Köln: Na svetkovinu sv. Franje predstavljena knjiga fra Vuka Buljana „Misli iz razgovora“

Na svetkovinu svetog Franje, 4. listopada 2026., u Kölnu je, u Minoritenkirche, predstavljena knjiga fra Vuka Buljana „Misli iz razgovora“. Misno slavlje u 12:30 predvodio je župni vikar fra Ivan Režić, a propovijedao je župnik fra Vuk Buljan.

U poticajnoj homiliji fra Vuk je povezao evanđeoski tekst svetkovine sa životom svetog Franje, kod kojega je, kako je rekao, osobito uočljivo otkriće ljubavi i život po evanđelju u krilu Crkve.

„Iako je i u njegovo vrijeme bilo pojedinaca koji su izvanjski radikalno i pokornički živjeli, Franjo se od njih razlikovao po tome što nije, poput njih, htio činiti nešto mimo pape, nego je ljubio takvu, grešnu Crkvu te svojim radikalnim pokorničkim životom učvršćivao njezine temelje kako se ne bi urušila. Druga vrlo važna označnica njegova života nalazi se u spremnosti na svakodnevnu žrtvu, koja proizlazi iz otkrića Ljubavi koja nije ljubljena. U Franjino vrijeme bilo je mnoštvo školovanijih i većih umova kojima je vlastita oholost priječila da otkriju Boga, dok ga Franjo otkriva po malenosti i spremnosti na žrtvu za druge. Time i nama pokazuje da se ljubav otkriva jedino ljubeći. Ipak, na koncu života, kada je mogao vidjeti velike plodove suradnje s Božjom milošću, kako u sebi tako i u tada već brojnoj braći, Franjo će reći: ‘Započnimo, braćo, iznova služiti Gospodinu Bogu, jer dosad učinismo malo ili gotovo ništa’“, zaključio je propovjednik.

U ulaznoj procesiji sliku svetog Franje nosilo je dvoje framaša. Tijekom misnog slavlja liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor pod ravnanjem s. Renate Rapi, uz orguljsku pratnju Mije Pavlinović Bilić. Molitvu vjernika čitali su framaši, koji su sudjelovali i u prinosu darova. Za vrijeme pričesti fra Ivan je otpjevao Franjin hvalospjev Pjesmu stvorova, uz orguljsku pratnju s. Renate.

Nakon svete mise uslijedilo je predstavljanje knjige. Okupljene je pozdravila voditeljica programa, gospođa Ivanka Hörster, te najavila predstavljače: dr. Dinka Aračića, poznatoga hrvatskog kršćanskog publicista, urednika knjige dr. fra Ivana Režića i autora fra Vuka Buljana. U dijaloškom dijelu predstavljanja bilo je zanimljivo čuti ponešto o nastanku ove knjige izravno od urednika i od autora.

U glazbenom dijelu programa nastupio je VIS „Alojzije Stepinac“ pod ravnanjem voditelja Slavka Bočeka, uz solističke dionice Julije Mihalj, Marija Vrdoljaka, Damira Križića i fra Ivana Režića. Izveli su skladbe Krist na žalu i Croatio, iz duše te ljubim. Uz njih je nastupio i zbor mlađeg uzrasta folkloraša iz HKM-a Köln.

Fra Vuk Buljan na kraju je zahvalio predstavljačima knjige te svima koji su doprinijeli ljepoti i svečanosti ovog događaja, kao i brojnim okupljenima koji su svojim dolaskom uveličali svetkovinu i predstavljanje knjige.

U velikoj jubilarnoj 800. obljetnici od prijelaza svetog Franje u nebo bio je ovo poseban trenutak i znak nepresušnog kontinuiteta franjevačke karizme, koja i danas nadahnjuje na nasljedovanje Isusa Krista po uzoru na svetog Franju. Köln je i ovim predstavljanjem knjige istaknutog franjevca Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja odao počast Asiškom Siromašku.


Prigodna riječ dr. Dinka Aračića o knjizi „Misli iz razgovora“

Sam naslov kaže o čemu je riječ u ovoj knjizi: o mislima koje su nastale iz razgovora. Time se naglašava koliko je razgovor važan za nastajanje dobrih i pametnih misli. Ovdje nije pitanje tko je važniji ili što je prvo: misao ili razgovor. Obje su datosti važne. Bez razgovora s bratom Ivanom ne bi bilo misli brata Vuka, a fra Ivan ne bi imao što zapisati kako bismo i mi doznali misli brata Vuka. Razgovor je temelj ove knjige.

Važnost razgovora

Ova zbirka misli brata Vuka ima i didaktičnu, tj. poučnu poruku. Želi nas poučiti koliko je razgovor važan u našem životu. Potreba za razgovorom duboko je ukorijenjena u našem biću. Razgovor je bitan dio sretnog i zdravog života. Studije pokazuju da redoviti razgovori mogu pozitivno utjecati na naše raspoloženje, zdravlje i opće stanje.

Trebamo jedni druge. Nitko od nas nije otok, a još manje kontinent. Barem smo teoretski razvili svijest da smo globalna obitelj. Trebamo jedni druge da bismo preživjeli, da bismo postali svjesni sebe i da bismo upoznali sebe. Bez povratnih informacija od drugih, ne postojimo. Kroz perspektivu naših sugovornika, stvaramo sliku o sebi.

Razgovor nam pomaže da steknemo nove perspektive i proširimo svoje horizonte. Stoga je važno iskoristiti priliku za razgovor i slušanje. Kao vjernici naša je odgovornost biti i svjedočiti za susret i razgovor. Važno je da živimo u zajedništvu s Kristom, da je Bog u središtu našeg života, a time i čovjek koji je Njegova slika. Pozvani smo razoružati riječi i srce te graditi mir i prijateljstvo (Lav XIII.)

Učiti slušati

Knjiga brata Vuka uči nas slušati. Slušanja nedostaje danas u Crkvi, u društvu i obitelji. Sve je postalo glasno, preglasno. Svatko želi nešto reći. Neophodno su nam potrebni okviri u kojima slušamo i ne dajemo izjave. Prebrzo reagiramo, premalo razmišljamo o tome što govorimo i premalo se trudimo poboljšati svoje razgovore. Često izbrbljamo stvari ne misleći na posljedice.

Tko još danas šuti i razmišlja? Tko još računa s tim da nas Bog može iznenaditi? Slušamo li Božji glas u svojoj savjesti? I to je poruka ove knjige.

Neka istraživanja tvrde da samo oko sedam posto razgovora uključuje razmjenu činjeničnih vijesti i sadržaja. Preostalih 93 posto služi predstavljanju, prosudbi i uljepšavanju.

Naši su stari lijepo rekli: „Ispeci, pa reci“. Promisli, pa onda govori. Ova zbirka misli poziva nas da pažljivo razmislimo o onome što želimo reći prije nego što izgovorimo nešto nepromišljeno zbog čega bismo se kasnije morali kajati.

Misli iz razgovora. U fra Ivanu fra Vuk je našao dobrog sugovornika. A odlika dobrog sugovornika jest da pomno sluša, da više sluša nego govori, da pokazuje istinski interes za ono o čemu se razgovara. Fra Ivan je istinski shvatio pravila razgovora: usredotočio se na svog sugovornika, nije ga prekidao, nije mu upadao u riječ.

Još jedna poruka ove knjige: slušaj druge i uči od njih. Slušanje i biti saslušan daju smisao i dubinu tvom životu. Ne prekidaj druge dok govore. Pristupaj drugima s istinskim zanimanjem i poštovanjem – bez obzira dijele li tvoje mišljenje ili ne.

Zaboraviti sebe

Američki pisac Kurt Vonnegut jednom je izjavio: „Kad samo ne bi bilo ljudi. Bez njih zemlja bi bila raj.“ Čim ljudi stupe u akciju i komunikaciju, stvari postaju komplicirane, uzbudljive, nepredvidljive, a ponekad i opasne.

Kad razgovaramo, u razgovor unosimo mnogo emocionalne prtljage. Unaprijed smo natovareni i to želimo staviti pred druge. Naši vlastiti često su toliko nametljivi i nabijeni da se ne možemo istinski povezati s drugom osobom. To često dovodi do nesporazuma i neželjenih posljedica.

U ovoj knjizi iznenađuje činjenica koliko dinamični i kreativni mogu biti čak i  najjednostavniji razgovori. To znači da je fra Ivan ostavio po strani osobne misli i udubio se u razgovor s bratom Vukom. Iako je i sam autor „Misli o smislu“, nije nametao svoje ideje i stavove.

Nemaj bojazni za razgovor. Razgovor ti ne otima identitet, ne umanjuje ono što jesi, već naglašava tko si i što si. I to je još jedna poruka ove knjige.

Zaglavak 

Knjiga brata Vuka puna je ozbiljnih, iskričavih misli koje svjedoče o pravoj istini, karakternim i hrabrim ljudima, kukavicama i moralnim ništarijama, ljepoti i težini života, pobjedi Dobra nad Zlom te o važnosti i vrijednosti ljudskog razgovora. Knjiga je vrijedna i može se čitati čak kao duhovno štivo.

Ona je zajedničko djelo dvojice protagonista. Iz nje je jasno koliko je potrebno naučiti pametno razgovarati i pomno slušati. Jer bez toga ne bi bilo ove zbirke. Nastala je u pozornosti posvećenoj razgovoru.

Kao što napisa Mile Mamić, po svojem nastanku ova je knjiga jedinstvena u hrvatskoj kulturi. Iako malena po stranicama, bogata je sadržajem. Svjedočanstvo je vjere i života. Fra Vukove misli uče nas pošteno živjeti i pravedno djelovati, uspravno pod suncem hoditi. Ostati vjerni onome što je dobro i biti otvoreni jedni prema drugima.


Prigodna riječ dr. fra Ivana Režića, urednika „Misli iz razgovora“

U velikoj smo jubilarnoj franjevačkoj godini, u kojoj se i nakon 800 godina pred našim očima i dalje ukazuje svijetli, inspirativni lik pokornika iz Asiza, Franje Bernardonea. Iako on to nije htio ni predviđao, po njegovu su primjeru tijekom osam stoljeća stotine tisuća njegove braće htjele slijediti Kristove stope. Jedna od najsnažnijih poruka koju je ostavio jest ljubav prema Isusu Kristu kroz radikalno opsluživanje evanđelja, iz čega se rađaju prava sloboda srca, malenost i autentična radost.

Danas svjedočimo događaju u kojemu na svjetlo dana dolazi djelo jednoga Franjinog sljedbenika koji u svojoj zapisanoj riječi donosi otiske i odraz iskonske franjevačke oslobođenosti od obzira naspram zahtjeva vjernosti Isusovoj poruci sadržanoj u evanđelju.

Ovo naše vrijeme, kao i vremena koja su mu prethodila, žudi za ljudima koji su svoji – za samosvjesnim i savjesnim ljudima koji se usuđuju misliti onako kako ih nadahnjuje Duh Božji, bez straha da neće biti prihvaćeni od ljudi koje nadahnjuje duh ovog svijeta, okužen individualizmom, konformizmom i hedonizmom.

„Misli iz razgovora“ nastale su iz susreta i razmjene misli. One, stoga, dolaze ususret onima kojima će pomoći još više prosvijetliti um i ohrabriti srce koje žudi za istinom. Njihova je nakana pokazati nove, još nedosegnute horizonte na ljudskoj i kršćanskoj razini te ukazati na stvarne uzroke pojava u društvu, Crkvi i međuljudskim odnosima, kao i na protubožje i protuljudske zakone koji se nerijetko postavljaju i iznad Božjeg zakona. Zar se tome treba čuditi kada živimo u eri ne samo zaborava Boga nego i ponovnog uzdizanja modernih poganskih hramova u službi što većeg profita i realizacije opskurnih planova iluminata i graditelja novoga svjetskog poretka?!

Živimo u razdoblju manipulacije u kojemu se ni na jednom sportskom natjecanju, kao što je nedavno završeno Svjetsko nogometno prvenstvo, ne dopušta da ono ostane samo sportska igra i zabava. Upravo se preko VAR tehnologije, koja bi trebala tu igru dodatno osloboditi ljudskih pogrešaka, još više manipulira te se u lice smije milijardama nemoćnika pred malim ekranima. Kreatori takvih igara po „VAR salonima“ centara moći ne žele da razmišljamo, da imamo svoj integritet i da ostanemo vjerni Isusu Kristu kao glavnom temelju ljudske egzistencije i preegzistencije koja smjera u ovostranom otkrivati tragove onostranosti.

Zbog toga čestitam autoru na odvažnom franjevačkom svjedočanstvu života, kao i svjedočanstvu kroz pisanu riječ, a knjigu svima toplo preporučujem!

Tekst: Zlatko Stupalo
Fotografije: Ivana Oršolić/ Ivana Ćurić/fir