Fra Ivan Maletić: Maletići prominski
Fra Ivan Maletić: Maletići prominski. Nastanak razvoj i nostitelji prezimena Maletić iz Promine.
„U životu postoji samo jedan način da se živi sretno: živjeti za druge.“ (L. Tolstoj)
Iz zahvalnosti svim precima Maletića koji su živjeli da bismo i mi živjeli…
U prigodi slavlja 25. obljetnice moga svećeničkog ređenja i proslave moje mlade mise u crkvi sv. Mihovila u Oklaju želio sam na trenutak, ovom pisanom riječi, zaustaviti vrijeme, kako bih zahvalio dragom Bogu na daru svećeništva i svim mojim precima na daru života.
Upravo moji preci, koji su glavni protagonisti ove knjige, dio su mene i njima, uz dragoga Boga, ide moja iskrena hvala. Istraživao sam, dakle, i pisao iz zahvalnosti prošlim pokoljenjima, a za sadašnja i buduća: da bi znali od koga su potekli i komu sve duguju zahvalnost.
Pisati, pak, o svojim precima je istovremeno i privilegija i teret. Privilegija je zbog toga što se osjećaš ponosnim da su tvoji preci kroz tako dugi niz godina ostali vjerni Bogu i svojoj Promini, a teret jer je uvijek teško ostati objektivan i jer je ovakva vrsta istraživanja uistinu rudarski posao, ne samo zbog davno prošlih vremena nego zbog oskudnosti podataka, odnosno sačuvanih izvora. Istraživanje svojih korijena možda ponajbolje potvrđuje istinitost mukotrpnosti istraživačkoga rada: do nekih se podataka dolazi teškom mukom, ponekad i nakon dana i dana kopanja, a neki ostaju neotkopani unatoč dugom kopanju; da bi se, slikovito govoreći, došlo do nekoliko dragocjenih kamenčića, potrebno je izbaciti tone i tone zemlje.
Dok sam proučavao i listao razne dokumente vezane za njih, predočavao sam sebi njihove živote i uvjete života, koliko sam mogao, kako bih pokušao shvatiti njihov način života, životne okolnosti: zbog čega su nešto učinili ili propustili učiniti. Jedno je sigurno: preživjeti u surovim okolnostima života, boreći se za svoju obitelj, zacijelo nije bilo nimalo lako. Od prvog mi znanog pretka, Mihovila Bilandžije, ili ako ćemo ići i u pred Tursko razdoblje od Zubca, do danas prošlo je gotovo 400 godina tj. 550 godina. Promijenili su se deseci sustava i država koji su vladali, došlo je i do promjene prezimena iz Bilandžija u Maletić. Sve sam to pokušao obuhvatiti u ovoj knjizi sa ciljem da nikoga niti osuđujem niti hvalim, nego samo ono što sam ja slušao usmenom predajom, istraživanjem provjerim, analiziram i potkrijepim te stavim na papir i predam budućim naraštajima, da se istina ne zaboravi.
Kaže se da se svakih sto godina u jednoj obitelji rodi netko tko obilježi povijest te obitelji za budeće generacije. Tko su sve te osobe koje su obilježili dugu povijest naše obitelji ne znam, nit mi je bio cilj to do u tančine istraživati, ali znam da je to zasigurno bio Maleta ajduk, od koga baštinimo prezime. Koje su priče vezane uz njega i njegov život isitnite, a koje su plod mašte – to tek treba istražiti. Ova knjiga je samo tek mali pokušaj osvjetljavanja jedne od priča uz koje smo odrastali i pokušaj rekonstruiranja naše obiteljske loze: možda će biti dobra podloga nekim budućim Maletićima – ili možda nekome drugome – da nastavi započeta istraživanja.
Na kraju koristim prigodu zahvaliti svima onima koji su mi pomogli da ova knjiga nastane, a njih je doista mnogo. Na prvome mjestu zahvaljujem dobrome Bogu za dar života: svoj i svih mojih predaka. Hvala napose mojoj obitelji: ocu Josipu, majci Ani, bratu Branku i nevjesti Ivani, njihovoj djeci Teni i njezinom mužu Marku, Maši i Mihaeli za nezamjenjivu ljubav, potporu i blizinu. Zahvaljujem, potom, onima koji su, zajedno sa mnom, podnijeli najveći teret, a njih nabrajam poimenično: Zdravko Dizdar, Mladen Gambiroža, Kristijan Juran, Ana Azinović Bebek, Neven Isailović, Marko Rimac itd. Svi su oni na svoj način pomogli i bodrili me na putu nastajanja ove knjige. Posebno zahvaljujem glavnom uredniku ove knjige Ediju Maletiću. Isti su nam korijeni pa smo imali istu želju, žar i volju pri pisanju i uređenju ove knjige. Veliko i bratsko hvala fra Stipi Kljajiću, lektoru i korektoru ove knjige, koji je kroz sva naša druženja upoznao cijelu povijest mojih Maletića i prije nego je pročitao napisano.
Nikako na posljednjem mjestu hvala svima koji su mi pomogli u otkrivanju i prikupljanju podataka: bilo u prikupljanju podataka bilo ilustracija od kojih su neke od dragocjenoga dragocjenije.
Fra Ivan
