List Marija 11/2022.
Iz tiska je izišao novi broj lista Marija za studeni (11/2022.).
Urednik fra Ante Branko Periša naslovio je uvodnik Studeni grobovi. Uvodnik donosimo u cijelosti:
U ono vrijeme, kada je živjela s nama, majka Marija posjećivala je grobove svojih predaka. U prigodi popisa pučanstva, zajedno s Josipom, donijela je cvijeće i zapalila svijeću na grobu praoca Davida. Da grobna ploča ne bude studena. Posjećivala je grob majke Ane i oca Joakima, grob tete Elizabete i tetka Zaharije, grob svekra Jakova i svekrve Rahele. Da grobne ploče ne bude hladne. Nosila je cvijeće i palila dušicu za preminuloga muža Josipa. Da grobna ploča bude obasjana svjetlom udove Marije.
S tugom u srcu i nadom u duši, čekala je Magdalenu, kako su se dogovorile, da zajedno posjete grob Sina i Učitelja na Kalvariji. Magdalena će s drugama rano u zoru poći na grob da pomažu mrtvo tijelo svoga Učitelja. Nakon svitanja doći će po majku Mariju, da ponesu cvijeće, upale žižak, izmole molitve za preminule. Da grobna ploča Sina i Učitelja bude osunčana vjerom u život budućega vijeka.
Međutim, toga jutra majka Marija nije odnijela cvijeće na grob, nije upalila svijeću na grobnoj ploči. Nije se pomolila za dušu preminuloga Sina. Nije bilo potrebno. Grobna ploča Sina i Učitelja nije bila studena, da je otople cvijećem, da je zagriju svijećom… da ne bude hladna. Učenica Magdalena javila je majci Mariji: Uskrsnuo je tvoj Sin i naš Učitelj.
Od tada je Isusov grob otvoren. Da svakom kršteniku obasja stazu koja vodi od Čovjekove Zemlje do Božjega Neba. Cvijeće na Isusovu grobu ne vene; lučica gori; žižak se ne gasi; plamen svijetli poput putokaza na stazi života.
Sve ovo, poštovani čitatelju, navodi nas da pođemo, poput majke Marije, na grobove svojih preminulih čije trude uživamo. Da donesemo stručak poljskoga cvijeća, upalimo svjetlosnu lučicu s molitvom na usnama. Tada počivališta naših preminulih ne će biti studeni grobovi (u mjesecu studenom); bit će topli od naše molitve; obasjani našom vjerom, svijetlit će životom budućega vijeka i skoroga viđenja.
Stoga, poštovani čitatelju, ne plači, nemoj tugovati; ni jadikovati nemoj. Jer, majka Marija nam poručuje: Tvoj i moj Isus, naš Izbavitelj, živi, i čeka nas.
Urednik
Ostali tekstovi:
U duhovnoj misli, Božja budilica, nepoznati autor najavljuje da baku Evu i djeda Adama pozivaju majka Eva (Marija) i otac Adam (Josip), da posjete unuka Adama (Isusa).
U rubrici Papa i Marija, papa Franje govori o starosti, kao o milosnom vremenu iščekivanja jednoga susreta, koji nas približava kraljevstvu Božjemu.
Studeni nas poziva, kako veli don Ivan Bodrožić, u tekstu Liječiti se prikazanjem Bogu, da se ugledamo na majku Mariju, koja je primila milost duhovnoga zdravlja, koji daruje svojim štovateljima.
S Marijom kroz povijest, dr. Dinko Aračić spominje Gospina štovatelja i talijanskoga biskupa Rutilija Benzonija, koji je širio marijansku slavu među vjernicima u svetištu u Loretu.
Fra Ivica Jurić postavlja pitanje o smislu patnje. I veli, da čovjek ne može živjeti autentično, dok ne prihvati svoju smrtnost; a tako i patnju i bolest. Kršćanin je svjestan, da Bog liječi čovjeka upravo patnjom. Ne prihvaćanje patnje, jedna je od temeljnih značajki našega doba, iz kojega se rađa bezvoljnost, odnosno ateizam.
U rubrici Marijin mozaik, tekst pok. fra Petra Lubine, predstavljena Gospa od Zdravlja u Splitu na Dobromu.
Fra Kristijan Stipanović u duhovnoj misli, Nema škole – ima škole, prisjeća se mladenačkih dana, kada je kao ministrant bio u Gospinoj školi upravo u Splitu na Dobromu.
Slično razmišlja i Danijela De Micheli Vitturi, opisujući Cjeloživotno živo učenje, koje traje do kraja života, kao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, od 2015., od kada se održavaju seminari o cjeloživotnom učenju.
Don Stanko Jerčić povezuje ekologiju i moral; i veli, da moramo biti svjesni moralne ekologije, jer živimo usred Božje divote, koju nismo naslijedili, prema drevnoj narodnoj mudrosti, od svojih djedova i očeva, nego smo je posudili od svojih potomaka.
Suradnica Nedjeljka Andrić Novinc zabilježila je dirljivu vjeroispovijed majke Marice iz Jaruga kraj Sikirevaca, koja je vjerna marijanska hodočasnica; upravo, jer je vjerovala Gospi, izdržala je sve životne nedaće.
Za mjesec studeni, na četiri stranice, donesene su različite novosti iz marijanskoga svijeta, kako iz Crkve u Hrvata, tako i Crkve u svijetu.
Duhovna misao sluge Božjega dobroga Oca fra Ante Antića, odnosno citat iz knjige Miljokazi na putu svetosti, zapisi su upućeni vjernicima laicima.
Na omotnici je predstavljena župna crkva Gospe od Zdravlja u Nerezinama na otoku Lošinju.
Urednik fra Ante Branko, u rubrici Likovna kultura, opisao je Gospin kip pod nazivom: Majčin bunarić, to jest najpoznatijem marijanskom svetištu u Indiji, nazvano Lurd Istoka, a nalazi se u mjestu Velankanni u Bengalskom zaljevu. U čast ukazanja kod Gospina bunarića sagrađena je bazilika Gospe od Zdravlja, to jest Bijela Djevica od Zdravlja. Gospin lik s Isusom u naručju, prikazan je poput prave Indijke, odjevena u tradicionalnu indijsku nošnju, ovijena dugom svilenom haljinom. Bijelu Djevicu časte kako kršćani tako i hinduisti.
