München: O izvornim i danas malim kršćanskim crkvama na Bliskom istoku

Akademski krug pri HKŽ München ugostio je u utorak, 24. veljače, đakona kaldejske katoličke zajednice u Münchenu Gemmura Imada. U svom izlaganju đakon je okupljenima približio povijesni i suvremeni položaj kršćana na Bliskom istoku, s posebnim naglaskom na stanje u Iraku i život Kaldejske katoličke Crkve.

Na početku je ukratko predstavio državu Irak, smještenu u jugozapadnoj Aziji, između Turske, Irana, Kuvajta, Saudijske Arabije, Jordana i Sirije, s izlazom na Perzijski zaljev. Podsjetio je kako su 637. godine Arapi pod vodstvom kalifa Omara I. osvojili područje Mezopotamije i nazvali ga Irak, prema „otoku“ koji tvore rijeke Eufrat i Tigris. Uspostavom Abasidskog Kalifata 750. godine i izgradnjom Bagdada 762. kao nove prijestolnice, Irak postaje važno političko i kulturno središte islamskog svijeta, osobito u Bagdadu, Basri i Kufi.

Tijekom povijesti na tom su se području vodili mnogi ratovi. Uspostava stvarne osmanske vlasti u Iraku započela je početkom XVIII. stoljeća, kada je Porta upravu nad Irakom prepustila dinastiji gruzijskih mameluka, koja je ubrzo učvrstila svoju vlast nad cijelom pokrajinom. Porta je potom smijenila tu dinastiju i ponovno uspostavila izravnu vlast nad Irakom, podijelivši ga na tri ejaleta: Mosul, Bagdad i Basru.

Đakon Gemmur Imad nije se dulje zadržavao na ratovima, već je želio prikazati stanje kršćana i kršćanstva na tim područjima. Posebno je istaknuo Kaldejsku katoličku Crkvu, čiji su vjernici stoljećima čuvali svoju vjeru, često okruženi neprijateljskim okruženjem. Kršćanske zajednice na Bliskom istoku i danas prolaze kroz teška iskušenja i progone, a islamističke terorističke skupine nad njima provode nasilje i progone.

Kaldejska katolička Crkva najbrojnija je katolička zajednica na području današnjeg Iraka. Njezini vjernici sljednici su asirskih kršćana koji na tom prostoru žive od I. stoljeća. Prema njihovoj predaji, kršćanstvo su im donijeli apostoli Toma i Bartolomej te njihov suradnik Tadej. Krajem XIII. stoljeća na području Mezopotamije kao misionari djeluju dominikanski i franjevački redovnici. Ondje su zatekli kaldejske kršćane, potomke nekoć rasprostranjene zajednice koja je u to vrijeme bila svedena na malen broj vjernika i biskupa. Godine 1830. kaldejski kršćani definitivno su ušli u puno jedinstvo s Katoličkom Crkvom, kada je papa Pio VIII. (1829. – 1830.) posvetio Yohannana Hormizda za patrijarha kaldejskih kršćana sa sjedištem u Mosulu. Danas je sjedište patrijarha u Bagdadu..

Prema riječima đakona, kaldejska zajednica danas broji nešto više od 600 000 pripadnika. Najviše ih živi u Iraku, oko 240 000, a približno jednak broj i u Sjedinjenim Američkim Državama. U Iranu ih je ostalo oko 4 000. U Libanonu ih živi oko 20 000, dok je u Siriji njihov broj znatno opao te ih je ostalo oko 10 000. U Turskoj zajednica broji oko 14 000 vjernika, u Kanadi oko 30 000, u Australiji 35 000, a u Jordanu oko 7 000.

U Bavarskoj živi oko 20 000 kaldejskih vjernika, od čega oko 6 000 u samom Münchenu.

Posebno je teško onim zajednicama koje su pale pod vlast tzv. Islamske države. Kao primjer naveo je pad broja vjernika pod Bagdadskim patrijarhatom: 1990. godine bilo ih je oko 325 000, a 2000. godine 151 000 – gotovo upola manje.

Na čelu Kaldejske katoličke Crkve nalazi se patrijarh sa sjedištem u Bagdadu. U liturgiji koriste istočnosirijski obred. Prema predaji koju čuvaju Crkve koje koriste taj obred (Kaldejska katolička Crkva, Apostolska asirska Crkva Istoka, Drevna asirska Crkva Istoka te Siro-malabarska katolička Crkva), on im je predan od samih apostola, tj. sv. Tome apostola koji je zadužio Tadeja, jednog od sedamdesetorice učenika, da uredi Crkvu na tom području..

2007. godine, na poticaj Svete Stolice, provedena je reforma obreda, pri čemu je Rim potaknuo Kaldejce da liturgiju obnove tako da se što više vrate tradicijskim korijenima vlastite baštine.

U liturgiji se koristi dijalekt aramejskog jezika, koji pripadnici zajednice i danas rabe u svakodnevnom govoru. Taj je dijalekt vrlo blizak jeziku kojim je govorio Krist pa su na poseban način povezani s najranijim izvorima kršćanstva.

Može se reći da je ova zajednica kroz cijelu povijest bila zajednica mučenika.

U Münchenu slave svetu misu i sakramente u crkvi sv. Wolfganga (St.-Wolfgangs-Platz 9, 81669 München). Jedan od većih problema zajednice jest nedostatak svećenika, budući da njihov svećenik trenutačno još studira u Rimu.

Nakon predavanja uslijedila su brojna pitanja koja su prisutni uputili đakonu Gemmuru Imadu. Uime svih okupljenih zahvalio mu je g. Ante Moro, predsjednik Akademskog kruga.

fra Jozo Župić