rad franjevaca od početka do danas ogroman je. U ovom djelu rijetko sam navodio objavljena djela. Popisi naslova knjiga i članaka zauzeli bi mnogo prostora. Također, uglavnom nisam nabrajao materijalne radove poput gradnje crkava, kapela ili župnih kuća.

Pojam „rođen je“ označava podrijetlo iz određenog mjesta ili župe, a ne doslovno mjesto rođenja. Naime, većina mlađih generacija rođena je u bolnicama, što bi značilo da su mnogi rodom iz Splita, Sinja i sličnih mjesta.

Pisanje imena i prezimena predstavlja problem, pogotovo u starijim vremenima kada su imena često zapisivana na latinskom ili talijanskom jeziku. Svaki prijevod na hrvatski jezik može izazvati nesporazum (primjerice, Hieronimus – Jeronim, Jerko, Jere; Paškal – Paško; Josip – Jozo, Vice – Vicko…). Slično je i s prezimenima, gdje su neka mijenjala oblik u duži ili kraći (npr. Gojak/ović) ili promjena na završetku prezimena “ić” u “a” i “o” i obrnuto. Pojedini franjevci imali su dva prezimena, a u tabulama su korištena oba, što može dovesti do zabune i zaključka da se radi o dvojici različitih franjevaca, iako je u stvarnosti riječ o istoj osobi. Osim toga, u nekim slučajevima nije jasno koje prezime staviti prvo, a koje drugo. Ponekad je bila korisna napomena poput „dictus“ ili „alias“. Nazivi župa ili mjesta također su problematični jer se granice i nazivi pojedinih župa mogu mijenjati tijekom vremena.

Svaka nova informacija o pojedinoj službi za pojedinog franjevca posljedično se odnosi i na druga dva franjevca (prethodnika i nasljednika). Možda svaka ta promjena nije usklađena u životopisima i službama. Također, neke povjerene službe bile su samo „pro interim“.

Za potpunu informaciju o pojedinom franjevcu potrebno je konzultirati popise koji se odnose na vizitatore, podizanje kipova i bista, imenovanje ulica i institucija te dodjeljivanje nagrada našim fratrima.

Svako razdoblje ima svoje specifičnosti u pojmovima i službama. Radi lakšeg stvaranja popisa, primijenio sam, na primjer, princip „župnik“ i „župni vikar“, iako nisu samo ta dva naziva bila u upotrebi. Pojam „župni vikar“ može se u pojedinim slučajevima odnositi na „kapelana“, „pomoćnika“ ili „pastoralnog suradnika“.

Unatoč izazovima koje sam istaknuo, u ovom djelu ipak se možemo pouzdati u točnost podataka koji pružaju korisne smjernice za daljnje precizno istraživanje o pojedinim franjevcima. Ovo djelo nije potpuno i savršeno. Propuste i nedostatke ispravljat će i nadopunjavati netko drugi.

Pisanje ovog djela zahtijevalo je mnogo vremena i truda. Kroz proces stvaranja, duboko sam uronio u život i rad braće franjevaca, što mi je pružilo mnogo vrijednih spoznaja. Smatram da je ovo djelo izraz mog poštovanja i zahvalnosti prema svima njima koji su djelovali na našim prostorima, čuvajući vjeru u Evanđelje Isusa Krista. Neki od njih svoju vjeru potvrdili su čak i svojom krvlju, posebno tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.

Svi navedeni franjevci u ovom djelu svojim djelovanjem obuhvatili su širok spektar područja – duhovnog, prosvjetnog, kulturnog, karitativnog i materijalnog, nastojeći tako širiti vjeru u Isusa Krista te se istovremeno boriti za očuvanje hrvatske nacionalne svijesti.

Zahvaljujem svim arhivarima (provincijskim, samostanskim i biskupijskim) koji su mi bili na raspolaganju za vrijeme istraživanja. Hvala svima koji su mi pomogli svojim prijedlozima u traženju i prikupljanju podataka za ovo djelo.

Zahvaljujem provincijalu fra Marku Mrši i svim članovima provincijskog definitorija koji su odobrili tiskanje i financijska sredstva za ovo djelo.

Na kraju, nadam se da će ovo izdanje potaknuti braću, osobito one koje vrše pojedine provincijske službe, da nastave i upotpunjuju pojedine popise na čast naše „Majke Države“ (provincijal fra Vice Šalinović). Neka je Bogu na slavu, Provinciji na uspomenu, pokojnoj Braći redovnicima na duhovnu utjehu, mlađemu našemu naraštaju na izgled. (fra Petar Baćić)

Omiš, lipanj 2024.

fra Frano Doljanin

Sadržaj

Provincijalova riječ …………………………………………………………………………………….. 7

Predgovor …………………………………………………………………………………………………… 9

I. dio

Životopisi franjevaca (Abecednim redom)………………………………………….. 15

II. dio

Razni popisi…………………………………………………………………………………………….. 517

Izborni provincijski kapituli – Provincijali, vikari i definitori (1735.-2022.) 519

Gvardijani i vikari…………………………………………………………………………… 528

Odgojitelji……………………………………………………………………………………….. 565

Ravnatelji i rektori……………………………………………………………………………. 574

Tajnici Provincije …………………………………………………………………………… 580

Ekonomi Provincije…………………………………………………………………………. 580

Pročelnici vijeća …………………………………………………………………………….. 581

Druge provincijske službe ……………………………………………………………….. 584

Bolnički i vojni kapelani ………………………………………………………………….. 588

Orguljaši ………………………………………………………………………………………… 588

Misionari ……………………………………………………………………………………….. 589

Voditelji mjesnih bratstava OFS-a ……………………………………………………. 590

Voditelji mjesnih bratstava FRAME …………………………………………………. 596

Predavači i teme na regionalnim sastancima …………………………………….. 599

Kapelani časnih sestara ……………………………………………………………………. 601

Statuti Provincije …………………………………………………………………………….. 605

Teme Provincijskih kapitula ……………………………………………………………. 606

Plenarno vijeće Provincije ……………………………………………………………….. 608

Dan Provincije ……………………………………………………………………………….. 610

Generalni vizitatori u drugim provincijama ……………………………………….. 611

Generalni vizitatori u našoj Provinciji ………………………………………………. 612

Službe u Franjevačkom redu…………………………………………………………….. 613

Generalni ministri u Provinciji …………………………………………………………. 614

Nad-biskupi – članovi naše Provincije ……………………………………………….. 614

Nagrade i priznanja …………………………………………………………………………. 615

Ubijeni franjevci ……………………………………………………………………………… 621

Žrtve, poginuli i nastradali franjevci …………………………………………………. 622

Zatvoreni, osuđeni, kažnjavani i progonjeni franjevci ………………………….. 623

Svećenici koji su napustili Provinciju ili prešli u drugu zajednicu do 1960. 626

Franjevci koji su prešli u našu Provinciju …………………………………………… 628

Franjevci kršteni u pravoslavnoj ili drugoj vjeri …………………………………. 628

Časne sestre u samostanima i na župama …………………………………………… 629

Župni listovi ………………………………………………………………………………….. 630

Kipovi, biste, ploče, ulice, institucije … u čast franjevaca …………………….. 632

Župnici i župni vikari u župama povjerene Provinciji ………………………….. 637

Voditelji i dušobrižnici misija / župa u inozemstvu …………………………….. 728

Polaznici Franjevačke Gimnazije u Sinju (1854. – 1943.) …………………….. 735

Broj svećenika u Provinciji kroz povijest (grafikon) ……………………………. 757

III. dio

IZVORI I Literatura

Izvori (neobjavljeni) …………………………………………………………………………. 759

Objavljeni (tiskani) izvori ………………………………………………………………… 766

Matice na internetu ………………………………………………………………………… 768

Literatura ………………………………………………………………………………………….. 770

O autoru……………………………………………………………………………………………… 779

Sadržaj ………………………………………………………………………………………………. 781