GALA-GLJEV: Župa Svih Svetih u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

Monografija – PDF

UVOD

Svaki je čovjek osjetljiv na svoju povijest i rado želi doznati nešto više o sebi i svomu rodu. Tako je i s poviješću naroda i obitelji župe Svih Svetih Gala – Gljev. Na čelu sa župnikom fra Ivanom Norcem i mi (fra Luka, fra Nikica i fra Antonio) bijasmo puni želje da doznamo nešto više o svojoj rodnoj župi Gala-Gljev, koja pripada Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Cetinskom dekanatu, koju su pri osnutku vodili svećenici glagoljaši, a od 1893. godine pastoralno je opslužuju franjevci provincije Pre-svetoga Otkupitelja. Sve do Novoga kodeksa kanonskog prava, pastoralno je pripadala sinjskom samostanu „Uznesenja Bl. Dj. Marije“, a bila je pripojena župi Otok kao kapelanija sve od početka 18. stoljeća.1 Kako od 1830. godine vodi svoje vlastite i neovisne matične knjige,2 svi su povjesničari3 smatrali da je te godine i pravno postala župom.Župa je smještena na sjeveroistočnom dijelu Sinjskoga polja i danas se nalazi podi-jeljena u dvije općine: Gala je u općini Otok, a Gljev u gradu Sinju. Na zapadu je omeđena Kosincem, preko Kamešničkih poda diže se do Biloga briga sve do granice s Bosnom i kote 559, a potom slijedi tu granicu prema istoku do granice s Otokom,  tj. do Krivog (504 m) i Velikog umca (846 m), te se ponovno preko Osoja spušta na Krenicu i ide preko Sinjskoga polja do Marića briga na jugu, te potom uzduž rijeke Cetine ide prema Hanu gdje se spaja s Kosincem. Stoga za ovu župu možemo reći da se nalazi u zagrljaju Kamešnice, Cetine, Kosinca i Krenice.4S ponosom ističemo da je župa Gala-Gljev naš zavičaj, kojim se ponosimo, a to je i zavičaj mnoge naše redovničke i svećeničke braće i sestara. Njihov broj nipošto nije malen kada se u obzir uzme broj stanovnika župe, što predstavlja značajan njezin fenomen. Nije mjesto za istraživanje socioloških i drugih uzroka tome fenomenu, već naglašavamo samo onaj teološki: Bog zove, a ljudi ga slijede. Stoga, zemlja u kojoj se sjedinjuju Božji poziv i ljudski odgovor jest zemlja gdje vjera i kršćanski moralni život moraju biti na visini. Rekao bih i to da je u ovoj župi, barem u jednom razdoblju, nastao pravi humus vjere.Ovaj povijesno-vjerski, kulturološki i geografski pregled župe Gala-Gljev, čiji su autori uglavnom rodom iz župe, valja svrstati u socijalnu religioznost, i to u onaj noviji dio koji se zanima za življeno kršćanstvo, koje traži i želi vrednovati i kršćansko iskustvo kako bismo istražili i shvatili što su ljudi u prošlosti uistinu mislili, vjerovali i živjeli. Riječ je, dakle, i o socijalno-religioznoj historiografiji koju su u Francuskoj započeli znanstvenici Lucien Febvre i Marc Bloch, u Italiji je proširio poznati talijanski znanstvenik G. de Rosa svojim radovima5 i svojim časopisom Ricerche di Storia Sociale e Religiosa.

Pošavši od postavke, istodobno meto-dološke i teološke, mi smo nastojali, uz sve druge vidove (pismenost, kultura, arheologija i geografija), istražiti i živ-ljeno kršćanstvo, ili bolje rečeno, religi-ozno-moralno ponašanje župljana župe Gala-Gljev, onako kako su ga vjernici iskazivali i kako se to od njih tražilo. Vre-menski period obuhvaća i ono vrijeme kada je župa bila kapelanija Otoka, tj. 18. stoljeće, kao i vrijeme kada je župa Gala-Gljev postala samostalna župa.Knjigu o župi Gala-Gljev podijelili smo u četiri tematske cjeline.Prva cjelina sastoji se od opisa geografskog smještaja župe te njezinih osobina, potom njezino smještanje u Cetinski dekanat čiji je dio i danas, te od povije-sno vjerskog prikaza. U tom dijelu se istražuje podrijetlo naroda po njegovim rodovima u oba sela, spomen i vrijeme nastanka i obnova crkava u župi, kao i vrline i mane rečenoga naroda. Tu je obrađen i pastoralno-vjerski život u župi. Slijede potom životopisi dušobrižnika i župnika župe Gala-Gljev, kao i popis svih muških i ženskih duhovnih zvanja.Drugi dio posvećen je kulturnoj baštini. Obrađuju se arheološki lokaliteti u župi, kao i početak i razvoj školstva. Donosimo i kulturološko shvaćanje vjere i crkve u jednom dijelu župe, opis sakralne baštine, crkveno pjevanje, kulturno-umjetničko djelovanje, kao i čuvanje potkamešničke baštine.Treći je dio posvećen stradanjima župljana u XX st. Po prvi put donosimo popis svih palih žrtava, kao i spomen na Domovinski rat i njegovu žrtvu.Četvrti dio je memorijalni i u njemu su osvijetljeni neki važni likovi iz života župe. Na prvom mjestu se spominje fra Filip Kovačević (+1683.), mučen na teritoriju župe, potom župnik mučenik II. svjetskog rata (+1944.) fra Metod Vezilić. Spomen je tu i drugih svijetlih likova, svećenika don Jakova Čotića Čote koji je umro na glasu svetosti. Jednako tako i fra Bernarda Medvida, njegova prethodnika fra Ivona Samardžije te graditelja nove župne kuće fra Ivana Ma-runice i fra Ivana Vuke, velikog obnovitelja crkava. Sjećamo se i nekih svijetlih likova iz župe kao što je Ivan Kuštre-Italo (kum), dugogodišnji remeta Gale te Dujo i Stipe Zebić, remete s Gljeva.

U radu smo posezali za izvorima, kako onima iz arhiva crkvenih i državnih, tako i iz župnih. Nisu zanemarene ni predaje i tradicije.Interpretacija izvora zahtijevala je da se povede računa i o nekim unutarnjim čimbenicima značajnim za povijesno okruženje naših istraživanja. Sinjska kra-jina je nakon dugo vremena (1536.-1686.) došla pod djelokrug splitskog nad-biskupa i kršćanske vlade najprije u Veneciji, a potom u Beču. I Crkva i država su nastojale urediti i osvježiti razne strukture u cijeloj Sinjskoj krajini, pa tako i u župi. Narod koji je stigao u te krajeve bio je uglavnom iz Bosne, a s narodom su pristigli i franjevci koji su narod pod turskom vlašću pastoralno skrbili. I u novim prilikama su organizirali župe, pa su tako u dogovoru s crkvenom i civil-nom vlašću i stvorili župu Gala – Gljev.Metoda koju smo uporabili u istraživanjima može se nazvati povijesno-kritič-kom interpretacijom. Ustvari, naše se istraživanje kreće između onoga što je zakonom zadano i što se poučava, i između onoga što je stvarno ponašanje vjernika, u čemu se, zapravo, izražava i oblikuje ono življeno, osobno i zajed-ničko. Sveza između naučavanog i življenog, vidova koji odgovaraju pravilu i ponašanju, zapravo i jest bitni vid moralnosti, i kao takav – teološko mjesto. Istovremeno se tako vidi kršćanski život kakav je trebao biti i kršćanski život u svom ostvarenju, u praksi, ovisno o vremenu, mjestu i ljudima. Ne smatramo, međutim, da smo uspjeli izreći konačnu ocjenu o ovoj župi u nave-denom razdoblju. Stoga se nadamo da će daljnja istraživanja vrednovati, dopuniti i dodatno rasvijetliti naše spoznaje i rezultate, jer vidimo da ima i mladih, a oni pišu i u ovoj monografiji, koji se zanimaju i studiraju našu prošlost i sadašnjost.Na kraju valja zahvaliti svim autorima na radu i uloženom trudu, a ponajviše župniku fra Ivanu Norcu Kljaji što u rukama imamo ovo vrijedno djelo.

fra Luka Tomašević