marija – 4. 2019.

2. travnja 2019. /

Objavljen je novi broj mjesečnog lista za Marijine štovatelje – MARIJA za travanj 2019. “Ne dajmo se obeshrabriti!” naslov je uvodnika koji potpisuje urednik fra Petar Lubina. Urednik je pripredio kratka razmatranja otajstava krunice koji mogu poslužiti u molitvi kroz korizmu.

Ne dajmo se obeshrabriti!

Na Čistu srijedu započeli smo pripravu za temeljni kršćanski blagdan, Uskrs. Činimo to izobilnijim slušanjem i čitanjem Božje riječi, molitvom, postom i dobrim djelima. Pristupamo na sakrament pokore, mirimo se s Bogom, s bližnjima i sa samima sobom. Sjećajući se Isusove muke, smrti i uskrsnuća promišljamo muke svoga življenja vjerujući da nam Kristova pobjeda nad smrću pruža hrabrost kako ne bismo klonuli pred životnim poteškoćama.

Patnja nije mimoišla ni našega Gospodina, a nevolje su sastavni dio i našega života. Gledamo ih i doživljavamo svakoga dana. Dok jedni jedva prehranjuju obitelji i ostaju se boriti, u trci za većim standardom drugi ostavljaju dom i Domovinu… Umjesto da probleme vezane uz to riješe, hrvatske vlasti ponašaju se kao da to nije njihov posao. Pače, umjesto da se podržava nada u bolju budućnost i mudro koriste blagodati zadobivene slobode i neovisnosti, u hrvatskom narodu nastoji se stvoriti osjećaj kolektivnog srama, što iskrivljenim tumačenjem prošlosti, što lažnim prikazivanjem sadašnjosti. Pred takvim stavom ne smijemo se dati obeshrabriti. Protiv njega pozvani smo širiti pozitivno

ozračje, raditi na duhovnom i materijalnom boljitku društva, riječju i životom promicati ljudske i kršćanske vrijednosti, zajedno graditi bolju i pravedniju budućnost sebi i naraštajima koji dolaze. Kao vjernici, na putu nismo sami. Tko istinski vjeruje, nikad nije sam. Bog je s njime! Vjerujemo daje i s nama, daje u njegovoj ruci sudbina svakoga od nas i čitavoga hrvatskog naroda. Majka Isusova pratila je svoga Sina, dok je nosio križ na kojem će biti razapet i umrijeti radi nas i radi našega spasenja. Čvrsta u vjeri, jaka u nadi i nepokolebljiva u ljubavi stajala je ”uz križ Isusov“ (Iv 19,25-26) i gledala Sina svoga kako na njemu umire. Umirući Isus s križa i nama je povjerava za majku. Ona je i s nama na našemu križnom putu, vjerno nas prati i hrabri svojom majčinskom ljubavlju i zaštitom. Zahvaljujući vjeri u Boga i osobitoj ljubavi prema njoj naš hrvatski narod uspio se, tijekom svoje prošlosti, othrvati svim tjeskobama i nevoljama. Nasuprot tolikim životnim poteškoćama koje se nadvijaju nad domom i Domovinom, Gospa nam je uvijek znak nade i utjehe te moli za nas da svojim životom naviještamo Kristovo uskrsnuće, radost Crkve i svih nas. U tom smislu želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

UREDNIK

ZRNCA GOSPINE KRUNICE

Učvrstimo svoja srca

Korizma je prikladna za duhovnu obnovu. Bog, naime, ne želi da se ijedan od njegovih izgubi, jer mu je stalo do svakoga od nas. Kad se obratimo Božjoj ljubavi, naći ćemo odgovor na svako naše pitanje koje se bez prestanka ponavlja. Ovi kratki uvodi u pojedina otajstva muke Isusove mogu nam dobro doći pri moljenu krunice.

1. ISUS U MASLINSKOM VRTU

Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« (Lk 22,40-42)

I Otac i Sin upotrijebili su križ. Međutim, nisu ga htjeli. Preko okrutne smrti i sramote križa, Otac je pokazao svoju ljubav prema nama darujući nam svoga Sina. Sin je pokazao svoju poslušnost Ocu prihvaćajući takvu smrt bez protivljnja, bez zaboravljanja da ljubi čovječanstvo, povjeravajući se u ruke Očeve.

Bog nas ljubi. Stalo mu je do svakog od nas, brine se za nas i traži nas. Zanima se za svakog od nas; njegova ga ljubav priječi da bude ravnodušan prema onome što nam se događa. Razmatrajući o Isusovoj smrtnoj borbi, po Marijinu zagovoru molimo za sve ljude: da ne zaborave drugih kojima nije dobro kad je njima dobro i kad su bez briga, da se i onda zanimaju za njih, za njihove poteškoće i patnje koje podnose…

Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…

2. ISUSA BIČUJU

Pilat uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djeai našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

(Mt 27, 24-26)

Isusovu osudu izrekli su ljudi. Nitko od njih nije nepogrješiv. Bez obzira na to, Isus prihvaća njihovu osudu, preoblikujući tako svoju muku, od njezina podnošenja u slobodno predanje u ruke Očeve, u čin ljubavi prema Ocu i nama ljudima. T Bogu ništa nije moguće. I nama zajedno s njime i s njegovom pomoći.

Razmatrajući o Isusovu bičevanju, po Marijinu zagovoru molimo za one koji se priznaju vjernicima, da u današnjem svijetu, koji se zatvara u sebe i Bogu zatvara vrata kroz koja ulazi u svijet i svijet u njega, ne bi postali ravnodušni i zatvoreni u sebe same.

Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…

3. ISUS OKRUNJEN TRNJEM

Svukoše Isusa pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!«

(Mt 27, 28-29)

Isus prihvaća poniženje muke i križa. Zato ga Bog uzvisuje i daje mu ”ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: ‘Isus Krist jest Gospodin!’ – na slavu Boga Oca” (Fil 2, 9-11). Iako smo svi djeca istoga Oca, dogodi se da drugih oko sebe toliko puta i ne zamijetimo.

Razmatrajući o Isusovu krunjenju trnjem, po Marijinu zagovoru molimo za one koji kažu da su kršćani, da dopuste Bogu da ih zaodjene svojom dobrotom i milosrđem, Kristom Gospodinom, kako bi poput njega bili na službu Bogu i ljudima koje susreću. Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…

4. ISUS NOSI KRIŽ

I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.

(Mk 15, 21-22)

Za svoga apostolskog djelovanja Isus govori, smije se, plače, moli… No njegov je pogled često uzdignut. On misli na svoju muku i svoje tajne misli povjerava apostolima. Njegova muka nije neka mora, nego prije težnja da vrši volju Očevu. Uspijevamo li u životu svojih župa i zajednica kojim pripadamo iskusiti da smo dio istoga tijela? Razmatrajući o Isusu koji za nas nosi križ na Kalvariju, po Marijinu zagovoru molimo, da bismo velikodušno primali i prihvaćali sve križeve i kušnje koje nam Bog šalje, kako bismo tako donijeli obilne plodove Kristovoj Crkvi i našemu hrvatskom narodu.

Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…

5. ISUS RAZAPET NA KRIŽU

Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!«

(Iv 19, 25-26)

Spasenje dolazi po križu. Muke Isusove zaslužuju slavu uskrsnuća. “Nije li trebalo da Krist podnese sve te patnje kako bi ušao u svoju slavu?” (Lk 24, 26). Isusove patnje poprimile su konkretan povijesni oblik iz činjenice da je on bio propao na ispitu od velikih svećenika i pismznanaca (usp. Mk 8, 31), koji su ga predali poganima da bude izrugan, izbičevan i razapet (usp. Mt 20,19). Crkva slijedi Krista na putu koji je vodi do svakog čovjeka, sve do kraja zemlje (usp. Dj 1, 8).

Razmatrajući o Isusovoj smrti na križu, po Marijinu zagovoru molimo, da u bližnjemu prepoznamo braću i sestre za koje je Krist umro i uskrsnuo, sve što smo primili da smo primili i za njih, a sve što oni posjeduju da je dar Crkvi, hrvatskom narodu i čitavu čovječanstvu. Očenaš, 10 Zdravomarija i Slavaocu…

KAJO

SADRŽAJ

  • Ne dajmo se obeshrabriti (Urednik) …………………………………………… 121
  • Gospin pogled (Papa Franjo)…………………………………………………… 124
  • Majka pod križem (I. Bodrožić)…………………………………………………. 126
  • Pomračenje u podne (S. Jerčić) ………………………………………………. 128
  • Nezgoda s prstenom (D. Perišić)………………………………………………. 131
  • Majka Kristova i naša (M. Parlov)……………………………………………… 132
  • Gospa Bogorodica (A. B. Periša)……………………………………………… 134
  • Najveće sredstvo za postizanje Krista (M. Sušac) ………………………… 136
  • U ranu zoru uskrsnu (D. De Micheli Vitturi)………………………………….. 138
  • Ljubav koja daje snagu (V. Tokić Burolo) …………………………………… 140
  • Po križu (N. Andric – Novine) …………………………………………………… 142
  • Čudna je ona (R. T.) ………………………………………………………………. 144
  • Marijina odgojiteljska primjernost (D. Aračić) ………………………………. 146
  • Zagledani u Gospodina (K. Stipanović) …………………………………….. 148
  • Ma-ma, mama (D. Bartulović)…………………………………………………… 152