Ivan Kozlica: Fra Mijo Kotaraš
Ivan Kozlica: Fra Mijo Kotaraš, cetinski Orao, Zbirka tekstova o jednom čovjeku i jednom vremenu, Vlastita naklada, Zagreb, 2026.
PROSLOV AUTORA (dio)
Kada sam prije petnaestak godina prikupljao građu za knjigu Alka u politici, politika u Alki, naišao sam na jedno ime koje se često pojavljivalo u većem broju novinskih članaka. Bilo je to ime fra Mije Kotaraša (1867. — 1926.), čovjeka koji je stalno bio u nekom sukobu s čelnim ljudima Viteškog alkarskog društva u Sinju. Ti su sukobi bili političke ili ideološke naravi jer su ljudi iz Alke bili naslonjeni na aktualni režim, bio on austrijski ili jugoslavenski, svejedno, dok je Kotaraš bio na suprotnoj strani od njih. Vicko Grabovac, dugogodišnji alkarski vođa, bio je najžešći protivnik Kotarašu, sve do njegove smrti. Zato sam odlučio istražiti tko je fra Mijo Kotaraš jer mi se učinilo da se radi o vrlo zaslužnom čovjeku, svećeniku, političaru i borcu za pravicu.
U prvo vrijeme želio sam napisati jedan kraći tekst o Kotaraševom političkom djelovanju na cetinskom području, ali ubrzo sam zaključio da bi se o njemu trebalo puno više doznati od onoga što bih tim tekstom postigao. Odlučio sam prikupiti izvore koji govore o njemu, ali i o događajima i vremenu u kojemu je živio i radio. Uvidio sam da je cetinski kraj jako manjkav literaturom koja obrađuje kraj devetnaestoga i prvu četvrtinu dvadesetoga stoljeća i odlučio da bi bilo dobro objaviti zbirku tekstova u kojima je Kotaraš središnji lik. Činilo mi se da bi ta zbirka mogla biti dobar izvor i poticaj istraživačima raznih područja, povijesnih, religijskih, socioloških i općedruštvenih.
U jednome razgovoru koji sam vodio s fra Antom Čavkom, župnikom župe sv. Jakova u Vrpolju pokraj Knina, dotakli smo se fra Mije Kotaraša. Kako je Kotaraš rođen na području te župe, Čavka je predložio da bi bilo dobro objaviti knjigu o njegovom životu i radu, a povodom stote godišnjice smrti. Znajući da o njemu nije publiciran ni jedan veći rad, prihvatio sam se posla. Otkrio sam da u još nekim listovima ima tekstova koji bi se dobro uklopili u priču, obišao sam knjižnice i povećao obim izvora. K tome sam došao do nekih dokumenata iz arhiva Franjevačkoga samostana u Sinju i Provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu te ih pridodao zbirci.
Tekstove sam poredao kronološki, Neke sam posložio tematski jer se na taj način najbolje može pratiti život i djelovanje ovoga vrlo neobičnoga čovjeka. Na početku glavnih poglavlja napisao sam kraći uvodni tekst (pisan kosim slovima), a sadržaji poglavlja poredani su vremenskim slijedom, onako kako su pisani ili objavljivani. U njima nije bilo nikakvih zahvata, ostali su u izvornom obliku, sa svim jezičnim pogreškama i različitostima doba u kojemu su nastali.
Nepromijenjeni su ostali i naslovi tekstova, ostali su kao nazivi potpoglavlja ove knjige.
Kako se u tekstovima spominje mnoštvo imena, za najvažnija imena donio sam kraće životopisne podatke iz raznih izvora, a većinu onih o braći franjevcima preuzeo sam iz knjige Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja 1735. — 2023.. životopisi i službe, autora fra Frane Doljanina. Jednako tako mi se činilo važnim da za najvažnije osobe donesem i fotografije, od kojih se neke po prvi put javno objavljuju.