FRANJEVCI IZBJEGLICE

PREDGOVOR

Nek se osuši desnica moja,

Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi

ako spomen tvoj smetnem ja ikada!

Ps 137 (136),5-6

Uvod

Nije lako ostaviti dom i domovinu i poći u iseljeništvo (egzil) ni onda kada se netko svojevoljno odlučuje zbog želje za boljim i kvalitetnijim životom, a još je teže i tragičnije kada se prisilno izgoni iz svoje domovine kažnjavanjem ili bježi od političkog progonstva.[1]Prisilno iseljavanje Hrvata iz domovine dogodilo se mnogim našim sunarodnjacima na koncu Drugoga svjetskog rata, u čijem su se vrtlogu našli i neki fratri Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koje želimo prikazati ovim radom. Hrvatski je narod bio prisiljen odavno se iseljavati, postao je narodom iseljenika, kao malo koji narod u Europi, zbog čega ga nalazimo razasuta po cijelome svijetu, a danas taj dio iseljene Hrvatske, hrvatska dijaspora, sačinjava velik i važan dio hrvatskoga korpusa. Veliki val iseljenja počeo je u 19. stoljeću koji se ni kasnije nije zaustavio, nego je svoj vrhunac doživio koncem Drugoga svjetskog rata, poslije propasti vlastite države, kada su kolone hrvatske vojske i civila krenuli u nepoznato prema Austriji, a odatle širom svijeta noseći tugu u srcu. Oni koji su se uspjeli skloniti u Austriji, ili negdje drugdje prije sloma Hrvatske države, ili sačuvati goli život po­slije bleiburške, apokaliptičke tragedije, te se domoći austrijskog, talijan­skog ili njemačkoga teritorija, smatrali su se sretnicima, iako su se našli u kompleksnim životnim poteškoćama,završivši u sabirnim izbjegličkim logorima.

Iako je život po izbjegličkim logorima bio kako-tako organiziran, nažalost, nije bio ni lagan ni ugodan jer su logoraši morali popiti mnogo gorka pelina i proliti mnogo suza nad napuštenom domovinom. Iseljenik je beskućnik, bez državljanstva, koji živi u teškoj i sivoj sadašnjosti i neizvjesnoj budućnosti, čime svaka emigracija po sebi postaje djelomičnom tragedijom. Osim te psihičke napetosti, u logorima je vladala oskudica osnovnih potrepština praćena strahom i neizvjesnošću za vlastiti život, pitajući se hoće li saveznička vojna i civilna služba podleći komunističkim jugosla­venskim agentima i njihovim pritiscima na temelju kojih su mnoge bez milosrđa uhićivali i izručivali novoj komunističkoj vlasti u Beogradu, koja ih je strogo kažnjavala smrću ili dugogodišnjim ropstvom, a svakako uvi­jek nehumanim kaznama.

U velikim sudskim poslijeratnim procesima u Jugoslaviji izvršene su brojne egzekucije, čiji su glasovi dolazili do logoraša i zbog kojih se među njih uvukao strah da i oni mogu biti uhićeni i predani jugoslavenskim vlastima gdje će im nemilosrdno suditi. Jugoslavenska se policija služila raznim zamkama da se dočepa tih ljudi. Znajući za preoštro kažnjavanje deportiranih na insceniranim procesima i nehumanim osudama u Jugoslaviji, nitko se nije odlučivao vratiti u zemlju totalitarne komunističke diktature kao što je bila Jugoslavija, nego je svatko tražio novo utočište u prekomorskim zemljama da što prije napusti porušenu i nesigurnu Europu te bude što dalje od utjecaja svih policijskih agentura.[2]Zemlje u kojima su se nalazile izbjeglice htjele su ih se što prije riješiti, pa je odlazak iz Europe bila velika potreba. Trebalo je, dakle, spašavati goli život, da se netko smjesti, pa i na kraj svijeta, radi čežnje za slobodom i osobne životne sigurnosti. Istina, bilo je fratara koji su se još prije rata nalazili izvan domovine zbog službe, studija ili su bili u drugim misijama Reda okupljeni u Rimu oko dr. fra Karla Balića, koje su nazivali Rimskom kolonijom. Završeni studenti radije su ostajali u slobodnome svijetu i u njemu nastavljali svoj redovnički i svećenički život, uklapali se u pastoral ili ostajali u Rimskoj koloniji, nego se povraćali u državu sigurna terora i nesigurne slobode – Jugoslaviju.

Franjevci – dio izbjegličke kolone

Mnoge poratne nesklone okolnosti utjecale su na to da je Franjevačka pro­vincija Presvetog Otkupitelja u Hrvatskoj, osim ubijenih, stradalih i zatvorenih svojih članova, bila još osiromašena za 27-oricu svojih fratara koji su otišli u iseljeništvo ili su se veću njemu nalazili. K njima treba pribrojiti i dvojicu bjegunaca iz jugoslavenske vojske u svibnju 1945., od kojih je je­dan postao svećenikom, a drugi napustio Zajednicu tijekom teološkog stu­dija zbog zdravstvenih razloga. Iseljenicima smatramo one koji su iselje­nje prihvatili kao svoj način života i tražili utočište pod tuđim nebom izvan svoje domovine, u nekoj stranoj zemlji koja nije njihova domovina. Zadnji naš fratar koji je otišao u iseljeništvo bio je o. fra Zvonko Radošević, koji se 1962. godine, stjecajem raznih okolnosti, svojevoljno opredijelio za iseljeništvo. U iseljenike ne ubrajamo one naše fratre koji su legalnim putnim ispravama odlazili u dušobrižničku službu u hrvatsku inozemnu pastvu od 1965. godine, kako u prekomorske zemlje, tako i u pastvu naših radnika u Njemačku ili Austriju.

Svjesni smo da nismo dobro upoznati sa životom naših fratara-izbjeglica, premda su oni uvijek pripadali Zajednici, iako su živjeli izvan njezinih te­ritorijalnih okvira. Ono što se o njima govorilo znali smo privatnim putem, a u javnosti smo o njima mogli čitati što su pisali ideološki komunistički novinari, politički radnici iz državnih predstavništva po svijetu i djelatnici policijskih službi u čijim su očima emigracija općenito, pa tako i naši fratri emigranti, bili neprijatelji koji ruše najbolji i najhumaniji režim na svijetu jer sustavno potkopavaju i rade protiv Jugoslavije. Iako su iseljenici opće­nito dijelili zajedničku tešku iseljeničku sudbinu, ipak su bili razjedinjeni, s previše stranaka, pri čemu ni svećenicima nije bilo lako pronaći pravu orijentaciju ili pristup k njima. Zato su se svećenici iseljenici radije držali po strani od zamršenih političkih strujanja u koje su ih pojedini politički vođe htjeli uklopiti. Oni su ipak radije slijedili svoje pastirsko svećenič­ko poslanje prema svome narodu ili domorocima, među kojima su silom prilika djelovali. Koliko god su uspijevali u svojem radu, uvijek su izvan Hrvatske bili stranci u zemljama u kojima su živjeli, pa i onda kad su dobili državljanstvo zemlje u koju su uselili. Osamostaljenjem Republike Hrvatske 1990., počinje novi odnos prema hrvatskom iseljeništvu zbog njihova mnogostrukog značenja i sudjelovanja u svim procesima koji su doveli do njezine neovisne i demokratske uspostave. Mi o tome dijelu Hrvatske ovdje direktno ne govorimo, ali taj proces gledamo s dičnim poštovanjem i istinskom zahvalnošću, u koji su na svoj način bili uključeni i naši fratri iseljenici.

Samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu – utočište

Samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu, u Vrbanićevoj 35, Provincija je providonosno podigla između dva svjetska rata da njegovi članovi, osim duhovne i kulturne uloge, igraju i socijalnu ulogu za siromašne, osiguraju smještaj studenata franjevaca u Zagrebu i bolesnika kojima je potrebna bolja liječnička pomoć u velikome centru kao što je Zagreb. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, stjecajem ratnih zbivanja, raznih partizanskih zlo­djela i vlastite ugroženosti koja je vladala u njihovoj sredini, samostan u Zagrebu postao je utočištem mnogih izbjeglih fratara iz Dalmacije koji su tražili privremenu zaštitu. Gvardijan fra Matej Vodanović nije osjetio je kako ih je teško sve smjestiti u samostanu, a još mu je teže bilo opskrbiti ih najpotrebnijim životnim potrepštinama. Već je Vodanović 1942. godine pisao tadašnjem provincijalu o. Grabiću: „Navalilo na zagrebački samo­stan kao nikada. Danas n. pr. domaćih 22 Misa! Sve prepuno, i po dvojica u jednoj sobi. A najavljenih je i na putu još – valjda 8-10!“.[3]Zbog toga je pisao o. Baliću 1943. u Rim: „Hrvatska danas u nekoj mjeri izgleda zemlja izbjeglica. U svakome kutu, na svakome drumu i putu, u svakome selu, gradiću i gradu sve je puno izbjeglica. Prava seoba naroda! A tko zna što nas čeka! Neki se boje da bi gora mogla dobiti mnoge od onih koje sada pozivaju u vojsku. Sve je pometeno, sve je u neizvjesnosti“.[4]

Zbog te navale fratara na Zagreb o. Grabić, provincijal izdao je nalog da se u samostan u Zagrebu ne dolazi bez posebna odobrenja.[5] Tko se uspio smjestiti u samostan, časovito se smatrao zaštićenim. Samostan je kasnije postao još puniji izbjeglicama, ali je nekim fratrima postao i odskočnim polazištem za bijeg pred komunistima. Najbolja potvrda za to jest i popis svećenika koji su slavili sv. mise 7. svibnja 1945. i dan kasnije, a više ih ne nalazimo na popisu slavljenika sv. misa u samostanu. Iako je atmosfera bojazni i napetosti vladala u samostanu, o. Grabić savjetovao je fratrima „da ostanu u samostanu koji nisu u vojničkoj službi“,[6]ali fratri ipak nisu poslušali njegov savjet radi bojazni, nego su se odlučili za bijeg. To su bili: fra Venceslav Nakić, fra Gašpar Bujas, fra Bernardo Buljević, fra Krsto Kržanić, fra Jozo Mikulić, fra Bone Radonić, fra Petar Berković, fra Jozo Poljak, fra Vjekoslav Šimić, fra Vlade Bilobrk, fra Ivan Hrstić, fra Zdravko (Valentin) Šimić, a fra Teofil Jelavić nalazio se na umoru u bolnici Rebro.[7]

U vrtlogu straha, bijega i neizvjesnosti, treba znati da su fra Jozo Šimić i fra Mirko Čović prije kapitulacije Njemačke bili u Češkoj i zadnji čas preš­li u Austriju pred dolaskom Sovjeta u Češku. Kako je u Austriji bilo mnogo izbjeglica, crkvene vlasti u Zagrebu smatrale su da im treba osigurati i duhovnu asistenciju. Budući da su u Zagrebu mnogi naši fratri-svećenici našli utočište kao izbjeglice od partizana iz Dalmacije, nadbiskup Stepinac smatrao je da upravo ti svećenici pođu među izbjeglice u Austriju. Prijedlog nadbiskupa Stepinca prihvatio je provincijal fra Petar Grabić. U prvoj grupi bili su fra Krsto Radić, fra Bernardin Bilođerić, fra Venceslav Lovrić i fra Pavao Boljat. Drugu grupu činili su fra BonifacijeŠipić, fra Metod Kelava, fra Petar Mandac i fra PijoKarađole. Oni su pošli putovnicom Nezavisne Države Hrvatske, dekretom provincijala Grabića i dekretom nadbiskupa Stepinca. Tako su se svi našli u Austriji prije sloma Hrvatske države i time se spasili od komunističkih progona.[8] Došavši u Austriju, smjestili su se po raznim franjevačkim samostanima ili kod pojedinih žu­pnika, dok su svećeničku službu za izbjeglice obavljali po izbjegličkim logorima.

Jedna skupina fratara koja se nalazila u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu napustila je Zagreb zadnji čas bježeći od komunističke odmazde, kako je pisao o. Grabić.[9]Oni nisu uspjeli prijeći austrijsku granicu i tako se predati saveznoj vojsci u Austriji, nego su upali u komunističke ruke. Na tome su putu nestali i danas nismo doznali za njihovu sudbinu, a to su: fra Petar Berković, fra Nikola Šabić, fra Valentin (Zdravko) Šimić (student bogoslovije) i fra Bože Vugdelija. Ostali su uhićeni u Sloveniji dok su se sklonili u franjevački samostan u Mariboru. Oni su zarobljeni i vraćeni u Zagreb, gdje je prijeki sud osudio smrću strijeljanjem fra Bonu Radonića i fra Vjekoslava Šimića, a neke osudio na vremenske kazne.[10]Oni koji su ranije prispjeli u Austriju u njoj se nisu mnogo zadržavali jer je njima, kao i logorašima, Austrija bila prolazna zemlja za iseljenje u prekomorske zemlje. Jedino je trajno ostao u Austriji do smrti fra Mirko Čović. Dolaskom naših fratara u Austriju, glavna im je briga bila djelovati kao dušobrižnici u raznim logorima za duhovnu i materijalnu pomoć tim ljudima, ali čim im se pružila prilika, napustili su Austriju i prešli u Italiju iz koje su, dobivši potrebne dokumente, krenuli u Južnu i Sjevernu Ameriku.

Odmah poslije Drugoga svjetskog rata u Austriji se našlo mnogo hrvatskih katoličkih svećenika, ali veliku skupinu svakako su činili fratri-izbjeglice Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Tu su bili: fra Josip Šimić (logor u Subenu), fra Mirko Čović, kapelan u Braunau, fra Krsto Radić, fra Pavao Boljat, fra PijoFržop, fra Petar Mandac, fra BonifacijeŠipić (logor u Brucku), fra Metod Kelava kod župnika u Steinbachu, fra Bernardin Bilođerić i fra Venceslav Lovrić u Altöttingu, dok je fra Dominik Šušnjara, od travnja 1944. bio na studiju, ali u Njemačkoj, u Freiburgu im Breisgau.[11]11 Njih je tako snašla lutalačka izbjeglička sudbina.

Izbjeglički logori u Austriji

Da bismo shvatili veličinu tragedije tog izbjegličkog mnoštva u kojem su bili smješteni izbjeglice, potrebno je kazati da je Austrija bila puna izbjegličkih logora razmještenih po pokrajinama. U Gornjoj Austriji bili su ovi logori: Schärding, Ansbach, Mundersfing, Suben, Asten, Ried, Schmie­ding, St. Martin, Wegscheid i drugi. Najstariji logor bio je Lehen kod Salzburga. U Štajerskoj su bili logori: Graz, Judenburg, Kapfenberg, Trofaiach, Eisnerz i Wigna. Poznati logori u Tirolu bili su: Peggez kod Lienza i Kufstein. U Koruškoj: Weidmannsdorf/Klagenfurt, Trofaisach, Dietersdorf, Spittal na Dravi, Kellerberg, St. Martin kod Villacha i Pfeffernitz. Poslije odlaska saveznika iz Beča 1956., u Austriji je osnovan veliki logor Traiskirchen za izbjeglice iz Jugoslavije koji su kasnije bježali od komunističke vlasti. Izbjegličke logore u Austriji opisao je fra Mirko Čović, čijim smo se opisom i mi služili.[12]

Izbjeglički logori u Italiji

Veliko mnoštvo ljudi u čijim su državama komunisti došli na vlast izbjeglo je i u Italiju. Među njima bilo je više desetaka tisuća Hrvata raznih staleža koji su bili smješteni u logore pod upravom savezničkih vojnih vlasti. Poznati izbjeglički logori u Italiji bili su: Fermo (pokrajina Marche), Mo­dena, ReggioEmilia, Cesena, Latina, Aversa, Capua, Bagnoli (kod Napulja), San Sabba (Trst), PassoCorrese (Rim), Gargnano i drugi manji. Osim izbjegličkih logora, u Italiji je bilo više tamnica u kojima su završili Hrvati kojima je trebalo pružati svaku pomoć. Poznate talijanske tamnice bile su: Viterbo, Teramo, Regina Elena (Rim), Aquila i druge. U srpnju 1945. pri Papinskom hrvatskom zavodu Sv. Jeronima u Rimu osnovana je nepolitička, dobrotvorna Bratovština za pomoć hrvatskim izbjeglicama, koja im je pružala duhovnu, materijalnu i pravnu pomoć.[13]13

Iako su komunisti u Jugoslaviji došli na vlast 1945., ipak se nekoliko naših fratara uspjelo osloboditi te vlasti i poći u iseljeništvo. To su bili: fra Jozo Mikulić, fra Ambroz Budimir, fra Petar Topić, fra Luka Modrić (kao vojnik), fra Mate Prcela (kao vojnik), fra Krsto Šušnjara koji je pošao u ino­zemstvo legalnom putovnicom radi liječenja, kao i fra Zvonko Radošević. Jedan i drugi, dobivši putne isprave i otputovavši u inozemstvo, nisu se vratili u Jugoslaviju, nego su se opredijelili za iseljenički život. O svakome ćemo od njih progovoriti kada dođe red na njih.

Sudbina izbjeglica

Hrvate izbjeglice opterećivale su duge i sumorne godine izbjeglištva, prožimale su ih beskrajne slutnje, tako da su mnogi od njih umrli i našli zemaljski počinak u iseljeništvu, što se dogodilo i s velikim brojem naših iseljenih fratara. U iseljeništvu su umrli: fra Vlade Bilobrk, fra Bernardin Bilođerić, fra Pavao Boljat, fra Stanko Bušelić, fra Ivan Bužančić (brat mu je prenio posmrtne ostatke i pokopao ih na groblju Lovrinac u Splitu), fra Mirko Čović (njegove su kosti prenesene u Domovinu i pokopane u Makarskoj 9. X. 2018.), fra Ivan Hrstić, fra Pijo Karađole, fra Venceslav Lovrić, fra Krsto Radić, fra Rafo Romac i fra Zvonko Radošević (njegove su kosti kasnije prenesene u domovinu i pokopane na groblju Lovrinac u Splitu). Mali se broj iseljenih fratara u vrijeme komunizma vratio u Pro­vinciju, a to su: fra Jozo Šimić, fra Bonifacije Šipić i fra Ivan Jurić, koji su umrli i pokopani u krugu svoje braće fratara u Provinciji. Tek je mali broj fratara ipak dočekao pad komunizma, dolazak demokracije i slobodu Hrvatske te su se vratili u Provinciju, u njoj umrli i u njoj pokopani. To su bili: fra Petar Mandac, fra Pavao Melada i fra Milan Mikulić. Ne smijemo zaboraviti naše fratre iseljenike koji su umrli u inozemstvu, ali su ipak pokopani u domovini. To su: fra Karlo Balić, fra Ambroz Budimir, fra Petar Čapkun, fra Pijo Fržop, fra Metod Kelava, fra Jozo Mikulić, fra Luka Modrić, fra Roko Romac, fra Dominik Šušnjara, fra Krsto Šušnjara i fra Petar Topić.

Ova je knjiga nastala zato što se osjećala potreba da se sačuva uspomena i istina o našoj izbjegloj braći te da ne upadnu u zaborav jer su oni svi umrli i o njima se malo pisalo. Zato se nadamo da ćemo ih njome bolje upoznati, više cijeniti sve što su učinili za opće dobro Crkve, Provincije i hrvatskoga naroda u onim teškim poslijeratnim vremenima. Uz to nam je bila namjera opovrgnuti laži koje je jugoslavenska propaganda širila u općoj protuhrvatskoj propagandi o hrvatskim iseljenim svećenicima, pa i o našim fratrima koje su sve stavljali u politiku, iako se oni njome nikada nisu ex professo bavili. Uvjereni smo da će nam izneseni podaci o njima donijeti više svjetla o njihovu životu i djelovanju jer svaki od njih nosi oznake ostvarena svećeničkog života. Jedno je ipak sigurno, da su naši fratri iseljenici bili geografski daleko od Provincije, ali je njihova ljubav uvijek ostala neprekinuta čvrstim dokazima osobne opredijeljenosti i žrtve koju su potvrđivali prema hrvatskome narodu i svojoj Provinciji. Njihovo prisilno iseljeništvo odredilo je njihovu sudbinu i sudbinu mnogih drugih iseljenika i među njima mnogih hrvatskih svećenika.

________________

[1]Egzil lat. Exilium= progonstvo, izgnanstvo; iseljenje iz domovine, usp. Bratoljub KLAIĆ, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1978., str. 150. Egzil svojim izvornim značenjem upućuje na: latinski ex sole ire znači ići sa sunca u sjenu, u tamu, u propast.

[2]O poslijeratnim procesima u Hrvatskoj vidi: Nada KISIĆ KOLANOVIĆ, Vrijeme političke represije: „veliki sudski procesi“ u Hrvatskoj 1945.-1948., u: Časopis za suvremenu povijest 25 (1993.), br. 1, str. 1-23. 13

[3]Matej VODANOVIĆ, Mnogopoštovani Otče Provincijale, Zagreb, 13. VIII. 1942. Službeni spisi 1938-1932., S-4, u: ASZ.

[4]Usp. Matej VODANOVIĆ, MnogopoštovaniOtče Predsjedniče!, Zagreb, 8. III. 1943., fr. Karlo Balić, Dopisi 5/1 f. 147r, u: APS. Usp. Vicko KAPITANOVIĆ, Fra Karlo Balić i hrvatsko iseljeništvo, u: Aktualnost predaje. Zbornik radova Međunarodnoga znanstvenog skupa prigodom 100. obljetnice rođenja fra Karla Balića Split, 6. XI. 1999., Makarska, 2003., str. 268

[5]Petar GRABIĆ, Mnogo poštovani, poštovani oci i draga braćo!, Split, 3. V. 1942., br. 465/42, Spisi Provincijala, br. 171, Osmrtnice, u: APS piše: „Današnje nam prilike nameću da svaki stoji ondje gdje jest. Ovaj nalog posebno vrijedi za zagrebački Manastir, koji je vrlo preopterećen s dolaženjem i potrebnim i bespotrebnim mnogih gosta; tako da to nije nikako za izdržati. Opet i opet opetujem i naređujem, da u Zagreb nitko ne smije putovati bez moje dozvole ili bez dozvo­le mojih Delegata, koji ovim pismom imenujem, kao i bez prethodnog dopusta Starešine onoga Samostana, o čiji dopust vežem valjanost i moga dopusta; jer ovakovu mjeru traže prilike onoga Manastira“. Imenovani Delegati su: fra Gabro Cvitanović, fra Božo Vuco (Makarska, Omiš,Vrgorac i Metković), fra Jozo Šimić (Imotski), fra Vlade Radonić (Sinj, Knin i Drniš), fra Bernardo Buljević (Šibenik, Benkovac i Obrovac) i za Zagreb fra Matej Vodanović, Isto.

[6]Petar GRABIĆ, Dragi moj oče gvardijane! (o. fra Karlu Noli – Split), Zagreb, 16. VI. 1945. Spisi Provincijala, br. 170, O. fra Karlo Nola, u: APS.

[7]Petar GRABIĆ, Isto. Fra Teofil je poslan iz Makarske na liječenje pluća u Sarajevo 27. VIII. 1944., umro u Zagrebu 15. IX. 1945., usp. Ante ANTIĆ, Izvješće o klericima od škol. god. 23. VI. 1942. do 12. XII. 1945., Spisi Provincijala, br. 165, Klerikat Makarska, u: APS.

[8]Petar GRABIĆ, Dragi moj oče gvardijane! (o. fra Karlu Noli – Split), Zagreb, 16. VI. 1945. Spisi Provincijala, br. 170, O. fra Karlo Nola, u: APS. Provincijal Grabić pisao je Nadbiskupskom Duhovnom Stolu u Zagrebu 5. veljače 1945.,br. 36/45. da predlaže u sporazumu s građanskim i vojničkim vlastima svećenike koji su se svojevoljno prijavili za pastoralnu službu izbjeglica u Njemačkoj. To su bili: 1. Bačić o. Petar, 2. Bilođerić o. Bernardin; 3. Boljat o. Pavao; 4. Lovrić o. Venceslav; 5. Mandac o. Petar; 6. Poljak o. Jozo; 7. Radić o. Krste; 8. Šipić o. Bonifacije; 9. Topić o. Petar. Svi su navedeni krenuli u emigraciju prije sloma Hrvatske države osim Bačića o. Petra i Poljaka o. Joze koji su kasnije stradali, usp. Petar GRABIĆ, Preuzvišenom Nadbiskupskom Duhovnom Stolu Zagreb, Zagreb, Vrbanićeva 35, 5. veljače 1945., br. 36/45, Spisi Provincijala br. 159, Grabić fra Petar, u: APS.

[9]Fra Petar Grabić, provincijal naveo je fratre izbjeglice iz svoje Provincije i razlog izbjeglištva ovako: „Notandum: Omnes isti fugam petieruntobti morem persecutionis ex parte communistarum, quiimplacabili odio sacerdotes persequuntur“ (=Treba zabilježiti: Svi su ovi otišli u izbjeglištvo radi straha od komunističkog progona koji nepomirljivom mržnjom progoni svećenike, op. a.), Spisi Provinci­jala, br. 166, Ubijeni franjevci – Sacerdotes profugi, u: APS.

[10]Za fra Venceslava Nakića ne znamo kada je doveden u zatvor u Zagrebu i koliko je u njemu ostao, a poslije toga prvu je misu potpisao 7. VII. 1945. što znači da je pušten iz zatvora. Za nj je otvoreno suđenje 30. VII. 1945., ali je oslobođen jer nije bilo dokaza o krivnji. Fra Krsto Kržanić uhićen je u Mariboru, doveden u Zagreb i priveden na sud u Split gdje je 5. siječnja 1946. osuđen na 7 godina zatvora. Fra Gašpar Bujas uhićen u Mariboru i doveden u zatvor u Zagreb u kojem ostaje do 11. srpnja 1945. Fra Jozo Poljak uhićen i strijeljan u Trogiru 19. VIII. 1946.

[11]Usp. Josip ŠIMIĆ, Dragi fra Karlo! (Karlu Baliću), Suben, 30. VIII. 1945., Fr. Karlo Balić, 5, 1-3, Dopisi 1943.-1945., u: APS. Usp. Vicko KAPITANOVIĆ, Fra Karlo Balić i hrvatsko iseljeništvo, u: Aktualnost predaje. Zbornik radova Međunarodnoga znanstvenog skupa prigodom 100. obljetnice rođenja fra Karla Balića, Makarska, 2003., str. 269-270.

[12]Usp. Mirko ČOVIĆ, Dušobrižnička djelatnost među hrvatskim izbjeglicama u Austriji, u: Glasnik SIM 11 (1959.), br. 2-3, str. 95-114.

[13]Usp. Andrija LUKINOVIĆ, Bratovština Svetog Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama, u: Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima (1901-2001), Rim, 2001., str. 771-841. Posebno o organizaciji izbjegličkih logora u Italiji i logoru Fermo vidi str. 798-805.

***********************

RIJEČ O. PROVINCIJALA FRA JOŠKA KODŽOMANA

Pred nama je rukopis FRANJEVCI izbjeglice Franjevačke provincije Pre­svetog Otkupitelja. Riječ je o životu i radu franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, koji su se silom prilika zatekli poslije Drugoga svjetskog rata u inozemstvu. Neki su od njih bili poslani u pastorizaciju hrvatskih izbje­glica u Austriji i Njemačkoj, drugi su, pak, svjesno bježali pred odmazdom nove komunističke vlasti u Jugoslaviji, a treći su bili aktivni u projektima Franjevačkog reda okupljeni u Međunarodnoj Škotističkoj komisiji za kri­tičko izdavanje djela bl. Ivana Duns Škota u Rimu i u Papinskoj međuna­rodnoj Marijanskoj akademiji. Jedan dio braće nalazio se u inozemstvu na poslijediplomskome studiju. Prilike u poslijeratnoj opustošenoj i terorom obilježenoj Hrvatskoj, prisilile su ih na daljnji ostanak u tuđini. Tako se stvorio veliki korpus fratara izbjeglica, što je za domaću Crkvu i Franje­vačku provinciju Presvetog Otkupitelja značilo nemjerljiv ljudski gubitak. Pritom, naravno, treba imati na umu da su čak 44 franjevca naše Provincije stradala u vrtlogu Drugoga svjetskog rata i poraća, dok su brojne njezine članove komunistički sudovi osudili na dugogodišnje i teške zatvorske kazne.

Ovaj nam znanstveni prikaz zorno opisuje teške izbjegličke dane i stanje opće nesigurnosti poslije Drugoga svjetskog rata te nevolje hrvatskih izbjeglica, koji su bježeći, u strahu pred odmazdom, stigli u Austriju i u Italiju. Franjevci su uvijek dijelili sudbinu sa svojim narodom, tako se ne­mali broj njih i našao u spomenutim zemljama, prvenstveno kao duhovni pratitelji naroda, ali i kao pravi duhovni vođe. Pisac posebno naglašava strah izbjeglog naroda pred realnom opasnošću od izručenja novoj jugosla­venskoj vlasti. Dobro je poznato da su razne komunističke agenture, kao i jugoslavenska tajna policija, uhićivale i vraćale u Jugoslaviju sve sumnjive osobe kao neprijatelje kojima je trebao suditi narod. Montirani procesi, ako je do njih uopće došlo, u pravilu su rezultirali smrću nesretnika ili u najboljem slučaju teškim godinama robije. Svatko se želio što prije oslobo­diti nesigurne i porušene Europe te pronaći smještaj u nekoj prekomorskoj zemlji. U tom poratnom metežu jedan dio fratara iselio se u Južnu Ameri­ku, a drugi u Sjevernu, dok je jedan dio ostao u Europi, a najviše u Rimu.

Glavni motiv ove knjige jest približiti široj javnosti, pa i današnjoj generaciji fratara Provincije Presvetog Otkupitelja, život i rad izbjeglih franjevaca, jer se o njima općenito nije mnogo pisalo, iako su oni uvijek ostali živo tkivo povezano s Provincijom, posebno s njezinom Upravom. Za vrijeme komunizma, naime, bilo kakvo spominjanje tih franjevaca, smatralo se neprijateljskim činom i ugrozom novoutemeljena komunističkoga poretka. Stoga ova hvalevrijedna knjiga želi progovoriti o njihovu životu i radu, rasvijetliti razloge, motive i načine njihova seljenja te konačno prekinuti šutnju i podignuti zastor koji nas je desetljećima dijelio od istine. U životima i sudbinama naših izbjeglih franjevaca ocrtava se hrvatska poslijeratna tragedija i žrtva, ali i veličina ljudske i kršćanske ljubavi, koju su oni nesebično svjedočili prema svojim sunarodnjacima po logorima u Austriji, Italiji i Njemačkoj, a poslije po širokim prostranstvima svijeta. Vjerujem da će upravo ovim radom zasjati veličina njihova životnog postignuća i uloge, koju im je povijest dodijelila u najtežim godinama poslije Drugoga svjetskog rata i njegova poraća te zato nije bez važnosti znati tko su bila naša iseljena braća.

Mnogi su od tih naših iseljenih franjevaca umrli u tuđini i u njoj čekaju trublju uskrsnuća. Drugi, iako su umrli u iseljeništvu, pokopani su u Provinciji i njihovi zemni ostaci počivaju u grobovima otaca. Tek ih se mali broj vratio živ u Provinciju, u kojoj su umrli i pokopani. Stoga nam ovim radom naša braća postaju bliža i poznatija, jer su pred nas iznesena, istina, njihova lutanja, ali i sva nastojanja njihove vjernosti prema Bogu, Crkvi, Redu i hrvatskomu narodu.

Pisac je dokumentiranim arhivskim i drugim potvrdama iznio podatke o svakome pojedinom fratru, ocrtao njihov rad i uklopio ga u sredinu u kojoj se netko sudbinom života nalazio, čime je dao dragocjena svjedočan­stva oteta zaboravu. Raznoliko je bilo snalaženje u novim prilikama, ali u svakom od njih nalazimo i ističemo ono što je najvažnije. Ipak, moramo naglasiti da iz knjige iščitavamo dvije kategorije fratara. Prva je kategorija fratar iseljenik, pastoralni radnik, koji se u vrtlogu svijeta snalazio i duhovno pratio, kako hrvatskog iseljenika, jednako tako i domicilno stanov­ništvo, prenoseći svima univerzalnu mudrost evanđelja i ulažući pritom nesebično sve svoje psihičke, duhovne i fizičke snage. Druga je kategorija fratra, fratar znanstvenik-istraživač, uronjen u istraživanje filozofsko-teološke misli jednog od najvećih teologa skolastike bl. Ivana Duns Škota (*1265.-†1308.). To su fratri okupljeni oko svjetski poznatog istraživača kritičkog izdavanja srednjovjekovnih spisa dr. fra Karla Balića i organizatora Marijansko-marioloških i škotističko-skolastičkih kongresa, zajedno s njegovim suradnicima koji su nazvani Rimskom kolonijom. Osim znanstvenoga rada ta je Kolonija odigrala veliku ulogu u zbrinjavanju izbjeglih fratara i drugih izbjeglica te njihovu slanju u prekomorske zemlje. Do sada o njima nismo imali takva pregledna uvida, iako ni ovaj nije cjelovit, ali ovaj rad može biti poticaj za daljnje istraživanje. Teško je prepričati sve nijanse njihova života i rada. Zato je potrebno uzeti ovu knjigu, odvojiti vrijeme kako bi iz nje crpili najvažnije informacije o životima i sudbinama svakog pojedinog izbjeglog fratra.

Zahvalni smo umirovljenom prof. dr. sc. fra Stjepanu Čovi što se uhvatio ovoga zahtjevnog posla i time nam predao u ruke dragocjen materijal, kojim, svima nama, otvora pristup u težak i mukotrpan lutalački život naše braće iz kojega možemo razabrati da su ta braća srcem i dušom ostala povezana sa svojom Zajednicom i da su s njom suosjećali u svim potrebama. S pravom možemo reći da je ova knjiga ne samo korisna nego i potrebna našoj suvremenoj javnosti, koja pati od zaborava i u kojoj se i danas naveliko i iz različitih kuhinja manipulira nacionalnom poviješću i istinom. Ova knjiga predstavlja značajan doprinos rasvjetljenju i boljem upoznavanju kako naše nacionalne povijesti, tako i boljem poznavanju naše braće. Ona im želi iskazati dužnu zahvalnost za sve dobro koje su u životu učinili.

U Splitu, 25. travnja 2018.

na blagdan sv. Marka Evanđelista

Fra Joško Kodžoman

provincijal

***********************

SADRŽAJ

KRATICE . ………………………………………………………………………………………………. 6

RIJEČ O. PROVINCIJALA ………………………………………………………………………… 7

PREDGOVOR ………………………………………………………………………………………… 8

Uvod ……………………………………………………………………………………………………… 8

  • Franjevci dio izbjegličke kolone 12
  • Samostan Majke Božje Lurdske u Zagrebu – utočište 14
  • Izbjeglički logori u Austriji 17
  • Izbjeglički logori u Italiji 18
  • Sudbina izbjeglica 18

I. DIO

UVOD ………………………………………………………………………………………………….. 23

  • Napuštanje Europe i preseljenje u dvije Amerike ………………………………… 23
  • Organizacija fratara u Argentini ………………………………………………………… 24
  • Ulazak fratara u SAD ……………………………………………………………………….. 26
  • Snalaženje u novim prilikama i izazovima …………………………………………. 27
  • Intelektualna spremnost fratara …………………………………………………………. 29
  • Osnovni tisak o iseljeništvu ……………………………………………………………… 30
  • Temeljni podaci o fratrima ……………………………………………………………….. 33

II. DIO

FRATRI IZBJEGLICE

FRA VLADE BILOBRK

Podrijetlo i školovanje ………………………………………………………………. 37

Službe u Provinciji ……………………………………………………………………. 38

Snalaženje za vrijeme Drugoga svjetskog rata ……………………………… 39

Odlazak u iseljeništvo ………………………………………………………………… 40

Argentina, fra Vladina nova domovina ………………………………………… 42

Prelazak u dijecezanske svećenike ……………………………………………… 44

FRA BERNARDIN BILOĐERIĆ

Podrijetlo i školovanje ……………………………………………………………….. 47

Službe u Provinciji …………………………………………………………………….. 48

Nesigurnost života i izbjeglički planovi ………………………………………. 49

Fra Bernardin usidren u Italiji ……………………………………………………… 50

Česte promjene boravka …………………………………………………………….. 51

Fra Bernardinove odlike …………………………………………………………….. 52

Neočekivana smrt ……………………………………………………………………….53

FRA PAVAO BOLJAT

Podrijetlo i školovanje ……………………………………………………………….. 55

Službe u Provinciji …………………………………………………………………….. 55

Odlazak u iseljeništvo ………………………………………………………………… 57

Ulazak u Argentinu ……………………………………………………………………. 58

Život u Brazilu…………………………………………………………………………… 59

Dio samostanske redovničke obitelji…………………………………………….. 60

FRA AMBROZ BUDIMIR

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………… 62

Službe u Provinciji……………………………………………………………………… 63

Bijeg od komunističkog terora……………………………………………………… 65

Odlazak u SAD………………………………………………………………………….. 66

Djelovanje u Kanadi…………………………………………………………………… 67

Dolazak u Europu………………………………………………………………………. 69

Fra Ambrozove odlike………………………………………………………………… 70

Misa zadušnica i pokop u Sinju……………………………………………………. 72

FRA IVAN BUŽANČIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………… 73

Službe u Provinciji i odlazak u iseljeništvo……………………………………. 73

Boravak i prilike u Austriji………………………………………………………….. 74

Kapelan u misiji u Münchenu………………………………………………………. 76

Neslaganje s Upravom Provincije ……………………………………………….. 76

Napuštanje Reda………………………………………………………………………… 77

FRA MIRKO ČOVIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………… 79

Službe u Provinciji……………………………………………………………………… 79

U Pragu za vrijeme rata i prelazak u Austriju…………………………………. 80

Otac sirotinje……………………………………………………………………………… 82

Ljubav prema izbjeglicama………………………………………………………….. 84

Književni rad…………………………………………………………………………….. 85

Sprovod i pokop u Beču……………………………………………………………… 87

Prijenos posmrtnih ostataka u Provinciju………………………………………. 88

FRA PIJO FRŽOP

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………… 90

Službe u Provinciji……………………………………………………………………… 91

Napuštanje Zagreba i odlazak u nepoznato……………………………………. 91

Život pun traženja………………………………………………………………………. 93

Želja za mirom i zaštitom……………………………………………………………. 95

Susret s prof. Vinkom Nikolićem…………………………………………………. 97

Smiraj u samostanskom životu u Münchenu………………………………….. 98

FRA IVAN HRSTIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 100

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 101

Bijeg pred komunistima…………………………………………………………….. 103

Fra Ivanov dolazak u Argentinu…………………………………………………. 105

Nada za slobodnom Hrvatskom………………………………………………….. 106

Zadnje godine života…………………………………………………………………. 107

FRA PIJO KARAĐOLE

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 108

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 108

Strah i progon od Talijana………………………………………………………….. 109

Odlazak u iseljeništvo……………………………………………………………….. 110

Život u Argentini………………………………………………………………………. 111

Bolest i smrt…………………………………………………………………………….. 112

FRA METOD KELAVA

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 114

Studij u Rimu…………………………………………………………………………… 114

Fra Metodova misija u Argentini………………………………………………… 116

Pisana riječ i zamisao zavjetnoga svetišta……………………………………. 117

Povratak u Europu……………………………………………………………………. 118

Povlačenje u samostan u Münchenu……………………………………………. 120

Konac zemaljskoga života…………………………………………………………. 120

FRA VENCESLAV LOVRIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 122

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 123

Bijeg pred partizanima………………………………………………………………. 124

Odlazak u Argentinu…………………………………………………………………. 124

Pastoralni djelatnik i pjesnik………………………………………………………. 125

Rana i nenadana smrt………………………………………………………………… 126

FRA PETAR MANDAC

Podrijetlo i školovanje ……………………………………………………………….127

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 127

Bijeg pred partizanima ……………………………………………………………….129

Život u Južnoj Americi ………………………………………………………………130

Povratak u Europu……………………………………………………………………. 131

Ljubav prema Provinciji……………………………………………………………. 132

Povlačenje sa službe i povratak u Provinciju……………………………….. 133

Zadnji fra Petrovi dani u Sinju……………………………………………………. 134

FRA JOZO MIKULIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 136

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 136

Izbjeglištvo u Austriji i Italiji……………………………………………………… 137

Američka sredina……………………………………………………………………… 139

Okrivljenik u komunističkim očima……………………………………………. 140

Poslije svibnja 1945. nikad nije dolazio u Zagreb…………………………. 141

FRA MILAN MIKULIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 144

Službe u Provinciji i studij u Rimu……………………………………………… 144

Odlazak u Ameriku…………………………………………………………………… 145

Fra Milanova američka djelatnost………………………………………………. 146

Poteškoće u radu………………………………………………………………………. 147

Rad oko sjedinjenja anglikanaca …………………………………………………149

Povratak u Provinciju……………………………………………………………….. 150

FRA MATE PRCELA

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 151

Bijeg iz partizanske vojske………………………………………………………… 152

Studij i boravak u Rimu…………………………………………………………….. 152

Život u Americi …………………………………………………………………………153

Život posvećen domovini………………………………………………………….. 155

FRA KRSTO RADIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 157

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 158

Suosjećanje s narodom……………………………………………………………… 159

Odlazak u iseljeništvo……………………………………………………………….. 160

Izbjeglištvo u Austriji i Italiji i odlazak u Argentinu……………………… 161

Majka Božja Bistrička u Argentini……………………………………………… 162

Pastoralna zauzetost u Argentini…………………………………………………. 163

Fra Krstina smrt……………………………………………………………………….. 164

FRA ZVONKO RADOŠEVIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 165

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 166

Odlazak u iseljeništvo……………………………………………………………….. 167

Boravak u SAD-u i Kanadi………………………………………………………… 168

Narušeno zdravlje…………………………………………………………………….. 170

Duhovno i psihički spreman za vječnost…………………………………171

Fra Zvonkove osobine………………………………………………………………. 172

FRA RAFO ROMAC

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 174

Službe u Provinciji …………………………………………………………………….175

Odlazak u iseljeništvo……………………………………………………………….. 176

Južna Amerika fra Rafina nova domovina……………………………………. 177

Bolivija fra Rafina nova Provincija…………………………………………….. 178

Pečat duhovnoga i materijalnog rada…………………………………………… 179

Općinski načelnik…………………………………………………………………….. 180

Ljubav prema Provinciji……………………………………………………………. 182

Preseljenje u drugi, vječni život………………………………………………….. 184

FRA ROKO ROMAC

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 186

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 187

Bijeg pred partizanima i djelatnost u SAD-u………………………………… 187

Povratak u Europu……………………………………………………………………. 188

Pastoralna zauzetost u misiji u Darmstadtu………………………………….. 189

Fra Rokove osobine………………………………………………………………….. 190

Povlačenje sa službe…………………………………………………………………. 190

Pravi i „lažni“ fra Roko Romac………………………………………………….. 191

FRA JOSIP ŠIMIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 193

Službe u Provinciji……………………………………………………………………. 193

Velikodušno srce za potrebne…………………………………………………….. 195

Ostanak u inozemstvu ………………………………………………………………. 196

Fra Jozine osobine……………………………………………………………………. 198

Fra Jozo – dobrotvor…………………………………………………………………. 198

Napuštanje Amerike i povratak u Provinciju………………………………… 199

FRA BONIFACIJE ŠIPIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 201

Službe u Provinciji …………………………………………………………………… 201

Napuštanje Zagreba …………………………………………………………………. 202

Boravak i djelovanje u Urugvaju …………………………………………………203

Čežnja za povratkom u Provinciju ……………………………………………… 204

Fra Bonifacije u očima komunista………………………………………………. 205

Povratak u Provinciju……………………………………………………………….. 206

Susret prof. Vinka Nikolića s fra Bonifacijem………………………………. 208

Govor fra Stjepana Čove kod fra Bonifacijeva pokopa………………….. 209

FRA DOMINIK ŠUŠNJARA

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 211

Službe u Provinciji i studij germanistike …………………………………….. 212

Caritas Croata………………………………………………………………………….. 213

Pastoralni rad ………………………………………………………………………….. 213

U vrtlogu zbivanja i snalaženja…………………………………………………… 214

Poteškoće u radu………………………………………………………………………. 215

Spisateljski rad…………………………………………………………………………. 216

Odlazak u mirovinu …………………………………………………………………. 217

Smrt i zadušnice……………………………………………………………………….. 217

FRA KRSTO ŠUŠNJARA

Podrijetlo i školovanje ……………………………………………………………… 219

Službe u Provinciji i studij biologije ………………………………………….. 220

Ugroženo zdravlje…………………………………………………………………….. 221

Boravak u Njemačkoj ………………………………………………………………. 221

Misionar u Kölnu……………………………………………………………………… 222

Zadnje godine života…………………………………………………………………. 223

Prijelaz u vječnost ……………………………………………………………………. 224

FRA PETAR TOPIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 225

Službe u Provinciji …………………………………………………………………… 225

Zagrebačka neizvjesnost……………………………………………………………. 227

Život u tuđini ………………………………………………………………………….. 228

Fra Petrove osobine………………………………………………………………….. 230

Fra Petrova smrt i pokop u Domovini…………………………………………. 231

III. DIO

FRANJEVCI RIMSKE KOLONIJE

FRA KARLO BALIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 240

Student u Louvainu – Belgija………………………………………………………241

Makarsko razdoblje projekcija budućnosti…………………………………… 242

Plodonosne rimske godine…………………………………………………………. 244

Trajni pisac i neumorni radnik……………………………………………………. 247

Briga za braću iseljenike …………………………………………………………… 248

Fra Karlova bolest…………………………………………………………………….. 249

Vlastoručno pismo Pavla VI., pape, Laetifica prorsuso. Baliću …….. 249

Oproštaj od fra Karla………………………………………………………………… 251

Zaključne misli………………………………………………………………………… 251

FRA STANKO BUŠELIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 254

Studij matematike i odlazak u Rim……………………………………………… 255

Fra Stankove odlike za rad u Komisiji………………………………………… 256

Predan radu u Komisiji……………………………………………………………… 256

Rijetki časovi opuštanja…………………………………………………………….. 257

Plodovi ustrajnoga rada…………………………………………………………….. 258

Fra Stankovi bolesnički dani……………………………………………………… 259

Fra Stankov pokop u Rimu………………………………………………………… 260

FRA PETAR ČAPKUN

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 261

Ulazak u život………………………………………………………………………….. 262

Rimski boravak………………………………………………………………………… 263

Ljubav i briga za čovjeka…………………………………………………………… 264

Spisateljski rad…………………………………………………………………………. 265

Svećenik-duhovnik…………………………………………………………………… 266

Fra Petrov izbor za Provincijala…………………………………………………. 267

Odlazak u Kanadu i smrt…………………………………………………………… 269

Sprovodni obredi u Vancouveru…………………………………………………. 271

Zadušnice u Splitu i na Visovcu…………………………………………………. 271

FRA IVAN JURIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 273

Studijski dani i ostanak u Rimu………………………………………………….. 273

Trajni radni vijek u Rimu…………………………………………………………… 274

Raspoloživost za druge……………………………………………………………… 275

Bolestan, a uvijek aktivan………………………………………………………….. 277

Želja za Provincijom…………………………………………………………………. 277

Zadušnice na Prugovu i Visovcu………………………………………………… 278

FRA PAVAO MELADA

Podrijetlo i školovanje ……………………………………………………………….280

Poslijediplomski studij………………………………………………………………. 281

Melada u Balićevoj misiji u Španjolskoj……………………………………… 281

Rimski period života…………………………………………………………………. 282

Organizator i izdavač ……………………………………………………………….. 283

Tajnik Međunarodne papinske marijanske akademije (PAMI) ..283

Fra Pavlove osobine………………………………………………………………….. 285

Povratak u Provinciju……………………………………………………………….. 286

FRA LUKA MODRIĆ

Podrijetlo i školovanje………………………………………………………………. 288

Unovačen u partizanske postrojbe………………………………………………. 288

Spasenje i bijeg iz partizanske vojske…………………………………………. 289

Student u Rimu………………………………………………………………………… 290

Rimski boravak i radni vijek………………………………………………………. 291

Smrt u Rimu, a pokop u domovini………………………………………………. 292

POGOVOR……………………………………………………………………………. 295

IV. DIO

PRILOZI

PRILOG I. Dušobrižnici za naše izbjeglice    ……… 300

PRILOG II. Izvješće fra Petra Grabića biskupskim konferencijama Zagreb …..303

PRILOG III. Izjava fra Joze Mikulića o nedolasku U Zagreb poslije 2. V. 1945.   ……..307

PRILOG IV. Izjava Nede Milunovića o nevinosti fra Joze Mikulića u slučaju eksplozije u tvornici „GAON“ u Zagrebu  …..309

PRILOG V. Dekret o uspostavi pastoralne misije pod zaštitom Uznesenja Blažene Djevice Marije u San Joséu, 23. VI. 1975. …311

VRELA/LITERATURA

ARHIVSKI IZVORI………………………………………………………………………………… 313

SVJEDOČANSTVA……………………………………………………………………………….. 313

LITERATURA……………………………………………………………………………………….. 314

SAŽETAK…………………………………………………………………………………………….. 317

SOMMARIO………………………………………………………………………………………… 321

ZUSAMMENFASSUNG………………………………………………………………………… 325

SUMMARY…………………………………………………………………………………….. 329

KAZALO MJESNIH IMENA …………………………………………………………….. 333

KAZALO OSOBNIH IMENA ……………………………………………………………. 241

SADRŽAJ ………………………………………………………………………………………. 353

Od istog autora:

  1. Blaženi Ivan Duns Skot. Oštroumni i marijanski naučitelj, Makarska, 1996.,
  2. Dr. fra Dominik (Nikola) Šušnjara. Život i djelo, Makarska, 1998.,
  3. O. fra Leonard Bajić – mučenik za vjeru i Domovinu, Split, 2003.,
  4. Dr. fra Bonaventura Radonić – filozof i mučenik (1888.-1945.),Split, 2007.;
  5. Trolist mučenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, Sinj, 2008.,
  6. O. fra Metod Vezilić odgojitelj mladeži i mučenik (1883.-1944), Split, 2010.,
  7. Teološka traganja, Služba Božja, Split, 2012.,
  8. Duhovna razmatranja, Služba Božja, Split, 2014.
  9. FRANJEVCI – žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini, Sinj, 2015.
  10. Franjevci samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu žrtve komunističkoga progona, Zagreb, 2017.