München: Predstava o Alojziju Stepincu nagrađena dugotrajnim pljeskom
Pred kapelom bl. Alojzija Stepinca – voćke u cvatu. U kapeli – mladići i djevojke iz Franjevačke mladeži (FRAMA) – pred ispunjenom dvoranom u subotu, 5. travnja 2025., izveli su dojmljivu predstavu o životu blaženika. U jednom dahu publici su približili Stepinčev život, od rođenja do smrti.
Kao na filmskom platnu, pred očima oduševljene publike izmjenjivale su se slike: Alojzije kao dječak, kao školarac, vojnik, biskup i – mučenik. Roditelji, osobito majka Barbara, učili su ga molitvi i odgojili u odanosti prema Djevici Mariji, a njegov su život obilježile brojne životne kušnje. Vidjeli smo ga kako se koleba između poziva i želje za ženidbom, slušali njegova pisma djevojci Mariji Horvat – njih osamnaest – da bi na kraju donio presudnu odluku: „Hoću biti svećenik! Marija mi je otvorila oči!“ rekao je tada mladi Stepinac.
Slijedili smo njegov studij u Rimu i ređenje za svećenika, a potom njegov život kao biskupa i nadbiskupa posvećenog pomaganju siromašnima – kroz Caritas i pučku kuhinju – te osnivanje četrnaest novih župa u Zagrebu i okolici. Njegova predanost pobudila je zanimanje novinara.
Stepinac je bio svjestan da hrvatskom narodu prijete dvije velike opasnosti: nacizam i komunizam.
U predstavi smo svjedočili razgovoru s Antom Pavelićem o potrebi jedinstva naroda, pri čemu je Stepinac naglašavao važnost poštivanja i države i Crkve, ali uz slobodu Crkve u izražavanju svojih stavova. U razgovoru s Titom, jasno je rekao da narod treba ostati povezan sa Svetim Ocem u Rimu i ne smije se odvojiti od Katoličke Crkve.
Slušali smo isječke iz njegovih propovijedi u kojima poziva na budnost i upozorava:
„Komunisti žele iščupati Boga iz duše. Život bez Boga je pakao.“ „Kad vam sve otmu, ostat će vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu pa ćete biti jači.“
Posebno su potresne scene montiranog suđenja na kojem se suočavao s lažnim svjedočanstvima i surovim napadima tužitelja Jakova Blaževića. Unatoč prisutnosti stranih novinara, istina nije mogla izaći na vidjelo – svi su bili najureni. Stepinac je osuđen na 16 godina strogog zatvora: pet godina proveo je u Lepoglavi, a ostatak u kućnom pritvoru u Krašiću.
Iz Krašića je pisao brojna pisma svećenicima i vjernicima, hrabreći ih da ostanu postojani u vjeri, unatoč represijama: uklanjanju križeva iz škola, zabrani katoličkog tiska, progonu svećenika i oduzimanju crkvene imovine.
Pred kraj predstave, prikazani su i blaženikovi posljednji dani u Krašiću, gdje su ga dvorile časne sestre, njegovo primanje bolesničkog pomazanja i smrt.
Mladi su devet mjeseci marljivo radili na ovoj predstavi. Prolazili su kroz brojne izazove, ali se trud isplatio – dugotrajan pljesak publike bio je njihova nagrada. Župnik fra Petar Klapež ne samo da ih je pohvalio, već ih je i potaknuo da ovu predstavu prikažu i u drugim župama diljem Njemačke. Ponos nije skrivao ni duhovni asistent FRAME fra Slaven Čeko, koji je zajedno s narodom molio za Stepinčevo proglašenje svetim.
Ispred kapele nalazi se kip blaženika, pred kojim se vjernici redovito pomole prije ulaska.
Predstava nosi naziv „Moja savjest je čista“ – riječi blaženika izgovorene na suđenju.
Izvođači predstave:
Stepinca su glumili po uzrastu:
Stipe Franjičević, Benjamin Jeličić, Ivan Janjiš, Luka Bejić i Ante Novokmet
Majka Barbara: Katarina Stankić
Otac Josip: Jozo Bagarić
Djevojka Marija Horvat: Dragica Bagarić
Velečasni Josip: Ivan Tomas
Caritas (Jelena, Ivana, Marija): Benedikta Šarić, Jelena Franjičević, Franka Franjičević
Siromah Gabriel: –
Novinarka Obzora: Mihaela Buljan
Ante Pavelić: Petar Buljan
Tito: David Dalić
Titovi vojnici: Josip Župarić, Tomislav Erceg, Gabriel Slipac, Karlo Brkić, Patrik Stanić
Žrtva iz publike: Ante Vučković
Biskupi: Ilijano G., Matej Vučković, Anton
Sudac Žarko Vimpulšek: Marko Medo
Braniteljica Ivana Politeo: Antijana Tomas
Branitelj Natko Katičić: Oliver Milican
Jakov Blažević: Josip Marković
Svjedokinja Jovana Vukašinović: Klaudija Nujić
Svjedok Janko Perić: David Crnoja
Dr. Miletin Radetić: Jure Šarić
Žena iz publike: Laura Đuzel
Muškarac iz publike: Antonio Marić
Župnik: Filip Đuzel
Časne sestre: Anna Bagarić i Marina Nujić
Novinarke Španjolske, Engleske, Francuske i Njemačke: Minea Maras, Laura Križan, Nikolina Slipac, Ilijana Knežević
Tehnika i svjetlo: Jure Šarić i Karlo Brkić
Šaptači: Magdalena Benković, Nikolina Slipac, Laura Slipac, Laura Đuzel, Gabriel Slipac, David Crnoja, Antonio Marić, Filip Đuzel
Tekst i režija: Marija Medo, Karolina Slipac, Antijana Tomas
Svi sudionici zaslužuju iskrene čestitke i pohvale.
fra Jozo Župić
