Fra Milan Ujević – U nebo zagledan, k zemlji prignut, čuvar arheoloških starina

Fra Milanovo slovo

Poštovani štioče, držim svojom obvezom napisati nekoliko reda­ka uz izdanje ove knjige, koja, evo, ugleda svjetlo dana godine Gos­podnje 2014., na osobno zadovoljstvo a, vjerujem, i na zadovoljstvo mnogih od vas koji će ju držati u ruci, prolistati ili, možda, i pročitati, kako bih zahvalio svima onima koji su, na bilo koji način, sudjelovali u ovom projektu, za mene izuzetno važnim.

Najprije, hvala dragom Bogu, koji mi je dao dar Ijubavi prema sta­rinama svake vrste, napose prema onima koje spadaju u područje arheologije, u one zagonetne sfere u krilu majčice Zemlje, što čuva sve što je bilo i nudi nam listati stranicu po stranicu prošlosti. Tako možemo postupno slagati mozaik iz kojeg ćemo izvlačiti pouke za bolju i sretniju budućnost. Otvorivši prvu stranicu te velike i vječne knjige obuzeo me žar, koji me ne napušta ni danas kad sam, evo, sluga Božji u miru.

Kako je sve počelo? Godine 1959. bio sam u Makarskoj, kad je fra Jure Radić otpočeo poslove na osnivanju malakološke zbirke, a u čast fra Milana Ujevića, moga strica, prigodom dvadesete obljetnice njegove smrti. On je već 1911. skupljao primjerke keramike, kremenih i koštanih predmeta, a bavio se i prepariranjem. Tada sam, zajedno s fra Albertom Marićem i još nekolicinom braće, po plaži skupljao puževe, školjke i sve od morske faune što su valovi izbacili.

Posijano je tada „gorušičino” zrno moje sklonosti spram starina, koje će se s vremenom razviti u veliko, silno razgranato stablo strasti. No, pravi, ozbiljniji dodir s prošlošću dogodio se u Promini, kad sam po službi poslan „na teren” u Čitluk, gdje sam doživio susret s pretpovijesnom keramikom, dotaknuvši predmete koje je prije mene u ruci držao samo njihov vlasnik, prije više tisuća godina. Bio je to izuzetan „susret”, i izuzetan osjećaj, koji me ni do danas nije na­pustio, već traje, evo, punih pedeset godina. U tom razdoblju skupio sam, pohranio i od uništenja spasio brojne različite predmete.

Jednoga dana prof. Marko Menđušić, s kojim sam, kao arheolo­gom, više godina surađivao rekao mi je, zacijelo pogodivši moju že­lju, da bi rado htio za mene nešto učiniti. Shvatio sam o čemu se radi i u hipu prihvatio „bačenu rukavicu”. U trenu smo se složili i dogo­vorili – rezultat toga ova je knjiga. Dugo se rađala, no nikada nisam posumnjao u to da nećemo uspjeti. Bogu hvala! Ali i profesoru Mar­ku, koji je uza sve svoje obveze, poslovne i obiteljske, svoju zamisao doveo do kraja. Na ruku nam je išla i okolnost da je upravo tih dana, godine 2008., prigodom proširenja groblja iz zemlje izvađen velik broj lijepih primjeraka neolitičkoga materijala, koje sam za obilaska groblja zajedno s fra Vladom Tadićem (i u više navrata kasnije) kod Sv. Martina skupio i tako obogatio zbirku, ali i knjigu tematski usmje­rio prema tomu važnom razdoblju u arheologiji.

Dugujem zahvalnost Branku Vukorepi, muzejskom tehničaru, do­brom duhu cijeloga projekta. Otkako se prihvatio posla na crtanju materijala i idejnoj rekonstrukciji posuda bio je marljivi mrav i pčela radilica. Štoviše, nakon što je zaokružio svoj posao vezan za knjigu, i dalje je nastavio od sitnih ulomaka „stvarati” cjelovite predmete.

Posebnu zahvalnost zaslužuju dr. sc. Drago Marguš, koji se srcem i dušom priključio stvaranju ove knjige i bio desna ruka prof. Menđušiću, i Davor Šarić, koji je knjigu grafički oblikovao i likovno dotjerao.

Skupljanje materijala i rađanje knjige pratili su mnogi problemi i moja osobna razočaranja. Naime, mnogi su se rugali mojim nastoja­njima da spasim ostatke prošlosti i utkam ih u priču za buduće nara­štaje, a neki od očevidaca moga truda znali su čak govoriti, dok sam po suncu i ljetnoj žezi pretraživao gomile izbačene zemlje, da sam “sišao s pameti”. Ali, unatoč svemu, tvrdoglavo sam ustrajao u svo­jem naumu, ne libeći se ni materijalnih troškova, samo da bih spasio predmete, i ne samo u Mratovu: jednako sam postupao kad su u pitanju bile amfore, spomenik Mitri u Banjevcima, Merkur iz groba u Lepurima, Atis iz Dobre Vode… Savjetovao sam se sa stručnjacima da bih dobio moralnu podršku i nikad nisam mislio na materijalnu stranu, pogotovu ne na neku dobit. Ne, jer Ijubav prema arheologiji i starinama općenito sve je nadoknađivala i ispunjavala.

Bilo je, naravno, i onih koji su razumjeli moja nastojanja, pa i među župljanima. Takvima doista hvala! Jednako i svim dobročiniteljima: braći svećenicima na financijskoj i moralnoj potpori, a poglavito mojoj Provinciji koja je sudjelovala u troškovima tiskanja ove knji­ge. Hvala dragom Bogu jer sada mogu i umrijeti jer mi se životni san ostvario!

Fra Milan Ujević

Predgovor

Čovjek se svakodnevno susreće s različitim ljudima u svom okruž­ju: privatnom, poslovnom, na putovanjima…, zapravo u bezbroj ra­zličitih situacija. Neke zapamti, neki pored njega prođu potpuno ne­zapaženo, jedne će rado ponovno sresti, druge najradije ne bi nikad više htio vidjeti, jedni su mu simpatični, drugi ne.

Postoje, međutim, ljudi koji ti nekako, ni sam ne znajući zbog čega, jednostavno “sjednu”. Rado si s njima, kad ih nema nedosta­ju ti, osjećaš prema njima neko zajedništvo, ugodu, prijateljstvo… Vežu te svojom jednostavnošću, dobrotom, neposrednošću… Spre­man si im povjeriti sve svoje tajne, svoje želje, razmišljanja, strahove, radosti i tuge.

Jedan od takvih je fra Milan, radnik na njivi Gospodnjoj, predan svom poslu, župnik omiljen gdje god je službovao, jednostavan, neprijetvoran, neposredan, uvijek spreman priskočiti u pomoć u sva­koj nevolji, utješiti, razveseliti, ljudskom riječju i Božjim blagoslovom vratiti nadu tamo gdje je nestala, vratiti vjeru tamo gdje je sumnja, donijeti Ijubav ondje gdje mržnja caruje… Gdje god je nastupio kao župnik uvijek je bio brzo prihvaćen a kad bi odlazio vjernicima je ra­stanak teško padao. I njemu kao pastiru!

Fra Milan revno je obavljao svoj pastirski poziv, vršeći službu Bož­ju i sve ono što uz nju ide: krstio, sprovodio, popravljao stare crkve i gradio nove, karitativno djelovao… Ali, u nebo zagledan, uvijek je bio i k zemlji prignut. Naime, osjetio je Ijubav prema prošlosti, prema starinama, koja je naročito počela bujati nakon slučajnog susreta s ulomcima keramičkih posuda davno oblikovanih rukom nepoznatog prastanovnika prominskoga kraja. Od tada, a bilo je to prije više od pedeset godina, kad god je mogao, kad bi mu to služba dopuštala, nije propuštao prigodu da prošeta njivama, ledinama i proplancima, po kršu i kamenjaru, i da pozorno pretražuje zemlju, koja uvijek po­nudi nešto novo. S vremenom, postao je pravi znalac u tomu gdje, kada, pa i što pronaći: odbačene predmete, arheološke ostatke, fo­sile biljnoga i životinjskog svijeta…

Želja za novim nalazima, svjedocima minulih vremena, nije mu dala vremena da se dublje pozabavi njima, da uroni u literaturu, u istraživanje, već se zadovoljavao kontaktima sa stručnjacima iz ra­zličitih područja, od kojih je učio i naučio prepoznavati vrijednosti pojedinih predmet i razlike među njima. Skroman, kakav jest, nije ih zadržavao ili ljubomorno čuvao, već ih je darivao muzejima i zbirka­ma, svjestan da vrijede tek kad su, u vitrinama, dostupni javnosti.

Upravo iz jednog od takvih kontakata razvilo se i prijateljstvo koje je rezultiralo i ovom knjigom, kojoj je cilj upoznati javnost s fra Mila­nom, s njegovim životom i radom. Od skromnoga dječaka izniklog u siromašnom Krivodolu postao je, vođen vjerom i ljubavlju, uzornim dušobrižnikom ali i “arheologom”, “prirodoslovcem”, zaljubljeni­kom u baštinu. Baš zbog takvog fra Milana, koji je uvijek “očijukao” sa znanošću a da se nikad nije “drznuo” učiniti korak dalje, i ova knji­ga ostala je “na rubu“, u kontaktnoj zoni, namjerno nedorečena, bez onih atributa koji krase znanstveno djelo. Namjera joj je da čitatelju približi fra Milana na takav način da razmišlja o njemu i da kad knjigu zatvori, da joj se ponovno vrati, da isprovocira neku njegovu skrive­nu Ijubav a u stručnjaku izazove želju da se uhvati barem dijela ono­ga što je naš skromni fratar za života ponudio znanosti i da rezultat toga bude neki novi rad iz arheologije, prirodoslovlja, paleontologi­je, etnologije, povijesti…, i da nekoga od njegove sadašnje ili buduće braće franjevaca potakne na sličan put.

Čitatelj će zacijelo primijetiti da je naglasak stavljen na fra Milanov životopis i arheologiju i možda zamjeriti što drugim područjima nije poklonjena jednaka pažnja. Htjeli smo, naime, istaknuti doprinos po­jedinca, k tomu amatera, zaštiti i očuvanju baštine, s jedne strane, i podcrtati činjenicu da je fra Milan Ujević pronašao, zabilježio i zna­nosti podastro novi, do njegova rada sasvim nepoznat, arheološki lokalitet koji po svojim karakteristikama pripada danilskoj neolitičkoj kulturi. Na tomu mu veliko hvala!

Srdačno zahvaljujemo Damiru Kliškiću koji je kataloški obradio ke­ramičke ulomke u Arheološkom muzeju u Splitu, prof. dr. em. Janku Beloševiću, koji je svojom zahvalom naglasio vrijednost fra Milanova doprinosa arheologiji, dr. sc. Kazimiru Miculiniću, koji je odredio ži­votinjske kosti skupljene na arheološkom lokalitetu u selu Mratovu, dr. sc. Goranu Mikši i dr. sc. Ervinu Mrinjeku, koji su odredili fosile skupljene u Vaćanima i Piramatovcima, i prof. Boži Ujeviću, koji nam je dopustio da njegove radove o fra Milanu Ujeviću starijem i fra Ćirilu Ujeviću tiskamo u ovoj knjizi, jer i njima pripada dio zasluge što je fra Milan upravo to što jest. Posebno zahvaljujemo Branku Vukorepi koji je izradio crteže i rekonstrukcije posuda.

Autori: Marko Menđušić i Drago Marguš

Sadržaj

Fra Milanovo slovo

Predgovor

Životopis fra Milana Ujevića

Izgradnja i obnova sakralnih građevina

Mratovo u okviru danilske kulture

Prvi nalazi iz Mratova u pretpovijesnoj zbirci

Arheološkog muzeja u Splitu – obradio Damir Kliškić

Materijal iz Mratova – kataloška obrada

Materijal iz Mratova – keramika (idejne rekonstrukcije) (table I – XVI, XXVIII) i motivi ukrašavanja (table XVII – XXVII), litički i koštani nalazi (table XXIX-XXXI)

Kosti nađene u Mratovu

Fosili

Prilozi

Nalazi u arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Sinju

(preuzeto iz knjige Arheološka zbirka Franjevačkog samostana u Sinju)

Pjesma Anselma Klarića

Zahvala dr. Janka Beloševića

Bože Ujević – Istine i laži o fra Ćiri Ujeviću

Bože Ujević – Život i djelo fra Milana Ujevića starijega

Tekst dr. fra Krste Kržanića u povodu smrti fra Milana Ujevića

Krste Bralić – In memoriam fra Milana Ujevića

Dopisi iz prirodoslovnih muzeja u Berlinu i Beču

Izbor iz literature

Pogovor

Summary

Zusammenfassung

Bilješka o autorima