HKŽ München počašćena dvodnevnim boravkom apostolskog nuncija mons. dr. Nikole Eterovića
Njegova Ekscelencija mons. dr. Nikola Eterović, papinski nuncij u Njemačkoj i titularni nadbiskup Cibalae (današnji Vinkovci), predvodio je misno slavlje u crkvi sv. Mihaela u Münchenu na drugu korizmenu nedjelju, 1. ožujka 2026., prigodom dvodnevnog boravka u HKŽ München. Koncelebrirali su fra Frano Čugura, župnik, Danijel Jurić, trajni đakon, i don Pio Buzov, C.R.V., regularni kanonik sv. Augustina. Svetoj misi nazočio je veliki broj hrvatskih vjernika koji se svake nedjelje i blagdana okupljaju na hrvatskim misnim slavljima u ovoj crkvi.
Na samom početku slavlja nadbiskupa je pozdravio župnik fra Frano, izrazivši zahvalnost što s vjernicima Hrvatske katoličke župe München slavi svetu misu i što se odazvao pozivu da pohodi župu prigodom prikazivanja filma „Tiha moć“ redatelja Jakova Sedlara. Prikazivanje su organizirali članovi hrvatske zajednice u Münchenu: Zoran Drežnjak, Veselko Krajinović, Ante Kelava i Ante Ćurčić, uz potporu brojnih hrvatskih poduzetnika iz Münchena i okolice.
Govoreći o evanđelju druge korizmene nedjelje (Mt 17, 1-9), mons. Nikola Eterović u propovijedi je rekao: „Da bi Isus pripravio apostole, na neki način, na veliki skandal križa, izabrao je tri apostola, kao što smo čuli u današnjem evanđelju, i pred njima se preobrazio na visokoj gori. Preobraženjem Isus je htio pokazati učenicima svoju božansku narav koja je bila skrivena u njegovoj ljudskoj naravi. Isus je Bog i čovjek: čovjek je poput drugih ljudi – jede, pije, raduje se, plače za svojim prijateljem Lazarom – ali u tom ljudskom čovještvu krije se veličina Boga koji se otkriva izabranim učenicima na visokoj gori Tabor.
Jedna posebnost ovog ukazanja zavrjeđuje posebnu pozornost. Isusovo lice zasjalo je neobičnim sjajem i to nas podsjeća na, mogli bismo reći, traženje svih vjernika u Starom zavjetu koje se izražava osobito u Psalmu 27.: ‘Tvoje lice, Gospodine, ja tražim!’ Traženje Boga, susreta s Bogom, osobno iskustvo Boga nadahnjivalo je proroke, patrijarhe, važne ljude Starog zavjeta, kao što nam to svjedoče knjige Staroga zavjeta, Biblija, židovska Biblija. I to nije uspjelo. To nije bio ni Mojsijev ni Ilijin doživljaj koji se pokazuju danas na visokoj gori. Mojsije vidi Gospodina samo s leđa, a Ilija je prepoznao prisutnost Boga u tišini, u lahoru.
Ali, evo, u Isusu Kristu apostoli mogu vidjeti Boga onakvog kakav On jest, Njegovo preobraženo lice u Isusu Kristu, jer Isus sam je rekao: ‘Tko je vidio mene, vidio je Oca!’ A da je to istina, posvjedočio je glas s neba, glas Boga Oca: ‘Ovo je sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!’
Draga braćo i sestre, ni nama nije lako prihvatiti hodočašće kroz ovozemaljski život, jer je ono također ispunjeno poteškoćama i napastima. Isus je bio napastovan, ali je napasti pobijedio. Sjetimo se koje su to napasti koje i nas danas vrebaju: materijalizam, egzibicionizam, vlast pod svaku cijenu. Isus je pobijedio te napasti i nama omogućio ako smo povezani s Njim da ih nadvladamo. Doista, kad gledamo i kad razmišljamo o ovome izvanrednom iskustvu Gospodinova preobraženja, onda moramo izbjeći dvije napasti koje se tiču svakog od nas. Prva je da ostanemo zatvoreni u ovozemaljskim okvirima, nazovimo to materijalizmom: da se brinemo samo za materijalne stvari, da ne tražimo lice Božje i da ne tražimo to izvanredno iskustvo osobnog susreta s Gospodinom u zajednici. To može imati kobne posljedice za nas vjernike.
Vjerujem da svatko od nas ima barem minimalno mistično iskustvo Božje prisutnosti u svom životu, u životu svoje obitelji, svoje zajednice. I sam se sjećam te prisutnosti kada sam primio prvu svetu pričest i druge sakramente. Osobito sam taj osjećaj Božje prisutnosti doživio kada sam razmišljao o odlasku u svećeništvo: da ili ne, zove li me Bog ili ne.
Vrlo se dobro sjećam vremena i mjesta. Bilo je to u mome rodnom mjestu, Pučišćima, jedne ljetne večeri. Bio sam sa sestrom. Nebo je bilo obasjano mjesečinom, a osjećaj je bio izvanredan. Razgovarali smo upravo o tom osjećaju, o zvanju i o mom pozivu. U tom sam trenutku osjetio posebnu Božju prisutnost, Isusa koji me na neki način potaknuo da krenem putem svećeništva.
To iskustvo preobraženja obilježilo je moj život, osobito kad su nastupile – a svaki život je takav – razne poteškoće, sumnje, napasti razne vrste. Jer i sveci prolaze kroz burna razdoblja. Sveta Majka Terezija iz Kalkute, velika svetica naših dana, opisala je također svoju duhovnu borbu i duhovnu žeđ, iskustvo pustinje kroz koju je morala proći, da bi onda još jača bila u susretu s Gospodinom.
Dakle, nama koji smo slabi i krhki hodočasnici na ovoj zemlji nužna su ta, nazovimo ih, mistična iskustva osobnog susreta s Isusom Kristom kako bismo imali snage nadvladati poteškoće: samoću, bolest, neslaganje u obitelji, smrt drage osobe pa i pripravu na vlastitu smrt. To nam je potrebno.
S druge strane, Isus nas opominje da se naš život ne može samo zaustaviti na brdu preobraženja. Sveti Petar je htio ostati stalno na tom visokom brdu, na tom mjestu velikoga mističnog doživljaja. Evanđelist kaže: ‘Nije znao što govori’, kada je predložio Isusu da ostanu ondje i podignu tri sjenice – jednu za Mojsija, jednu za Isusa i jednu za Iliju. No učenici su slijedili Isusa s te gore preobraženja, ponovno su sišli na ravnu zemlju i nastavili put prema Jeruzalemu. Dakle, i tu drugu napast treba izbjeći. Mi smo hodočasnici na ovoj zemlji. Ne možemo se zaustaviti na nekim izvanrednim iskustvima i tražiti samo nešto izvanredno kako ne bismo upali u napast koju je Isus pobijedio, a koja graniči s vjerskim egzibicionizmom.
Draga braćo i sestre, nalazimo se u korizmenom vremenu, u svijetu koji je veoma složen, pun nemira, ratova i nasilja, čemu smo svjedoci ovih dana. Sjetimo se samo strašnog rata u Ukrajini koji traje već četiri godine i ima negativan utjecaj na cijeli svijet.
Molimo posebno Gospodina da svojom svemogućom moći udjeli ljudima želju da doista vide Njegovo lice, da se susretnu s Njim koji je naš mir. Kad bi ljudi imali barem minimalno iskustvo Boga u Isusu Kristu, ne bi bilo toliko nasilja, toliko ratova i toliko zla u našem svijetu. Ujedinimo se duhovno s Isusom Kristom, slijedimo Njegov put mira koji uključuje i bol, i križ, i smrt, ali koji nas vodi do uskrsnuća i do vječnog života. Amen.“
Na koncu euharistijskog slavlja nuncij je poručio: „Stavljam vam svima na srce da molite za Svetog Oca, osobito za dvije nakane: mir u svijetu i jedinstvo Crkve. Molimo za Svetog Oca da ga Duh Sveti prosvijetli i da donese najbolje odluke za sadašnjost i budućnost Katoličke Crkve u Njemačkoj.“
Potom je uime svetog oca pape Lava XIV., kojeg predstavlja, svim prisutnim vjernicima udijelio pastirski blagoslov.
Mons. dr. Nikolu Eterovića papa Franjo imenovao je 21. rujna 2013. apostolskim nuncijem u Njemačkoj. Otad je nekoliko puta bio u službenom posjetu HKŽ u Münchenu.
U Godini milosrđa, 18. lipnja 2016., podijelio je u crkvi sv. Mihaela sakrament potvrde za 190 mladih krizmanika glavnoga bavarskog grada. Bilo je to veličanstveno slavlje i još jedan veliki događaj u životu ove velike iseljeničke zajednice u srcu Bavarske.
„Nemojte zaboraviti jezik svojih roditelja i djedova. Jezik vas određuje i povezauje s vrijednostima naroda iz kojeg potječete. Kroz jezik se identificiramo i povezujemo s drugima. Isto tako, u Godini milosrđa posebno ističem važnost milosrđa i osjećaja za druge. Nemojte okretati glavu od onih koji su potrebni vaše pažnje, ljubavi i pomoći. Budite otvoreni za patnje ljudi koji vas okružuju. Pokažite otvoreno srce koje će prepoznati potrebitog, bilo u duhovnom, bilo u materijalnom pogledu“, poručio je tada apostolski nuncij mladim krizmanicima u svojoj propovijedi.
Nekoliko tisuća Hrvata okupilo se u marijanskom gradu Altöttingu 25. lipnja 2017., a osobito su u velikom broju došli hodočasnici iz HKŽ München, koja je bila i suorganizator hodočašća. Svečano euharistijsko slavlje u bazilici sv. Ane predvodio je apostolski nuncij u Njemačkoj mons. dr. Nikola Eterović.
Nadbiskup je, obraćajući se vjernicima, istaknuo poveznicu naše nebeske Majke i njenog pouzdanja u Božji plan spasenja s pouzdanjem naših majki u nebeskog Oca. Istaknuo je važnost kršćanske obitelji u današnjem svijetu: „Jedna katolička kršćanska obitelj putokaz je i svjetlo našem društvu. Kršćansko življenje povezano s Crkvom, s nedjeljnim svetim otajstvima i odgojem djece u kršćanskom duhu, i bez velikih riječi postaje proročka misija ovom svijetu.“ Potom je potaknuo sve prisutne da, po zagovoru Blažene Djevice Marije, budu nositelji vjere, nade i ljubavi te da donose duh blagoslova u svojim obiteljima, župama i svim zajednicama u kojima žive i djeluju.
Vjernici Hrvatske katoličke župe München proslavili su u nedjelju, 13. veljače 2022., svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, središnjim euharistijskim slavljem u crkvi sv. Mihaela, koje je predvodio apostolski nuncij u Saveznoj Republici Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović.
Govoreći o kardinalu Alojziju Stepincu, nuncij je rekao:
„Zahvalimo Gospodinu što je naš blaženi kardinal Alojzije Stepinac neustrašivo naviještao istinu o Bogu i o čovjeku te zato podnio mučeničku smrt. Dičimo se njegovim svijetlim primjerom i, uz Božju milost, po zagovoru Blažene Djevice Marije, nastojmo ga slijediti u našemu osobnom, obiteljskom i zajedničkom životu.
Sami to ne bismo mogli ostvariti. Zato otvorimo svoja srca i duše Duhu Svetom kako bismo i mi mogli postati sveti, živeći po načelu blaženog kardinala Alojzija: ‘U tebe se, Gospodine, uzdam!’“
Ovim svečanim euharistijskim slavljem u crkvi sv. Mihaela apostolski je nuncij otvorio godinu proslave 75. obljetnice osnutka (1948. – 2023.) Hrvatske katoličke župe München.
Tekst: s. Nikolina Bilić
Fotografije: Anita Žaja, Željko Nedić i cross-press.net Nedić
