Fra Stipica Grgat: Pred licem Svevišnjega

Fra Stipica Grgat: Pred licem Svevišnjega, Duhovne skladbe za klapsko i zborsko pjevanje u povodu proslave 800. obljetnice smrti sv. Franje, Split, 2026.

Predgovor

U povodu proslave 800. obljetnice smrti sv. Franje (1226. – 2026.) fra Sipica Grgat priredio je zbirku duhovnih skladbi i obrada koje su nastale tijekom proteklih dvaju desetljeća za potrebe raznih prigoda. Skladbe je namijenio muškim i ženskim klapama te crkvenim zborovima. Već je izbor izvođačkog sastava uvjetovao glazbeni jezik i slog skladbi u kojima je klasični četveroglasni homofoni slog prilagođen tradiciji pučkoga crkvenog pjevanja, što se posebno ogleda u karakterističnim zapjevima i melizmima te izdržanim harmonijama glavnih funkcija u duru. Ne čudi blizina s melodikom i slogom tradicijskoga crkvenoga pučkog pjevanja kada znamo da je Grgat prikupio opsežnu gradu ove glazbene tradicije u svojoj provinciji i priredio je u trima zbornicima (Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja, sv. I-III, 2011., 2015. i 2021.). Najvrjednija baština klapskog pjevanja nastala je upravo iz te tradicije koju su pučki pjevači u Dalmaciji redovito izvodili u liturgiji, sve do njezine reforme za vrijeme Drugoga vatikanskog koncila (1962. — 1965.). Njima dobro poznati glazbeni jezik prilagodili su i preoblikovali u svjetovne napjeve, da bi u postkoncilskom vremenu, kada je tradicijsko crkveno pučko pjevanje u liturgiji naglo prekinuto i zamijenjeno crkvenim zborovima, proširili svoj repertoar i crkvenim napjevima i popijevkama. Na taj se način svjetovni glazbeni sastav klape u amalgamu klapske pjesme i crkvenopučkih napjeva i popijevki donekle približio jednom od svojih bitnih ishodišta.

Osim velikoga franjevačkog jubileja, ove godine prolazi i pedeset godina od završetka Drugoga vatikanskog koncila kada je dopuštena uporaba živoga narodnog jezika u liturgiji i kada je preporučeno da se brižljivo njeguje liturgijsko pučko pjevanje — sve u cilju promicanja djelatnog učešća cijelog skupa vjernika u bogoslužju. Oduševljenje koncilskim odlukama iskazali su svojim radom fra Ivan Glibotić i fra Anđelko Milanović Litre, prvi franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja koji su studirali na Papinskom institutu za crkvenu glazbu. Glibotić je bio uvjeren da je „preko koncila progovorio Duh sveti” jer je povjerenje u ispravnost koncilskih odluka stekao vlastitim pastoralnim i glazbeničkim djelovanjem još od pobuda o liturgiji i crkvenom pjevanju papa Pija X. i Pija XI. Glibotić, kojemu ove godine obilježavamo 125. godina rođenja, prepoznao je ljepotu i vrijednost liturgijskoga pučkog pjevanja na cijelom hrvatskom primorskom području, pogotovo na otocima. Smatrao je da nam ono može poslužiti kao uzor kako provesti koncilske uredbe. On je držao da je puk psalamske tonuse i teže gregorijanske napjeve prilagodio, pojednostavnio ili „pohrvatio”, pa je na taj način i sam priređivao pučke napjeve, nastojeći zadržati vezu između gregorijanskog i pučkoga pjevanja, ali i vezu sa sačuvanim napjevima iz liturgijskih knjiga vlastite Franjevačke provincije.

Na kraju možemo reći da sličan put prepoznajemo i kod fra Stipice Grgata. Nadamo se da će ova zbirka duhovnih skladbi doprinijeti glazbenoj baštini Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, na čijim je izvorima odgojen i s kojom je srastao njezin autor.

Vito Balić