München: Duhovna obnova, trodnevnica i blagdan sv. Ante Padovanskog
U srijedu, 10. lipnja, u Hrvatskoj katoličkoj župi München započela je duhovna obnova s trodnevnicom u čast sv. Ante Padovanskog. Duhovnu obnovu predvodila je dr. sc. s. Valerija Kovač iz Družbe sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika. Doktorirala je dogmatsku teologiju te predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i kao vanjska suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Ujedno je gostujuća predavačica na Sveučilištu u Grazu.
Unatoč kišnom vremenu, u crkvi sv. Pavla okupio se lijep broj vjernika. Nakon molitve krunice, koja je započela u 18 sati, župnik fra Frano Čugura pozdravio je nazočne i predstavio s. Valeriju Kovač. Ona je potom održala duhovni nagovor na temu „Tko je Bog u kojega vjerujem?“. Euharistijsko slavlje započelo je u 19 sati, a nakon mise vjernici su sudjelovali u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
U svome nagovoru s. Valerija govorila je o različitim slikama Boga koje ljudi nose u sebi. Istaknula je kako su mediji puni govora o vjeri i Bogu, no postavila je pitanje što nam o njemu doista govori Božja objava i Sveto pismo te kakvu sliku o Bogu svaki čovjek stvara tijekom života.
Polazeći od biblijskog izvještaja o Adamu i Evi, podsjetila je kako se već na početku ljudske povijesti pojavljuje iskrivljena slika Boga. Pozivajući se na treće poglavlje Knjige Postanka, istaknula je da zmija unosi sumnju u Božju dobrotu i stvara predodžbu Boga koji čovjeku uskraćuje pravi život. Nasuprot tome naglasila je da je Bog čovjeka stvorio iz ljubavi te da je sve što je izišlo iz Njegove ruke bilo dobro, a zakon upisan u čovjekovo srce putokaz za ispravan život.
Govoreći o Isusovim kušnjama u pustinji, osvrnula se na sliku „korisnog Boga“, odnosno Boga od kojega čovjek očekuje da ispuni njegove želje i riješi njegove probleme. Upozorila je kako takav pristup može dovesti do toga da čovjek Boga promatra prvenstveno kroz vlastite potrebe i očekivanja.
Zadržavajući se na drugoj kušnji, u kojoj đavao Isusu nudi sva kraljevstva svijeta, govorila je o slici „jakog Boga“. Istaknula je kako mnogi priželjkuju Boga koji će silom ukloniti zlo i kazniti grješnike. Kao primjer takvog poimanja moći navela je i pojedine suvremene političke lidere, među kojima Vladimira Putina i Donalda Trumpa, ističući kako se pozivanje na Boga i kršćanstvo nerijetko povezuje s nastojanjem za stjecanjem ili očuvanjem političke moći. Nasuprot tomu, naglasila je da je Isus izabrao put poniznosti, križa i služenja čovjeku.
Osvrnuvši se na treću Isusovu kušnju, u kojoj ga đavao nagovara da se baci s vrha hrama, s. Valerija govorila je o slici „zlog Boga“. Istaknula je kako ljudi često imaju dojam da Boga nema u svijetu te da je zlo snažnije od dobra. Upozorila je kako se nerijetko više bojimo zla nego što vjerujemo Božjoj prisutnosti i djelovanju.
Nakon pričesti nastavila je razmatranje o Bogu koji se objavio Mojsiju u gorućem grmu kazavši svoje ime JAHVE: „Ja sam koji jesam“. Naglasila je kako je Bog vidio patnju svog naroda u Egiptu te nije ostao ravnodušan, nego je odlučio djelovati i biti uz svoj narod. Pozivajući se na misao jednog filozofa, istaknula je da se Božje ime može razumjeti i kao obećanje: „Ja ću biti tu i s tobom.“ Spomenula je i pokojnog profesora Ivana Goluba koji je govorio da se Bog Mojsiju objavio kao prijatelj te da je prijateljstvo jedna od najljepših kategorija za razumijevanje odnosa Boga i čovjeka.
Govoreći o izlasku izraelskog naroda iz Egipta, podsjetila je kako je Bog četrdeset godina pratio svoj narod kroz pustinju. Iako njegova prisutnost nije bila uvijek vidljiva, upravo je zato bio potreban veći čin povjerenja.
Središnji dio nagovora posvetila je objavi Boga u Isusu Kristu. Istaknula je da se Bog u Isusu objavio kao ljubav i Emanuel – Bog s nama. Pozivajući se na riječi pape Benedikta XVI., naglasila je da je Bog u Kristu pokazao svoje pravo lice: „Daleki Bog postaje naš Bog Emanuel. Bog je onakav kakav je Isus. Postao je Bog u čovjeku. Bog ima ljudsko lice. Isus nas je ljubio do kraja. Na Kristovu križu pokazala se radikalna ljubav. Križ je vrhunac ljubavi.“
Na kraju nagovora s. Valerija postavila je pitanje: „Što je Isus donio svijetu?“ Odgovorila je kako je Isus čovjeku donio Boga i objavio Njegovo lice. Naglasila je da je najvažnije susresti Isusa Krista, izgrađivati osobni odnos s Njim i u Njemu pronaći pravo mjerilo za život. Istaknula je također kako slika Boga zahtijeva trajno pročišćavanje kroz molitvu i dijalog s Bogom. Kao primjer navela je sv. Franju Asiškog koji je molio: „Svevišnji, slavni Bože, rasvijetli tmine moga srca da vršim tvoju istinsku volju.“
Svetu misu predvodio je fra Oliver Marčinković. Liturgijsko pjevanje i sviranje animirali su mladi, dok je na orguljama svirala s. Nikolina Bilić.
Nakon svete mise fra Oliver je predvodio molitve u čast sv. Ante, a potom je uslijedilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Tijekom klanjanja s. Valerija predvodila je meditaciju nadahnjujući se molitvama sv. Franje Asiškoga, u kojima je izražena duboka čežnja za Božjom blizinom, vodstvom i milosrđem. Posebno su odjeknule Franjine riječi: „Ti si dobro, svako dobro. Ti si ljubav, mudrost, poniznost, ufanje, ljepota, radost, nada i veselje, sve naše bogatstvo do potpune zasićenosti. Ti si mir koji ispunjava moje srce. Ti si moja obrana i utjeha. Ti si strpljivost u mojim lutanjima. Ti si radost koja nadilazi svaku sreću. Milosrdni otac koji me očekuje raširenih ruku.“
U ozračju molitve i sabranosti izmjenjivale su se Franjine molitve i duhovne pjesme koje su izvodili mladi. Mnogi su vjernici ostali u crkvi do samog završetka programa, a prije početka duhovne obnove brojni su pristupili i sakramentu pomirenja.
Prvi dan duhovne obnove protekao je u molitvenom i zajedničkom ozračju te je bio lijep uvod u nastavak trodnevnice u čast sv. Ante Padovanskog.
Tko sam ja pred Bogom i pred sobom?
Drugi dan Duhovne obnove i trodnevnice sv. Anti Padovanskom u HKŽ München protekao je u znaku promjenjivog vremena, ali i važnog pitanja koje je obilježilo duhovni nagovor dr. sc. s. Valerije Kovač: „Tko sam ja pred Bogom i pred sobom?“
Na početku je s. Valerija podsjetila na misli prvog dana obnove, istaknuvši kako ljudi nerijetko stvaraju pogrešne predodžbe o Bogu. Naglasila je da se Bog u Starom zavjetu objavio kao Onaj koji jest, a u Isusu Kristu pokazao svoje lice i svoju blizinu čovjeku.
Polazeći od pitanja doživljavamo li sebe u Božjem svjetlu, upozorila je kako suvremeni čovjek, unatoč velikom napretku u znanju, lako može izgubiti svijest o vlastitom identitetu. Svaka generacija, kao i svaki pojedinac, iznova mora tražiti odgovor na pitanja o smislu života i vlastitog postojanja.
Govoreći o čovjeku, istaknula je da Sveto pismo čovjeka predstavlja kao Božje stvorenje kojemu je život darovan. Nismo potpuno autonomna bića, nego svoj život primamo od Boga i prema Njemu smo usmjereni. Bog je čovjeka stvorio iz ljubavi, a ne slučajno. Prisjetila se pritom Psalma 8 u kojem kralj David promatra veličinu Božjeg stvaranja i zahvaljuje Gospodinu koji je čovjeka „malo manjim od anđela učinio“.
Budući da je čovjek stvoren na sliku Božju, svaki je čovjek nositelj posebnog dostojanstva. Kada bismo toga bili svjesniji, lakše bismo u svakom čovjeku prepoznali Božju sliku. Ipak, čovjek, premda sličan Bogu, nije Bog. Jedna od velikih napasti današnjeg vremena jest čovjekova želja da sam sebe postavi na Božje mjesto.
Bog je čovjeku povjerio brigu za stvoreni svijet, a iz te odgovornosti proizlaze poniznost, zahvalnost i divljenje Stvoritelju.
Kao i prethodnog dana, s. Valerija svoje je razmišljanje nakon pričesti zaključila nadahnjujući se Psalmom 139. Istaknula je kako sve pripada Bogu te da od Njegove prisutnosti ne možemo pobjeći. On nas je pojedinačno stvorio i htio, a kako je govorio prof. Ivan Golub, „Bog svakoga pojedinoga voli kao jedinoga“.
Bog je ogledalo u kojem čovjek može spoznati vlastiti identitet. Bez Njega ne znamo u potpunosti tko smo ni što smo. On poznaje dubinu našega bića i vidi ono što često ostaje skriveno čak i nama samima.
Govoreći o „kulturi maske“, s. Valerija upozorila je kako se nerijetko nastojimo prikazati u što ljepšem svjetlu, zavaravajući druge, ali ponekad i same sebe. Opasnost nastaje onda kada povjerujemo vlastitoj iluziji. Pred Bogom, međutim, nema mjesta maskama. On nas vidi onakvima kakvi uistinu jesmo, sa svim našim darovima, ali i slabostima. Zato je vjernike potaknula na osobno preispitivanje: „Znam li tko sam? Što želim postati? Koje maske nosim pred drugima, pa čak i pred Bogom?“
Svetu misu predvodio je fra Oliver Marčinković. Nakon mise izmolio je molitve u čast sv. Ante te predvodio klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Tijekom klanjanja s. Valerija govorila je o pozivu na svetost koji je upućen svim članovima Crkve. Istaknula je kako su sveci istodobno obični i neobični ljudi te da postoji mnogo putova nasljedovanja Krista.
Posebno se osvrnula na lik sv. Ante Padovanskog koji je, nadahnut primjerom sv. Franje, živio duboku povezanost s Kristom u euharistiji, zauzimao se za siromašne i odbačene te svojom blagošću donosio mir i pomirenje. Razmišljanje je zaključila molitvom: „Gospodine, zahvaljujem ti na svecima, poznatima i nepoznatima, i daj da i mi jednog dana budemo dionici nebeske slave.“
Liturgijsko slavlje i klanjanje glazbeno su animirali zbor i orkestar mladih, dok je na orguljama svirala s. Nikolina Bilić.
Po završetku programa s. Valerija susrela se s mladim framašima u kapeli bl. Alojzija Stepinca. Govorila je o svome redovničkom pozivu i profesorskoj službi te odgovarala na brojna pitanja mladih.
Kao i prethodnog dana, prije mise je moljena krunica koju je predvodila s. Viktorija Vukančić, a brojni su vjernici pristupili sakramentu pomirenja.
Tko je drugi u Božjem naumu i na mojemu putu?
Treći dan Duhovne obnove i trodnevnice sv. Anti Padovanskom, 12. lipnja, protekao je u ozračju svetkovine Presvetoga Srca Isusova. Dr. sc. s. Valerija Kovač istaknula je, polazeći od naslova svog predavanja, kako je drugi čovjek Božji dar i ogledalo naše vjere. Svoje je razmišljanje oblikovala oko dvaju simbola – lica i grada.
Govoreći o simbolu lica, s. Valerija istaknula je kako je naš život satkan od odnosa koje ili izgrađujemo ili narušavamo. Drugi čovjek na poseban nam način posreduje Božju prisutnost te postaje mjesto susreta s Bogom. Podsjetila je pritom na Isusove riječi: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“
Podsjetila je kako se u Bibliji lice spominje oko 400 puta. Ljudsko lice ogledalo je karaktera i raspoloženja te ne označava samo fizički izgled, nego cijelu osobu. U današnjem vremenu često gledamo u ekrane umjesto u lica, a digitalno lice nerijetko je uljepšana slika stvarnosti. Kada drugoga ne vidimo kao osobu pred sobom, lakše je o njemu govoriti loše ili ga povrijediti.
Citirajući židovskog filozofa Emmanuela Levinasa, s. Valerija kazala je kako je lice drugoga put do Boga. Lice drugoga otkriva njegovu vrijednost i svetost te nas poziva na dobrotu i poštovanje. Bez susreta s drugim čovjekom ne možemo u potpunosti upoznati ni same sebe, jer se naše očovječenje ostvaruje upravo u odnosu s drugima.
Govoreći o simbolu grada, s. Valerija promišljala je o dvama biblijskim gradovima – Babilonu i Jeruzalemu. Babilon je predstavila kao simbol oholosti, sebičnosti i grijeha.
Ideal pravoga grada jest nebeski Jeruzalem o kojemu govori Knjiga Otkrivenja. On je simbol spasenja, zajedništva s Bogom i vječnoga života. U tom je kontekstu s. Valerija podsjetila i na misao sv. Augustina o dvama gradovima – zemaljskoj i Božjoj državi. Oba su, na određeni način, prisutna i u čovjekovu srcu. Dok ljubav prema Bogu i bližnjemu izgrađuje Božji grad, sebična i egocentrična ljubav udaljava čovjeka od Boga i drugih ljudi.
Nasuprot nebeskom Jeruzalemu stoji Babilon kao simbol moralne dekadencije i života bez Boga. Ipak, Jeruzalem nije samo buduća nebeska stvarnost. Božje kraljevstvo gradimo već sada, u društvu i vremenu u kojem živimo. Nebeski Jeruzalem nastaje u našim srcima kada malim koracima promičemo vrijednosti dobra, mira i zajedništva te izgrađujemo bolje odnose među ljudima.
Svetu misu, pobožnost sv. Anti i klanjanje pred Presvetim predvodio je fra Oliver Marčinković. Liturgijsko slavlje glazbeno su animirali zbor i orkestar mladih, uz orguljsku pratnju s. Nikoline Bilić.
Tijekom klanjanja s. Valerija usmjerila je svoje meditativno razmišljanje na Boga koji se iz ljubavi učinio slabim za čovjeka te nam objavio svoje srce puno milosrđa, vjernosti i strpljenja. Molila je da i mi upoznamo dubinu Njegove ljubavi i ostanemo u njoj. Pritom se poslužila riječima pape Franje: „Ako izgubimo srce, izgubit ćemo srdačnost i susret s drugima.“
Istaknula je kako je Isus Krist srce svijeta te da su po njemu svi ljudi povezani u Božjoj ljubavi. Iz njegova su srca potekli krv i voda za naše spasenje, a njegovo srce ostaje zauvijek otvoreno svakom čovjeku.
Svoje je razmatranje zaključila molitvom: „Gospodine Isuse, istrgni kameno srce iz našega tijela i daj nam srce od mesa. Učini srce moje po srcu svome da iz njega teku ljubav, milosrđe i mir te da uvijek tražim volju Očevu.“
Kao i prethodnih dana, brojni su vjernici pristupili sakramentu pomirenja. Na završetku duhovne obnove župnik fra Frano Čugura zahvalio je s. Valeriji na njezinu trodnevnom duhovnom vodstvu, a okupljeni vjernici nagradili su je dugotrajnim pljeskom kao znak zahvalnosti za riječi kojima ih je tijekom protekla tri dana poticala na dublji odnos s Bogom i veću blizinu Svecu Svega Svijeta.
Sv. Ante u znaku ljiljana
Dani duhovne obnove u HKŽ München bili su obilježeni promjenjivim vremenom, izmjenjivali su se kiša, sunce, tuča, vjetar i zahlađenje. No blagdan sv. Ante Padovanskog, 13. lipnja, protekao je u znaku sunca, vedrine i laganog povjetarca.
Od ranih jutarnjih sati pa sve do 17 sati kapela bl. Alojzija Stepinca bila je otvorena za štovatelje sv. Ante, u kojoj se nalazi kip Sveca Svega Svijeta.
U 10:30 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Ivo Živković, župni vikar u Pallingu pokraj Traunsteina. Kapela, kao i prostor ispred nje, bili su ispunjeni vjernicima.
Središnje euharistijsko slavlje održano je u 18 sati u crkvi sv. Pavla, a također ga je predvodio fra Ivo Živković. Liturgijsko slavlje glazbeno su animirali dječji zbor „Hrvatski slavuji“, zbor HKŽ München i župni orkestar, dok je na orguljama svirala s. Nikolina Bilić.
Na početku mise okupljene je pozdravio župnik fra Frano Čugura istaknuvši kako se slavlje odvija u duhu franjevaštva, sv. Franje i sv. Ante. Posebno je pozdravio mlade framaše iz Münchena i Beča, predvoditelja slavlja fra Ivu Živkovića te dr. sc. s. Valeriju Kovač koja je prethodna tri dana predvodila duhovnu obnovu u župi.
U svojoj propovijedi fra Ivo Živković govorio je o svecima koji su jasno znali zašto žive i što je u životu doista važno. Mudrost su crpili iz odnosa s Bogom te su, premda su sv. Ante i sv. Franjo živjeli relativno kratko, svoj život posvetili upoznavanju Boga, ljubavi prema njemu, služenju bližnjima i pripravi za vječnost.
Postavio je i pitanje o stanju ljudskog srca: jesmo li možda izgubili životni kompas? Ako jesmo, potrebno je ponovno pronaći smisao i pravi orijentir. Život je pun izazova, ali upravo ga oni čine onim što jest.
Na kraju slavlja fra Frano Čugura zahvalio je ne samo predvoditelju mise nego i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da blagdan sv. Ante protekne u ozračju molitve, pjesme, zahvalnosti, radosti i pomirenja. Posebno je istaknuo kako je velik broj vjernika pristupio sakramentu ispovijedi.
Prijepodne i poslijepodne vjernici su mogli kupiti ljiljane koji će u njihovim domovima procvasti i širiti svoj miris, a kupnjom su pružili potporu Školi za nezbrinutu djecu u Varešu, djeci i mladima s poteškoćama u Brezovici te Udruzi Betlehem koja pomaže mladim ženama u teškim životnim situacijama.
„Tako sv. Ante pomaže po nama“, istaknuo je fra Frano.
Nakon završetka slavlja brojni su vjernici još dugo ostali pred crkvom sv. Pavla u razgovoru i druženju, obnavljajući poznanstva i prijateljstva iz mjesta i župa iz kojih potječu, ponajviše iz Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske.
fra Jozo Župić
