Fra Jozo Župić na VI. SFHK u Zagrebu

VI. SVJETSKI FESTIVAL HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

Moram priznati da sam bio iznenađen i počašćen pozivom koji sam 7. rujna 2024. godine primio elektroničkom poštom od Hrvatskog slova, a poslao ga je Stjepan Šešelj. Pozvan sam sudjelovati na VI. svjetskom festivalu Hrvatske književnosti (SFHK) u Zagrebu, koji će se održati od 15. do 17. studenog 2024. godine.

Ovogodišnja tema festivala posvećena je položaju hrvatskih književnica i književnika hrvatskih korijena u zemljama u kojima žive, kao i njihovim vezama s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću. Dodatno se raspravlja o odnosu Hrvatske prema ovim autorima – njihovoj nazočnosti u časopisima, knjigama, na tribinama, skupovima, festivalima, u antologijama hrvatske književnosti i radu Društva hrvatskih književnika. Tema će također obuhvatiti buduće izglede i razvoj ovih veza te prinose koje hrvatska kultura ostvaruje u zemljama gdje djeluju hrvatski književnici.

Osjećam se počašćeno što sam uvršten na širok popis pozvanih iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Na popis sudionika uvršten sam na prijedlog dr. sc. Milana Bošnjaka., a poziv mi je uputilo Organizacijsko povjerenstvo SFHK, u sastavu akademika Ivana Aralice, dr. sc. Željke Lovrenčić, dr. sc. Tuge Tarle, Božidara Petrača, Đure Vidmarovića i Stjepana Šešelja.

Dr. Bošnjaka upoznao sam tijekom svog rada u Hrvatskoj katoličkoj misiji (HKM) u Ludwigsburgu. U to vrijeme on je radio kao koordinator hrvatske nastave – nastave hrvatskog jezika i kulture u Baden-Württembergu u Njemačkoj. Naše prostore ustupio sam hrvatskim školama za izvođenje njihovih programa. Kasnije sam mu poslao nekoliko svojih knjiga, koje su mu poslužile kao izvor za izradu doktorskog rada pod naslovom Književne prakse hrvatskih pisaca u Njemačkoj 1990. – 2013., koji je obranio 25. siječnja 2019. godine.

Od 2014. godine dr. Bošnjak radi u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu. Posvetio mi je čak dvadeset stranica u časopisu Nova Istra (br. 3-4, godište XX., sv. 52, Pula, jesen-zima 2015.) u tekstu pod naslovom „Pričanje fra Joze Župića – priča iz tuđine i/ili priča iz duše“ (str. 65-84).

Svoje je izlaganje završio riječima: „Svojim vrijednim književnim stvaralaštvom, kao i kontinuiranim socijalnim angažmanom te snažnom prisutnošću i prepoznatljivošću u životu hrvatske zajednice u Njemačkoj, fra Jozo Župić zauzima mjesto stožernoga narodnog, pučkog pisca, koji zasigurno ima utjecaja na oblikovanje javnog mišljenja i životnih vrijednosti Hrvata koji žive u Njemačkoj, a najprije zahvaljujući pričama kršćanske tematike, prilično je poznat i cijenjen i u domovini. Priče su iz tuđine i iz duše; napisane su u tuđini, a u njima se zrcali duša, jedna topla duša.“

fra Jozo Župić