Fra Ivica Jurić: Govor o Bogu u društvu koje se mijenja
Doc. dr. sc. fra Ivica Jurić, profesor pastoralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, izdao je knjigu pod naslovom Govor o Bogu u društvu koje se mijenja u izdanju Crkve u svijetu. Uvod i sadržaj knjige donosimo u nastavku.
Svakodnevno smo svjedoci velikih i brzih promjena u svijetu. I prostor i vrijeme kao da se sve više zgušnjavaju: prostor razvojem različitih komunikacijskih sredstava postaje sve manji, a vrijeme sve važnije. Sve donedavno i unatoč pojedinim razočaranjima gajili su se osjećaji nade i povjerenja u znanost i opći napredak. Međutim, čini se da nas u budućnosti očekuju desetljeća različitih opasnosti i nesigurnosti, a možda čak i ratova. Društvo je ušlo u opasnu fazu u kojoj su ozbiljno uzdrmani temelji zapadne civilizacije, nekada smatrani vrlo stabilnima. Istaknut ćemo samo neke okolnosti koje su uzrokovale duboke pukotine u našem društvu. Naime, dugo vremena postojalo je gotovo opće uvjerenje o sigurnom životu pod zaštitničkim plaštem objektivne i moćne znanosti, osobito medicine. Tako je bilo sve do pojave pandemije COVID-19, gdje je znanost pokazala svoje slabosti pokleknuvši pod snažnim utjecajem moćnih lobija. Prevladao je opći konsenzus da su Hladni rat, utrka u naoružanju te težnje za moći i kontrolom nad svijetom stvar prošlosti. Međutim, ruska agresija na Ukrajinu i sve jasnije razgraničenje, odnosno sve otvorenije suprotstavljanje geopolitičkih blokova moći postali su sve više uznemirujući.
Spomenuli smo samo nekoliko okolnosti koje uznemiruju, a preskočili, primjerice, opasnosti rodne ideologije, sve veću dekonstrukciju identiteta osobe, braka i obitelji, zatim opasnost transhumanizma, zagađenje okoliša, izazove umjetne inteligencije itd. Kako uslijed navedenih okolnosti uopće možemo govoriti o Bogu? Gdje je on u svemu tome? Gdje je Crkva i koja je njezina uloga u ovoj sve složenijoj situaciji? Pandemija koronavirusa iznenadila je sve. Gotovo svi su bili u karanteni jedno vrijeme, doduše, neki duže neki kraće, s promijenjenim radnim vremenom i ograničenim mogućnostima poslovanja. Svi osim nužnih službi i trgovina prehrambenim proizvodima bili su jedno vrijeme zatvoreni ili bitno ograničeni u svom djelovanju. Za razliku od mnogih drugih zemalja, u Hrvatskoj je razdoblje stroge karantene trajalo samo dva mjeseca. Bila je to potpuno nova situacija za cijeli svijet u kojoj su deseci milijuna ljudi ostali kod kuće u karanteni, izolaciji ili samoizolaciji. Čak su i crkve neko vrijeme bile zatvorene diljem Europe i svijeta. Primjerice, u proljeće 2020. godine više od dva mjeseca nije bilo slavlja svete mise s vjernicima u crkvama. Ni Uskrs se nije slavio. Društvena okupljanja u mnogim zemljama bila su potpuno zabranjena ili bila podložna značajnim ograničenjima. Utjecaj pandemije toliko je bio velik da je gotovo i nemoguće steći cjelovit uvid u situaciju kao i njezine dugoročne posljedice.
Mnogi pojedinci i organizacije pokušavali su ublažiti posljedice COVID-19 od samog početka. Na prvoj liniji bili su epidemiolozi i specijalisti za infektivne bolesti koji su, kao medicinski stručnjaci, ponudili odgovore na kompleksna pitanja o opasnostima virusa. Osim njih političari, zatim ostali liječnici, osobito psiholozi, psihoterapeuti i psihijatri pokušali su pomoći ljudima da održe ravnotežu i mentalno zdravlje tijekom navedene pandemije. Nastojali su smanjiti strah i tjeskobu proizvedenu kakofonijom različitih, najčešće zbunjujućih i međusobno suprotstavljenih glasova, različitih teorija o virusu, njegovu nastanku i opasnostima. Iako je Crkva pokušala biti prisutna na raznim medijskim platformama, prenoseći misna slavlja, pobožnosti, organizirajući online molitve i različite druge aktivnosti, čini se da je ipak tijekom krize bila zatečena i ostala po strani prepuštajući drugima, ponajviše političarima, da cijelo društvo vode i usmjeruju. Štoviše, mišljenja smo kako je i sve više, osobito distanciranih vjernika, odgovore na egzistencijalna pitanja, umjesto u vjeri, tražilo i traže u politici, tehnici i psihologiji. Opća zbunjenost i bespomoćnost Crkve u Hrvatskoj osjećala se posebno tijekom prvog zaključavanja (lockdowna) na proljeće 2020. godine.
Ova knjiga u prvom dijelu razmatra utjecaje pandemije koronavirusa na svakodnevni život i ono što je Crkva, po našoj prosudbi, mogla učiniti kako bi ublažila njezine posljedice. Rad ukazuje na neke fenomene povezane s pandemijom, koji nisu sasvim novi, ali su s pandemijom, tj. usporavanjem i blokiranjem dosadašnjeg ritma života, postali puno vidljiviji. U tom smislu može se govoriti i o heurističkoj dimenziji pandemije koja je otvorila oči i pružila mogućnost da se stanje društva još jasnije vidi i prosuđuje. Naravno, otvorila je i puno pitanja koja traže odgovore. Na prvom mjestu radi se o prepoznavanju kairosa (sretnog trenutka za djelovanje), u vjerskom kontekstu, a onda, posljedično, i artikulaciji autentičnog odgovora koji se zasniva na predanijem življenju evanđelja u sadašnjem vremenu. Premda pandemija nije Božji govor čovječanstvu, ona svakako jest prigoda za preispitivanje našeg načina života i mišljenja o odnosu Boga i događaja u svijetu (Love, 2021). To potvrđuje jedno istraživanje u Italiji u kojem svega nekolicina ispitanika pandemiju smatra Božjom kaznom (Pace, 2021, 32). Drugo talijansko istraživanje pokazalo je da su se vjernici u vremenu pandemije još više približili Bogu, molitvi i aktivnostima u Crkvi (Maccioni, 2021).
Biblija, kao uostalom i naše životno iskustvo, poučava nas kako su baš nevolje čovjeku prigoda za samorefleksiju, za dublje promišljanje o sebi i, posljedično, prigoda za obraćenje, promjenu načina života. Stoga ćemo i mi, sukladno teološko-pastoralnoj metodologiji Lateranske škole (Lanza, 2008; 2010; Čondić, 2013; Vranješ, 2013) obrađujući posljedice ovog, po obujmu do sada neviđenog fenomena, nastojati osim vidljivih negativnosti, prepoznati i neke nove mogućnosti, tj. zadaće čije će izvršenje doprinijeti većoj humanizaciji društva u cjelini. Shvaćeno u širem kontekstu doprinosa posvećenju i spasenju svijeta, to u kratkim crtama i jest poslanje koje kao zajednica Božjih suradnika imamo (Gaudium et spes, 40-44). Poslanje Crkve ne događa se u nekom bezvremenskom smislu i uvijek na isti način, već se pomno promišlja u odnosu na okolnosti u kojima se živi i neprestano se dokazuje (Mette, 1997, 41). Upoznat ćemo najprije društveno-kulturne okolnosti u kojima živimo te potom na temelju navedenih saznanja kao i smjernica Crkve ponuditi neke odgovore u svrhu autentičnijeg vršenja poslanja Crkve u sadašnjem trenutku.
Pandemija je, poput ‘megafona’, osvijetlila neka pitanja koja već određeno vrijeme opterećuju moderno društvo i Crkvu u njezinoj misiji. Produbila je strah kod ljudi, kako u vezi s različitim poslovima, tako i u odnosima prema prijateljima i susjedima, a na osobit način u odnosima prema starijima i bolesnima. Pandemija je također otvorila mnoga druga pitanja poput onih o slobodi, granicama politike i transnacionalnih korporacija (velikih tehnoloških kompanija), opasnostima virtualnog svijeta, manipulaciji medijima i nekim međunarodnim institucijama i sl. Pitanja o Bogu, ulozi Crkve u ovoj specifičnoj situaciji, značenju patnje i života, odgovornosti prema drugima pojavila su se s novom snagom i traže žurne odgovore. Posvetili smo prostor navedenim pitanjima u drugom dijelu knjige, ukazujući na to što i kako Crkva može doprinijeti u cilju ublažavanja posljedica pandemije koronavirusa, eventualno novih pandemija, ali i drugih fenomena koji doprinose urušavanju naše zapadne civilizacije. Knjiga je prethodno objavljena na engleskom jeziku[1], ovdje prevedena i nadopunjena. Zahvaljujem Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i izdavačkoj kući Crkva u svijetu na novčanoj i stručnoj pomoći oko izdavanja knjige.
[1] Usp. Ivica Jurić, God in a Changing Society, Generis Publishing, Domont – France, 2022.
Knjiga se može kupiti u knjižarama Verbum i u izdavačkoj kući Crkva u svijetu, Zrinsko-frankopanska 19, 21 000 Split.
SADRŽAJ
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5
I. DIO
ŽIVOT U VREMENU PANDEMIJE KORONAVIRUSA
1.1. Život tijekom pandemije koronavirusa. . . . . . . . . . . . . . . . . .13
1.2. Posljedice pandemije koronavirusa na život Crkve . . . . . . .17
1.3. Utjecaj na život društva: rastuće nepovjerenje u institucije,
znanost i medije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21
1.4. Dijalog umjesto birokratskog nasilja . . . . . . . . . . . . . . . . . .26
1.5. Zaborav Boga i postmoderna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29
1.6. Individualizam i strah od smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33
II. DIO
KAKO DANAS GOVORITI O BOGU?
2.1. Svijet se ubrzano mijenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39
2.2. O kakvom Bogu mi govorimo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44
2.3. Važnost iskrenosti, autentičnosti i duhovitosti . . . . . . . . . .47
2.4. Ljudi i svakodnevni život su ‘mjesta’ susreta s Bogom . . . . .49
2.5. Učiti od sv. Pavla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54
III. DIO
TKO JE BOG O KOJEM GOVORIMO?
3.1. Transcendencija u kenozi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61
3.2. Raspeti Bog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62
3.3. Sućutni Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64
3.4. Jaganjac Božji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .65
3.5. Prisutni Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68
3.6. Misteriozni Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71
IV. DIO
KONKRETNE ZADAĆE ZA CRKVU U CILJU
UBLAŽAVANJA POSLJEDICA PANDEMIJE
4.1. Prepoznavanje Kristove prisutnosti u svijetu . . . . . . . . . . .77
4.2. Otkriti smisao patnje (života) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80
4.2.1. Opasnost od zabluda i važnost strpljenja . . . . . . . . . . . 83
4.3. Odbacivanje patnje odbacivanje je ljubavi . . . . . . . . . . . . . .88
4.3.1. Prihvaćanje patnje i odgovornost za druge i za svu
stvarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
4.4. Strah i vjera su međusobni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93
4.4.1. Kako ljude osloboditi straha? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
4.5. Obratiti pozornost na sugovornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100
4.6. Važnost osobne odgovornosti: prepoznavanje svoje uloge 104
V. DIO
ZNAKOVI NADE
5.1. Duhovnost mladih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113
5.2. Izgradnja osobnog odnosa s Kristom . . . . . . . . . . . . . . . . . .115
5.3. Novo lice Crkve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .117
VI. DIO
ŽUPNA ZAJEDNICA U PROMJENAMA DRUŠTVA
6.1. Župna zajednica je prostor za svih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129
6.2. Uloga pokreta i zajednica u župi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .132
Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137
Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141
O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .158
