Grab (Podi): 81. obljetnica Markovića jame
U subotu, 31. svibnja 2025. godine, u Podima pokraj Trilja, u Župi svetog Ivana Krstitelja Grab, obilježena je 81. obljetnica ubojstva hrvatskih vojnika i civila koji su bačeni u Markovića jamu. Nakon bitke u Aržanu 27. i 28. svibnja 1944. godine, veća skupina hrvatskih vojnika i civila zarobljena je i odvedena do Markovića jame na Podima. Dva dana prije te bitke u Aržanu je započela velika njemačka ofenziva u Bosni, poznata kao desant na Drvar. U nastojanju da rasterete to bojište i razvuku njemačke snage, partizani su otvorili frontu na Aržanu, gdje su počinili veliki zločin. Zločin na Podima bio je svojevrsna uvertira za Bleiburg i sve poslijeratne zločine.
U samu jamu bačena su 102 hrvatska mladića, aktivni pripadnici HOS-a, dok je tih dana ubijeno još 37 mladića u okolici Aržana i pokopano na različitim lokacijama. Većina njih bila je mobilizirana u HOS svega nekoliko dana prije, tako da svi nisu stigli niti zadužiti oružje. Zločin nad hrvatskim domobranima provela je X. dalmatinska (Cetinska) brigada. Potpisnik naloga za likvidaciju bio je politički komesar brigade Mate Bilobrk, koji je kasnije postao general JNA i jedan od onih koji su dali suglasnost za likvidaciju Bruna Bušića.
Žrtve su ekshumirane 1993. godine, a njihove kosti danas počivaju u spomen-kosturnici na groblju svetog Ivana Krstitelja na imotskim Dobranjama. Na livadi pred samom jamom okupilo se dvjestotinjak vjernika, članova obitelji stradalih, iz Cetinske i Imotske krajine te Hercegovine. Došli su iskazati zahvalnost Bogu, odati počast i zahvalnost poginulima za slobodnu Hrvatsku te moliti za progonitelje hrvatskog naroda.
Svetu misu s početkom u 10:30 predvodio je don Tomislav Ćubelić, župnik Župe Porođenja Blažene Djevice Marije u Srinjinama, a u koncelebraciji su bili fra Božo Gulić, župnik Župe Grab, don Josip Dukić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, te braća svećenici iz župa cetinskog dekanata.
U svojoj propovijedi pred jamom don Tomislav je posebno istaknuo:
„Ljudi čija krv je davno probila tlo na kojem stojimo – njihova je krv čista i svježa. Bačeni su samo zato što su voljeli svoj narod, svoju zemlju, svoj dom. I točka. Ništa nisu tražili za sebe. Njihova žrtva traje – kao Kristova na Kalvariji. I svjedoči. Svjedoči krvlju i opominje nas da to poštujemo, cijenimo i po istini oblikujemo život. Ako to iznevjerimo, poprskat će nas njihova pravedna krv. Oni su svjedoci istine o svom narodu. Bačeni u jamu. Prestrašno. Prejaka patnja i prevelika žrtva. Cijena – previsoka. Mučiti te ljude, izmišljati metode da patnja bude još bolnija i bacati ih u jamu, a potom nametnuti šutnju – da nitko ne bi progovorio. No istina je neumoljiva. Ona je poput vode – zatvorite je na jednom mjestu, ona prodre na drugom. Istina izvire iz Krista Isusa i ne da se ušutkati.“
Citirajući Vladu Gotovca, don Tomislav je rekao: „A ubojice – umrli bi davno (ako već nisu), da imaju trunku čovječnosti u sebi, umrli bi od srama, umrli bi od poniženja.“
U nastavku je naglasio važnost sebedarne ljubavi koja je mučenike odvela u smrt: „Branitelji nisu išli pod tuđe zvijezde da bi pod njihovom svjetlošću pronašli svoje ime. Dali su život, a ništa nisu dobili zauzvrat. Pamtimo to. Čuvajmo tu istinu. Ljudi koji su bili mučeni i bačeni u jamu, kao i branitelji, znali su da se istina o narodu i državi ne smije razmjenjivati za politički sitniš svakidašnjice. Zaslužuju našu molitvu i poštovanje – i živi, i mrtvi, i ranjeni. Stvarali su velebno djelo i hvala im! Zahvaljujući njima – ljudima patnje i krvi – Hrvatska nije pogažena, nije ponižena ni poražena. Nije nestala – stvorena je.“
Pred kraj propovijedi don Tomislav se osvrnuo na aktualnu situaciju u domovini: „A mi? Dok je više mrtvih nego rođenih – narod i država nemaju budućnosti. Danas ima puno kruhoboraca, a malo idealista. Opasno smo se izložili – budućnosti nacije bez ljudi.“
Potom je citirao blaženog kardinala Alojzija Stepinca: „Mnogo se, istina, govori o ljubavi prema narodu. Ali nerijetko govore o njoj već zato, što koristi njihovu džepu. Drugi opet zato da lakše pokriju razne prljavštine. Treći zato što su željni slave. No za uvjerenog katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ona moralna i etička dužnost.“ (29. III. 1938.)
Don Tomislav je zaključio svoju propovijed riječima: „Vjerujem da velika većina ljudi u Hrvatskoj ipak voli ovu zemlju – i da od Hrvatske ne traže ništa osim pravde i poštenja. Bože, kad si nam dao i pomogao da imamo svoju državu, pomozi nam iznaći i rješenje. Ojačaj naše čovještvo. Izraele, tvoja je propast u tebi – Hrvatska, tvoja je propast u tebi! Plašim se ograničenih duhova kojima je sve jasno, koji govore s osmjehom na usnama i mržnjom u očima. Duhovni bijednici najbrojniji su u svim sustavima.“
Misno slavlje animirao je zbor Župe sv. Ivana Krstitelja iz Graba i čitači. Nakon svete mise, nad samim otvorom Markovića jame, molitvu odrješenja za duše stradalih hrvatskih vojnika i civila izmolio je fra Božo Gulić. Vijence su položili: uime Hrvatskog sabora: Ivan Budalić, saborski zastupnik, i Damir Gabrić, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava; uime Splitsko-dalmatinske županije: dožupan Ante Šošić; uime Grada Trilja: Ivan Bugarin, gradonačelnik i saborski zastupnik; predstavnici gradova Imotskog i Ljubuškog; načelnici i predstavnici općina Imotske krajine te općina Tomislavgrad, Posušje i Grude; predstavnici Počasnog bleiburškog voda; brojne braniteljske udruge proistekle iz Domovinskog rata.
fra Mate Šakić
