Franjevački klerikat: Erasmus+

Stručna praksa kroz susret s drugima

Ovog ljeta, od srpnja do rujna, fra Stjepan Raić i fra Marko Udovičić sudjelovali su u Erasmus+ programu stručne prakse na kojeg su se prijavili preko Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Fra Stjepan je dva mjeseca boravio u Berlinu, a fra Marko u Milanu.

Stručna praksa sama po sebi daje prizvuk nečega boljeg, nečega što čovjeka potiče i usavršava za daljnji napredak u životu. Tako i ova o kojoj pišemo iskustvo je za koje na prvu nismo mogli znati kakvo će biti. Upoznavajući se pobliže sa samom stručnom praksom, otkrivao nam se novi horizont na kojem smo mogli vidjeti da će to biti jedno lijepo iskustvo koje će nas dodatno obogatiti i potaknuti na daljnji rad. Međutim nismo mogli očekivati iznenađenje koje je bilo skriveno u tome radu, a koje nije bilo moguće ni znati dok se nismo susreli sa samim akterima događaja. Taj susret odvijao se s jednim dijelom povijesti koju su Hrvati izgradili izvan Domovine, u susretu s Hrvatima iseljenicima. Bio je to susret s onim našim dijelom povijesti koji svjedoči o hrvatskoj kulturi i običajima koje su Hrvati ponijeli sa sobom i kojeg su pokušavali istodobno sačuvati, ali i integrirati u kulturu i novi kontekst života u područjima u koje su se doselili. Boreći se za svoju egzistenciju, drugi su ih prihvaćali, što je bilo jako bitno s obzirom na neprilike zbog kojih su i otišli iz tadašnje Jugoslavije. Koliko je svima njima bilo bitno da ne izgube svoj identitet očito je iz želje za osnivanjem hrvatskih klubova, folklornih skupina i katoličkih misija. Kada poslušate njihove životne priče i ono što osjećaju prema Domovini, postajete svjesni da se radi o velikom svjedočanstvu koje odzvanja daleko i snažno i kao takvo predstavlja Hrvatsku u pozitivnom svjetlu.

Fra Stjepan Raić bio je na stručnoj praksi u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin. Voditelj stručne prakse bio je fra Zvonko Tolić, a u misiji se također nalazi fra Dejan Međugorac. Fra Stjepan ima samo riječi hvale za cijeli projekt: „Njihova srdačnost i toplina s kojom sam primljen zaista je bila jako lijepa, jer je taj prvi kontakt iznimno bitan za daljnji rad. Sama stručna praksa odnosila se na administrativne poslove u župnom uredu, u organizaciji svakodnevnih aktivnosti, u socijalnom području i radu koji nije samo pastoralni, već je specifičan za život hrvatskih misija. Ono što je specifičnost same prakse, a što je po mom mišljenju bilo najbitnije, jest upoznavanje Hrvata koji žive na području berlinske biskupije. Koliko je veliko oduševljenje naših ljudi kada vide da je došao netko njihov i sama spremnost da vas ugoste, ljepota je susreta u kojem je vidljivo da im je stalo da se osjećate ugodno. Koliko je bitno da se osjeti takva bliskost koju njeguju Hrvati kroz druženja, bilo da se radi o proslavama ili raznim manifestacijama koje organizira misija, može samo biti poticaj da Hrvati i dalje njeguju svoju kulturu i čuvaju svoj identitet. Upoznajući život Hrvata neminovno je da se upoznaju prilike i kultura Njemačke, u ovom slučaju Berlina, koji nudi pregršt povijesnih i kulturnih znamenitosti. Glavni grad Njemačke, što se može vidjeti i po posjećenosti turista, grad je koji živi 24 sata na dan, od zabave do različitih kulturnih manifestacija. Početkom kolovoza u Berlin su došli fra Josip Brandejs i fra Kristijan Pisac na tečaj njemačkog jezika. Njima dvojici, još trojici bogoslova, fra Marku u Milanu i meni naša je Provincija dala punu potporu u našim ljetnim aktivnostima, tečajevima jezika i Erasmus stručnu praksu. Tečaj kojeg smo pohađali u kolovozu bio je lijepa prilika da se upozna i pobliže njemačka kultura, a imali smo priliku upoznati i druge sudionike tečaja koji su došli iz raznih dijelova svijeta. Slobodno vrijeme koristili smo za posjet brojnim znamenitostima, a izdvojio bih posjet zoološkom vrtu i akvariju. Ovaj zoološki vrt ujedno je i najveći u Europi. Tu posebnu zahvalnost upućujemo fra Dejanu koji nam je bio vodič za razgledavanje znamenitosti i grada općenito. Osvrćući se na ovo berlinsko iskustvo po povratku u Hrvatsku mogu reći da sam obogaćen jednim predivnim iskustvom kojeg ću se rado prisjećati. Hvala svima koji su na bilo koji način poduprli ovu stručnu praksu!“

Fra Marko također govori o svome prekrasnom iskustvu na stručnoj praksi u Milanu: „Kada je fra Šimun Markulin fra Stjepanu i meni objasnio kako postoji mogućnost da odemo na stručnu praksu u Berlin i u Milano, fra Stjepan je odmah zagrizao za Berlin, a ja za Milano, i još važnije obojica smo zagrizli knjige i riješili sve ispite prije odlaska. Rečeno mi je da u Milanu postoji udruga Hrvata Klub prijatelja Hrvatske i prije samog odlaska saznao sam da ću se baviti arhivom te udruge koja je osnovana 1991. godine, a koja je bila vrlo aktivna za vrijeme trajanja Domovinskog rata. Bio sam vrlo uzbuđen što ću moći istražiti ovaj djelić naše povijesti. Po dolasku u Milano, u zračnoj luci me dočekao fra Ivica Karlo Lapić, član Bolničkog reda svetog Ivana od Boga ili Milosrdne braće (u Italiji poznati kao Fatebenefratelli). Fra Ivica je također prior samostana u kojem sam boravio te definitor svoje provincije, ali nadasve izvrstan domaćin.

Odmah sutradan imao sam dogovoreni susret s gospođom Boženom Koricom, predsjednicom Kluba prijatelja Hrvatske, a susret smo imali u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Milanu gdje nas je ugostio dr. sc. Stjepan Ribić, naš generalni konzul koji je ujedno i inzistirao na prikupljanju i sistematizaciji arhive Kluba. Vrlo brzo dogovorili smo se kako ćemo realizirati ovaj projekt i nadam se da će rezultati ovog našeg zajedničkog rada uskoro biti objavljeni. Teško je u nekoliko rečenica sažeti dva intenzivna mjeseca, ali pokušat ću. Aktivnosti vezane uz stručnu praksu sastojale su se od proučavanja i digitaliziranja arhivske građe koju su, prije nego što je do mene došla, Božena i Stefani Luketić, studentica koja je stažirala u Generalnom konzulatu, kronološki poredali. Zatim smo Božena i ja išli od dokumenta do dokumenta i analizirali ih. Provodili bismo sate nad tim dokumentima i mislim da nam nijedan nije promakao. Uz ove aktivnosti imao sam i slobodno vrijeme koje sam iskoristio kako bih obišao Milano, tako da sam više puta posjetio veličanstvenu katedralu, čak se i popeo na krov. Zatim sam posjetio dominikanski samostan u kojem se nalazi jedna od najpoznatijih slika uopće – Da Vincijeva Posljednja večera. Posjetio sam pinakoteku Brera i Ambrosiana. Bio sam u bazilici svetog Ambrozija gdje se nalazi i njegov grob, i još niz toga. I naravno, otišao sam na utakmicu na poznatom stadionu San Siro.

Hvala dragom Bogu na ovome divnom iskustvu i divnim ljudima koje sam upoznao. Hvala i Boženi koja je po najvećim vrućinama dolazila do mene u samostan kako bismo prošli kroz arhiv i kako bi svojim svjedočanstvom iz prve ruke oživjela dokumente. Hvala generalnom konzulu Ribiću koji daje punu podršku projektu, a još važnije – daje cijelog sebe za Hrvatsku i Hrvate u Italiji. I na kraju, hvala mom domaćinu fra Ivici i svoj braći u samostanu koji su me prihvatili kao vlastitog brata. S fra Ivicom sam prošao uzduž i poprijeko Lombardiju, pa čak i izvan nje. Italija nudi neiscrpno duhovno, povijesno i kulturno bogatstvo, a još kad za sve to imate vodiča poput fra Ivice, jednostavno poželite ostati još poneki dan, mjesec, godinu. U svakom slučaju, vratio sam se kući obogaćen iznimnim iskustvom i nadam se da ću ponovno imati priliku otići na stručnu praksu. A istog je mišljenja i fra Stjepan i, svakako, pozivamo ostale kolegice i kolege da se informiraju o Erasmus programima i da se odvaže sudjelovati u njima. A ako se boje papirologije, neka ne brinu. Tu je za nas bila, a i za njih će biti Doris Žuro koja maksimalno olakša cijeli proces. Doris, od srca ti hvala!“

fra Stjepan Raić i fra Marko Udovičić