Fra Jozo Grbavac: Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti
PREDGOVOR
U svim europskim zemljama postoje različite nacionalne proslave, nacionalni narativi, velike priče, svojevrsni simboli, vezani uz nacionalne praznike i crkvene blagdane, koji se odnose na događaje iz prošlosti nacije. Ponekad takvi događaji izlaze izvan okvira akademske povijesti. Ta »popularna povijest« obično obuhvaća proslave labavo utemeljene na stvarnoj prošlosti, a usredotočene, zapravo, na vjerovanja koja su ponekad nastala izvan povijesnog konteksta. Ta su vjerovanja često protkana mitskim elementima koji pak često postaju aspekti nacionalnog identiteta. Budući da se prenose generacijama, imaju emocionalnu i memorijsku snagu.
Kult Gospe od Anđélā u Imoti vezan je uz konkretan povijesni događaj, oslobođenje od Turaka, iz kojega možemo iščitati biblijsku poruku u kojoj se Bog objavljuje kao onaj koji oslobađa svoj narod iz ropstva. Upravo u oslobođenju Imote od Osmanlija prije 300 godina, na sam blagdan Gospe od Anđélā, u osvojenju »neosvojive« imotske tvrđave, imamo primjer kako se u konkretnom povijesnom događaju posredovanjem Blažene Djevice Marije očitovala Božja snaga. Od toga posljednjeg mletačko-turskog rata u Dalmaciji Gospa od Anđélā stekla je status zaštitnice novostvorene umjetne mletačko-turske granice da bi s vremenom postala zaštitnicom hrvatskog stanovništva cijele Imote.
Bilo je tijekom prošlosti na prostoru Imote i drugih slavnih pobjeda, ali nijedna nije tako snažno utjecala na njezine stanovnike kao ona iz 1717. godine. Zato vjernici ovoga kraja nisu nikada zaboravili dan svetkovine Gospe od Anđélā, 2. kolovoza 1717. godine, dan koji je osvanuo u slobodi.
Dugostoljetna prisutnost kršćanstva na ovim prostorima duboko je ukorijenjena u život i kulturu ovdašnjih stanovnika. Nazočnost svećenstva u povijesnim i društvenim mijenama i njihova povezanost s narodom dala je dubok pečat duhovnom oblikovanju značaja i identiteta naših ljudi. Hodeći zajedno sa svojim narodom, svećenici, prije svega župnici imotskih župa, ti samoprijegorni čuvari sela i starih svetinja, hranili su i sačuvali tu duhovnu memoriju ovoga kraja i pridonosili njegovoj prepoznatljivosti noseći i dijeleći s tim istim narodom njegove muke, progonstva, boli i radosti. Oni su odigrali nenadomjestivu povijesnu ulogu u uzdizanju i očuvanju narodne svijesti, oplemenjivanju kvalitete života, u odgoju za moralne zasade, stvaranju i očuvanju kulturne baštine sve do naših dana. Te su vrednote bile čvrsti temelji koji su osiguravali izdržljivost i opstojnost ovog naroda u mijenama koje su se nerijetko nametale ognjem i mačem.
Odlaskom Turaka područje Imote ostaje opustošeno; crkve uglavnom spaljene i porušene, pisana baština, osim rijetkih turskih dokumenata, uništena. Od kultnih i kulturnih spomenika preživješe samo prethistorijske gomile, tumuli i srednjovjekovni nadgrobni megaliti — stećci. Za ono što je preživjelo opet trebamo zahvaliti svećenstvu.
Knjiga koju držite u rukama svojevrsna je šetnja kroz povijest ovoga kraja, knjiga koja želi ispričati priču o nama. Želimo da bude jedan mali doprinos u slavlju ove velike obljetnice. Želimo da bude i svojevrsna nadopuna radova i studija svih onih koji su bili istiniti ledolomci na ovom području, osobito klasika: Ante Ujevića, fra Karla Jurišića, fra Vjeke Vrčića, don Slavka Kovačića i drugih. Uvidom u noviju relevantnu literaturu uvjerili smo se da se njihove teze i rezultati i dandanas citiraju, a navedeni su na kraju knjige u korištenoj literaturi.
Rukopis knjige u početku je nosio naslov Župe Imotske krajine i tako je bila i zamišljena. Međutim, s vremenom je rukopis širinom obrade nadrastao okvire zadane teme te je, na sugestiju mojega dragog recenzenta prof. dr. Jurja Kolarića, dobio sadašnji naslov, na čemu mu od srca zahvaljujem. Satkana od riječi i slika, knjiga nastoji popuniti neke praznine u povijesnom štivu ovoga kraja. Iako naizgled debela, nadam se da je dovoljno sažeta da olakša brzo obavješćivanje kao i temeljitije iščitavanje povijesne literature.
Knjiga je podijeljena u tri zasebne tematske cjeline. Nakon uvodnih razmatranja, na osnovi širih društveno-političkih okolnosti koje su determinirale i usmjeravale život u Imoti, najprije su pregledno sažete glavne povijesne odrednice iz prošlosti imotskoga kraja, od najstarijih vremena do suvremenog doba (pretpovijest, antika, srednji vijek, osmanlijsko doba, francuska i austrijska uprava, južnoslavenska država, Drugi svjetski rat, komunizam, suvremeno doba).
U drugoj cjelini, u širem sklopu općih crkvenih prilika, daje se slika crkvenog ustroja i religijskog života na prostoru Imote od početaka kršćanstva do danas.
Treća cjelina donosi sažet povijesni prikaz svake pojedine župe. Župe su poredane abecednim redom što omogućuje lakše snalaženje i bolju preglednost. Prije opisa svake župe donesena je karta dotične katastarske općine iz austrijskog doba (dvadesetih i tridesetih godina 19. stoljeća), kao i karte u kojima su ucrtani važniji toponimi u granicama današnjih župa. Župe su urešene fotografijama crkava i najvažnijih njihovih kulturnih znamenitosti.
Uzrečica po kojoj fotografija vrijedi više od tisuću riječi mogla bi se doslovno primijeniti na fotografije Živka Bačića, Brace Ćosića, Boška Ćosića i Zdravka Olujića, čiji fotozapisi informiraju sažetije i preciznije od bilo kakva tekstualna zapisa, podjednako kad je riječ o prirodnom pejzažu, graditeljskom i umjetničkom tragu ili portretu.
Nažalost, ne znamo dovoljno o samima sebi, a i ono malo što znamo i imamo često podcjenjujemo i zanemarujemo. Neka ova tristota obljetnica oslobođenja Imote od Turaka, kao i ovaj mali kamenčić u mozaiku jubilarnog slavlja, ojača našu samosvijest i nacionalni ponos.
Želimo da ova knjiga ne bude samo svjedočanstvo napora i žrtava naših predaka nego i nadahnuće i poticaj za nastavak čuvanja i očuvanja rasute bašćine koju nam je Svemogući Bog povjerio na ovim prostorima.
Na kraju, dužan sam zahvaliti svima koji su na bilo koji način omogućili da ova knjiga ugleda svjetlo dana, da bude ovakva kakva jest. Zahvaljujem prof. dr. sc. Zoraidi Demori-Staničić, pročelnici Službe za odjele izvan Zagreba Hrvatskoga restauratorskog zavoda, koja mi je pomogla datirati liturgijsko posuđe, kaleže, pokaznice, ophodna raspela i misno ruho. Jednako tako zahvaljujem Ivanu Alduku, pročelniku Konzervatorskoga odjela u Imotskom, koji me pobliže upoznao sa sakralnim blagom zabiokovskih župa: Grabovca, Zagvozda, Župe Biokovske i Rašćana. Još jednom zahvaljujem svojim recenzentima prof. dr. sc. Jurju Kolariću i dr. sc. Jošku Belamariću. Osobito zahvaljujem svojem nakladniku Školskoj knjizi i njezinu predsjedniku Nadzornog odbora dr. sc. Anti Žužulu, koji je uvijek »slab« prema Imotskom i imotskom kraju, što je prepoznao vrijednost ove knjige. Također zahvaljujem na pažnji i susretljivosti neumornim urednicima ove knjige Miroslavi Vučić i Deniveru Vukeliću te ostatku stručnog tima Školske knjige za njihov trud u konačnom oblikovanju ove knjige. Zahvaljujem enciklopedijskom znatiželjniku, pjesniku Planini, zaljubljeniku u Dobro, Istinito i Lijepo, Petru Gudelju, živom klasiku hrvatske književnosti, na uzornom, skladnom i prepoznatljivom izričaju, čija je poezija slavlje jezika i najpotpunija monografija imotskoga kraja.
U Imotskom 4. kolovoza 2017.
Jozo Grbavac
Prikazi i recenzije
Jozo GRBAVAC, Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti, Školska knjiga, Zagreb, 2017., 476 str.
Opsežna monografija pod naslovom Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti rezultat je višedesetljetnih pregnuća fra Joze Grbavca ( 1952.), zavičajem iz imotskoga kraja te autora više knjiga, znanstvenih i stručnih radova, koji se ponajprije odnose na povijest i baštinu imotskoga i sinjskoga kraja. Knjiga je ujedno nastala kao autorov prinos obilježavanju obljetnice prestanka osmanske vlasti nad Imotskim (1717. — 2017.) i svojevrstan je nastavak istraživanja koja su, baveći se prošlosti toga kraja, načinili Ante Ujević, fra Karlo Jurišić, fra Vjeko Vrčić, don Slavko Kovačić i drugi.
Prva cjelina knjige, naslovljena »lmota u vrtlogu ratova i društvenih previranja: povijesni okvir« (11-143) započinje obradom prapovijesnog doba i antike, a potom autor posebnu pozornost pridaje starohrvatskoj župi Imota, kao i položaju toga kraja u vrijeme bosansko-humskih vladara. Godine 1493., u vrijeme kada se odigrala i znamenita bitka na Krbavskome polju, Imota pada pod osmansku vlast, a srednjovjekovne utvrde Topana, prološka utvrda Badnjavice, tvrđava u Zadvarju i položaji u Ričicama i Lokvičićima postaju glavna uporišta za obranu tih prostora. Imotski postaje kadiluk, sjedište sudbene vlasti za to područje, u utvrdi stoluju aga ili dizdar, a kadijina se vlast proteže od Zadvarja do Trilja te dijelom zahvaća i Hercegovinu. Osmanskoj etapi imotske povijesti autor pridaje osobitu pozornost te ukazuje na odjeke velikih protuosmanskih ratova (Kandijski rat, Morejski rat i Drugi morejski rat) u imotskome kraju. Donose se zapisi iz kronike fra Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662. — 1685.), prenose podatci iz raznih deftera, ukazuje na (teške) demografske prilike te potom podrobno opisuje mletačko osvajanje Imotskog 1717. godine. Razdoblje mletačke vlasti (1717. – 1797.) razmatra se kroz brojne probleme koji su činili dio imotskoga svakodnevlja: pohare kuge, neimaštinu, glad, oskudicu, krajnje loše zdravstvene i prosvjetne prilike, hajdučiju… Slijede poglavlja o Prvoj austrijskoj upravi (1797. — 1805.), francuskoj upravi (1806. 1813.) i Drugoj austrijskoj upravi (1814. — 1918.). Potonje poglavlje dobrim je dijelom usmjereno na djelovanje svećenika kao jedine pučke inteligencije, na preporodno razdoblje i njegove nositelje u imotskome kraju, na problem velikih iseljavanja koncem 19. i početkom 20. stoljeća te na razdoblje Prvoga svjetskog rata (1914. – 1918.). Slijedi osvrt na prilike u imotskome kraju u vrijeme monarhističke Jugoslavije (1918. – 1941 .), a na tome se mjestu obraduju politička previranja, stranački život, gospodarstvo (sadnja duhana), teror žandarmerije nad stanovništvom, kao i već otprije prisutan problem iseljavanja. Nadalje, u pregledu zbivanja u Drugome svjetskom ratu u fokusu autorova istraživanja su konkretna vojna i politička zbivanja (ustaše, partizanski pokret, četnički ustanak), a potom slijedi osvrt na stradanja Imoćana u poraću. Završni dio prve cjeline knjige upravljen je na imotski kraj od 1945. do 1991. godine, kao i na zbivanja nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske. Posebna se pozornost pridaje udjelu Imoćana u Domovinskome ratu (1991. 1995.), donosi se popis žrtava na svim bojištima, a potrebno je napomenuti da je upravo prva žrtva — Josip Jović (Plitvice, 31. ožujka 1991.) — zavičajem iz imotskoga kraja (Aržano).
Sljedeća cjelina knjige nosi naslov »Crkvene prilike u Imoti« (145-217). Autor na početku razmatra tragove kršćanstva u kasnoj antici i opisuje arheološke ostatke starokršćanskih crkava. Obazire se na doba srednjega vijeka (starohrvatske crkve) i pripadnost Imote Makarskoj i Duvanjskoj biskupiji, a dodatnu pozornost autor pridaje glagoljaŠima i djelovanju franjevaca (samostan sv. Franje na izvoru rijeke Vrljike, samostan sv. Franje na Otočiću u Prološkome blatu). Iz tih redova saznajemo brojne podatke o stradanju franjevačkih redovnika u vrijeme osmanske vlasti (često prisiljeni na bijeg) i suradnji s mletačkim vlastima u doba ratova te nam zorno postaje razvidna njihova nemjerljiva uloga u očuvanju katoličanstva na tim prostorima. Slijedi pregled dogadanja vezanih uz Srpsku pravoslavnu crkvu i njezin stav prema katolicima, osvrt na stanje župa u vrijeme osmanske vlasti, kao i na obnovu vjerskoga života nakon 1717. godine. Završni dio te cjeline bavi se stanjem Katoličke crkve u imotskome kraju u 19. i 20. stoljeću, a posebice se naglašava njezin težak položaj u vrijeme socijalističke Jugoslavije (progoni svećenika i redovnika, oduzimanje crkvene imovine, izbacivanje vjeronauka iz škola i drugo).
Treća cjelina knjige (»Župe u Imoti«, 219-437) podroban je pregled svih tamošnjih župa. To su, navodimo ih redom kako su obrađene: župa Svih Svetih (Aržano), župa Sv. Jurja Mučenika (Biorine), župa sv. Petra Apostola (Cista Provo), župa sv. Jakova (Cista Velika), župa sv. Ivana Krstitelja (Dobranje), župa Rođenja Blažene Djevice Marije (Grabovac), župa sv. Franje (Imotski), župa Srca Isusova (Krstatice), župa Krista Kralja (Lokvičići), župa Svetog Duha (Lovreć — Opanci), župa sv. Roka (Medov Dolac — Dobrinče), župa sv. Luke (Podbablje), župa sv. Ane (Poljica Imotska), župa sv. Mihovila (Proložac), župa sv. Mihovila Arkanđela (Rašćane), župa sv. Ivana Krstitelja (Ričice), župa Gospe od Karmela (Runovići), župa Presvetog Trojstva (Slivno), župa sv. Ilije (Studenci), župa sv. Ante Padovanskog (Svib), župa sv. Roka (Vinjani), župa Gospe od Karmela (Zagvozd), župa Svih svetih (Zmijavci) i župa sv. Ivana Krstitelja (Župa Biokovska). Za svaku se župu donose osnovni povijesni podatci, kao i podatci o tamošnjemu svećenstvu, crkvama i broju stanovnika kroz povijest. U sklopu obrade župe Imotski autor objavljuje i priloge vezane uz 300. obljetnicu oslobođenja Imote od osmanske vlasti, na dan Gospe od Anđela, nebeske zaštitnice Imotskoga (2. kolovoza 1717. – 2. kolovoza 2017.).
U završnome dijelu knjige sadržani su kazalo imena (438-448), kazalo geografskih pojmova (449-456), kazalo manje poznatih i nepoznatih pojmova (457-463), popis autora fotografija (464), pregled uporabljene literature (465-473) te bilješka o autoru (474-475).
Knjiga Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti vrijedna je monografija o povijesti Imotskoga i Imotske krajine. Iako je u knjizi naglasak upravljen na crkvenu povijest, obrađene su i druge razvojne sastavnice toga područja od najstarijih vremena do suvremenog doba. Uporabljena je odgovarajuća znanstvena i stručna literatura, a monografija je opremljena brojnim kvalitetnim ilustracijama i preslikama s popratnim tekstovima koji daju osnovnome tekstu vrlo kvalitetnu dopunu. Sveukupno, povijest, crkva i kultura imotskoga kraja svakako zavrjeđuju ovo monografsko djelo koje će zasigurno biti od koristi kako znanstvenicima tako i široj čitateljskoj javnosti zavičajem vezanoj uz Imotu.
Lovorka Čoralić
Iz recenzije dr. sc. Joška Belamarića
Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti bogata je povijesna monografija sastavljena od tri cjeline. Njezin prvi dio, Imota u vrtlogu ratova i društvenih previranja: povijesni okvir, govori o njezinim geografskim obilježjima te političkoj i kulturnoj povijesti od prapovijesti do danas. Drugi dio, Crkvene prilike u Imoti, posvećen je crkvenoj povijesti Imote, nastanku i razvoju njezinih župa, povijesnim problemima i odnosima od osmanlijskih osvajanja do danas. Treći dio, Župe u Imoti, donosi pregled sve 24 župe. Unutar trećeg dijela, u cjelini posvećenoj župi Imotski, nalazi se i poseban dodatak Gospa od Anđélā posvećen svečanoj 300. obljetnici oslobođenja Imote od Osmanlija i postavljanju kipa Gospa od Anđélā.
Knjigu poput ove mogao je napisati samo onaj tko je naučio vladati alatima mnogih znanstvenih disciplina, od arheologije i etnologije, povijesti umjetnosti i povijesti pisane riječi do crkvene i gospodarsko-demografske povijesti, te pritom sačuvati zdrav osjećaj za sve što je pohranjeno u kolektivnom pamćenju organske zajednice kakva postoji sve do naših dana u Imoti. Kad pročitate tu imotsku povijest bremenitu opsadama, četovanjima, požarima, glađu, gotovo je neshvatljivo koliko se opipljive kolektivne memorije i baštine uspjelo sačuvati u svim tim nesrećama.
Unutrašnjost Dalmacije stoljećima je bila njezin biorezervoar iz kojega su se obnavljali gradovi na obali. Unatoč tomu, ili baš zbog toga, iz tog nam prostora dolazi cijela galerija znamenitih ljudi izvanredne umne mobilnosti koji su formirali samu maticu hrvatske nacionalne kulture, filozofije, umjetnosti, znanosti, duhovne kulture, politike i gospodarstva.
Povijest društva i povijest Crkve u Imoti fra Joze Grbavca znanstveno je djelo, a u naravi pravi udžbenik zavičajne imotske političke, gospodarske, kulturne i duhovne povijesti.
Nakon što je završio filozofsko-teološki studij u Zagrebu i potom studij povijesti i slavistike u Münchenu te službujući više desetljeća među pukom Imotske, Cetinske i Makarske krajine i ne zapuštajući pritom svoj znanstveni rad, fra Jozo Grbavac mogao je konačno postati jednim od najpozvanijih da napiše zaokruženu povijest društva i povijest Crkve na tom području. Nakon dugogodišnjih izravnih istraživanja
uspio je napisati djelo istinske eruditske podloge koje odlikuje lakoća izlaganja i pokretljivost asocijacija čime će bez sumnje naći put do široke kulturne, znanstvene i stručne publike.
Sve konstatacije i interpretacije temeljene su na pouzdanom baratanju činjenicama iz postojeće znanstvene bibliografije i objavljenih povijesnih vrela. Ova nas knjiga, međutim, čini još svjesnijima da je Imota, cijela Zagora – uostalom kao i svaki drugi hrvatski zavičaj, i Hrvatska sama – izložena udaru globalizacijskih novosti koje neumitno zatiru zatečene tradicijske vrijednosti. Zbog toga je predragocjena rekapitulacija duhovnih tečevina i reambulacija sakralnih prostora u drugom dijelu knjige u kojemu se podrobno obrađuje župa po župa, crkva po crkva.
Ova iznimno vrijedna monografija sadržava više od tri stotine fotografija povijesnih i arheoloških nalaza, dokumenata, sačuvanoga crkvenog blaga i umjetničkih djela te suvremenih lokacija župa.
Ukratko, u rukama nam je znanstveno djelo, a u naravi stvarni udžbenik zavičajne imotske političke, gospodarske, kulturne i duhovne povijesti.
Joško Belamarić
KAZALO
Predgovor (Jozo Grbavac) 7
Kad bi bila škrip zemlje (Petar Gudelj) 9
- IMOTA U VRTLOGU RATOVA I DRUŠTVENIH
PREVIRANJA: POVIJESNI OKVIR 11
- Uvod 12
- Prapovijesno razdoblje 28
- Rimsko doba 32
- Srednji vijek 41
4.1. Imota — starohrvatska župa 43
4.2. U bosansko-humskoj zemlji 43
Sudar križa i polumjeseca 45
5.1. U tjeskobi nevremena 45
5.2. Imota pod Turcima 46
5.2.1. Umiremo od gladi i svake nevolje 49
5.2.2. Na moru se čuje turski pijetao 49
5.2.3. Imotski kadiluk 50
5.2.4. Opustjela Imota 52
5.3. Bitka nade — turski poraz kod Siska 53
5.4. Protuturski pokret 53
5.5. Kandijski rat (1645. — 1669.) 54
5.5.1. »Deračina i otimačina« 56
5.5.2. »Mirnodopsko« razdoblje 60
5.6. Bečki ili Morejski rat (1683./1684. — 1699.) 60
5.7. Imotski vitezovi 65
5.8. Drugi morejski ili Mali rat (1714. — 1718.) 65
5.9. Osmanlijska ostavština u Imoti 68
6. Pod Mlečanima (1717. — 1797.) 71
6.1. Kuge, gladi i rata, oslobodi nas, Gospodine! 75
6.2. Zdravstvene prilike 77
6.3. Prosvjetne prilike 79
6.4. Način stanovanja 80
6.5. Hajdučija 81
7. Prva austrijska uprava (1797. — 1805.) 83
8. Francuska uprava (1806. — 1813.) 85
8.1. Prvi nemiri 85
8.2. Cestogradnja 86
8.3. Ponovni nemiri 88
8.4. »Prokleta Turija!« 89
9. Druga austrijska uprava (1814. — 1918.) 91
9.1. Preporodno razdoblje 92
9.1.1. Svećenici — jedina pučka inteligencija 93
9.1.2. Nove snage 95
9.2. Na početku stoljeća 96
9.2.1. Iseljavanje i »galantarenje« 97
9.2.2. Zazivanje jugoslavenske države 99
9.3. Prvi svjetski rat 99
10. U monarhističkoj Jugoslaviji (1918. — 1941.) 101
10.1. Država Slovenaca, Hrvata i Srba 101
10.2. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca 101
10.2.1. »Donja Austrija« 103
10.2.2. Atentat u beogradskoj Skupštini 1928. 106
10.2.3. Ustaški pokret 108
10.2.4. Organizirana politička ubojstva 108
10.2.5. Iseljavanje se nastavilo 109
11. Uspostava Banovine Hrvatske 110
12. U vrtlogu Drugoga svjetskog rata (1941. — 1945.) 111
12.1. Nastanak Nezavisne Države Hrvatske 111
12.1.1. Ustanak protiv Nezavisne Države Hrvatske 111
12.1.2. Četnički ustanak 112
12.1.3. Komunističko-partizanska pobuna protiv Nezavisne Države Hrvatske 113
12.1.3.1. Pokolj u Župi Biokovskoj i u Lovreću 116
12.1.3.2. Aržanske žrtve 117
12.2. Kapitulacija Italije i jačanje partizanskog pokreta 117
12.2.1. »Oslobođenje« Imotskog 118
12.2.2. »Ustaška kula« 120
12.3. Bleiburška tragedija 122
12.4. Žrtve rata i poraća u Imoti 123
13. U komunističkoj Jugoslaviji (1945. — 1991.) 124
13.1. Uspostava komunističke diktature 124
13.2. Oružani otpor jugoslavenskom komunističkom režimu 125
13.3. Početak kraja SFRJ 128
13.3.1. Zbogom kućo, drago selo, zbogom! 129
13.3.2. Hrvatsko proljeće 129
13.3.3. Hrvatska šutnja 130
13.3.4. Kriza i propadanje komunističkog sustava (1980. — 1990.) 130
13.3.5. Zloglasni Memorandum SANU 131
13.3.6. Slom komunizma i raspad SSSR-a 131
13.3.7. Antibirokratska revolucija 132
13.4. Višestranački izbori 132
14. U suverenoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj (1991. — 1995.) 134
14.1. Imoćani u Domovinskom ratu 134
14.1.1. Imotske žrtve u Domovinskom ratu 136
- Crkvene prilike u Imoti 145
- Kasna antika 146
1.1. Starokršćanske crkve u Imoti 147
1.2. U Salonitanskoj biskupiji 150
2. Srednji vijek 151
2.1. Starohrvatske crkve u Imoti 151
2.2. U Makarskoj i Duvanjskoj biskupiji 153
2.3. Popovi glagoljaši 154
2.4. Franjevci u Imoti 156
2.4.1. Samostan sv. Franje na izvoru rijeke Vrljike 157
2.4.2. Samostan sv. Franje na Otočiću u Prološkom blatu 158
2.4.3. Pod Turcima 160
3. U ono grubo vrime gladi i plača 162
3.1. Prvi spomen franjevačkog samostana na Otočiću 163
3.1.1. Prvi bijeg imotskih fratara 164
3.1.2. Drugi bijeg 166
3.1.3. Treći bijeg 169
3.1.4. Posljednji bijeg 170
3.2. Imotski franjevci osnivaju samostan u Omišu 172
4. Nasilje Srpske pravoslavne Crkve nad katolicima 175
5. Župe i crkve u Imoti 178
5.1. Župe 178
5.2. Crkve 181
6. Pod Mlecima 187
6.1. Samostan sv. Franje u Imotskom 188
6.2. Obnova vjerskog života 192
6.3. Župe u Imoti 193
6.4. Crkve 194
6.5. Sukob franjevaca s makarskim biskupima 196
7. Prva austrijska uprava 200
8. Crkva pod francuskom upravom 201
9. Crkva za druge austrijske uprave 203
9.1. Župe 203
9.2. Gradnja novih crkava 204
9.3. Zaštitnici i prijenosnici zdrave tradicije 205
10. Crkva u Hrvata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i prvoj Jugoslaviji (1918. — 1941.) 207
11. Katolička Crkva u Drugome svjetskom ratu 211
11.1. Katolička Crkva i Nezavisna Država Hrvatska 211
11.2. Katolička Crkva i partizanski pokret 211
12. Mučeničko doba Katoličke Crkve od 1945. do 1953. 213
12.1. Izbacivanje vjeronauka iz državnih škola 215
12.2. Oduzimanje crkvene imovine 215
12.3. »Poboljšanje« crkveno-državnih odnosa 216
III. Župe u Imoti 219
- Župa SVIH SVETIH — Aržano 223
- Župa SV. JURJA MUČENIKA — Biorine 229
- Župa SV. PETRA APOSTOLA — Cista Provo 235
- Župa SV. JAKOVA — Cista Velika 241
- Župa SV. IVANA KRSTITELJA — Dobranje 249
- Župa ROĐENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE — Grabovac 257
- Župa SV. FRANJE — Imotski 263
- Župa SRCA ISUSOVA — Krstatice 307
- Župa KRISTA KRALJA — Lokvičići 313
- Župa SV. DUHA — Lovreć — Opanci 321
- Župa SV. ROKA — Medov Dolac — Dobrinče 329
- Župa SV. LUKE — Podbablje 337
- Župa SV. ANE — Poljica Imotska 345
- Župa SV. MIHOVILA — Proložac 351
- Župa SV. MIHOVILA ARKANĐELA — Rašćane 365
- Župa SV. IVANA KRSTITELJA — Ričice 371
- Župa GOSPE OD KARMELA — Runovići 379
- Župa PRESVETOG TROJSTVA — Slivno 389
- Župa SV. ILIJE — Studenci 395
- Župa SV. ANTE PADOVANSKOG — Svib 403
- Župa SV. ROKA — Vinjani 409
- Župa GOSPE OD KARMELA — Zagvozd 417
- Župa SVIH SVETIH — Zmijavci 424Župa SV. IVANA KRSTITELJA — Župa Biokovska 431
Kazalo imena 438
Kazalo geografskih imena 449
Kazalo manje poznatih i nepoznatih pojmova 457
Autori fotografija 464
Literatura 465
Elektronički izvori 474
Bilješka o autoru 474
