München: Slavlje sakramenta svete potvrde
Hrvatska katolička župa München svečano je proslavila sakrament svete potvrde u subotu, 24. svibnja 2025. godine. U prepunoj crkvi sv. Mihovila (St. Michael) u središtu Münchena svečano euharistijsko slavlje u 10:30 predvodio je novi biskup Kotorske biskupije mons. Mladen Vukšić, u zajedništvu s domaćim župnikom fra Petrom Klapežom i dušobrižnicima fra Jozom Župićem, fra Slavenom Čekom i fra Josipom Jurićem Šoltom. Tom prigodom mons. Vukšić podijelio je sakrament svete potvrde 215 mladića i djevojaka.
Svečano slavlje započelo je procesijom kroz crkvu te pozdravom i željom dobrodošlice ocu biskupu, koje su uputili župnik fra Petar Klapež i predstavnici krizmanika.
Kroz proteklu vjeronaučnu godinu krizmanike su za ovaj veliki događaj pripremali vjeroučitelji fra Frano Milanović Litre, fra Slaven Čeko, fra Josip Jurić Šolto i vjeroučiteljica Anamarija Andrijević. Krizmanici su aktivno sudjelovali u misnom slavlju kroz čitanja, molitvu vjernika i obnovu krsnih obećanja, a svima je za uspomenu darovan križ svetog Benedikta.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali članovi mješovitoga župnog zbora i orkestra mladih HKM München s voditeljicom i orguljašicom s. Nikolinom Bilić. Dirigirala je Andrea Suman.
U svojoj temeljitoj pastirskoj propovijedi otac biskup se obratio ovogodišnjim krizmanicima, roditeljima, katehetama, kumovima i svim prisutnim vjernicima istaknuvši:
„Braćo i sestre, nalazimo se u vremenu Uskrsa koje se polako približava svome kraju. Uskrsno vrijeme završava svetkovinom Duhova. Time nam Bog i Crkva poručuju da otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća svoj puni smisao dobiva u silasku treće božanske osobe – Duha Svetoga – nad apostole.
Silaskom Duha Svetoga apostolima su se otvorile oči te su mogli jasno spoznati značenje Uskrsa. Duh Sveti ih je ohrabrio da pođu propovijedati svim narodima. Prvog dana, kad je Duh Sveti sišao nad apostole, u Jeruzalemu se obratilo i krstilo tri tisuće ljudi. Taj se događaj s pravom smatra rođendanom Crkve. Stoga je svetkovina Duhova vrlo važna i značajna – bez Duha Svetoga nećemo niti možemo razumjeti Isusove riječi, Isusova djela i njihovo značenje za nas osobno i za cijelo čovječanstvo.
Isus je pripremao svoje apostole da budu pripravni primiti Duha Svetoga, njegovog Oca i njega samoga, kako bi mogli iskusiti što Bog želi s nama ljudima. Međutim, da bi apostoli primili Duha Svetoga, da bi mi kršćani primili Duha Svetoga i samoga Boga i spoznali njegove naume, potrebni su određeni preduvjeti. Isus ističe te preduvjete i o njima jasno govori.
Temelj svega je ljubav prema Bogu. Sveto pismo veli: ‘Bog je prvi ljubio nas!’ On nas je stvorio. Pa i onda kada smo otpali od Njega i udaljili se zbog svojih grijeha, Bog nas opet vraća i ponovno otvara vrata raja, vrata vječnog života i vječne sreće. Na tu Božju ljubav mi ljudi bismo trebali uzvratiti istom ljubavlju. Isus jasno kaže: ‘Ljubite jedni druge i ljubite Boga kao što sam ja ljubio vas!’
Dakle, nije dovoljna zaljubljenost, nije dovoljna površna ljubav i nije dovoljno reći: ‘Ja vjerujem u Isusa, vjerujem da je on Bog, ja ga ljubim!’ – ako ta ljubav u sebi ne nosi nešto više, ako nije djelotvorna. Znamo svi da zaljubljenost brzo prolazi ako nema korijena. Međutim, prava ljubav nas poziva na djelovanje. Za voljenu osobu spremni smo mnogo toga učiniti, pa i žrtvovati se. Vi, roditelji, dobro znate koliko ljubavi i žrtve ste uložili u svoju djecu.
Dakle, ljubav prema drugome mora biti djelotvorna, pa tako i ljubav prema Bogu. Što to Bog od nas traži? Koja djela? Čuli smo da Isus jasno kaže: ‘Ako me tko ljubi, čuvat će moju Riječ!’ Prema tome, istinski ljubiti Boga znači čuvati njegovu Riječ, poznavati je i živjeti po njoj – po Božjim savjetima, po njegovim zapovijedima.
Ne bi se smjelo dogoditi da kršćanin kaže: ‘Ja određenu zapovijed neću poštivati. Ona me ne zanima!’ Možda mu je teška, možda mu nije moderna, možda mu se čini zaostalom u današnjem društvu. No, takav je stav protivan pravoj vjeri – tada nastaje raskorak između onoga što govorimo i onoga što živimo. Ako ne čuvamo Božju riječ i ne vršimo njegove zapovijedi, ne možemo iskreno moliti: „Dođi, Duše Sveti” – jer nismo spremni biti ono što Bog od nas traži.
Primjer koji je danas posebno aktualan, i u Njemačkoj i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini jest sve češća pojava da mladi započinju zajednički život bez crkvenog vjenčanja, bez Božjeg blagoslova, gazeći Božju Riječ i svjesno kršeći Božju zapovijed živeći u grijehu. Često se čuje: „Tako svi rade. Došla su takva vremena.” No, to nije opravdanje. Time svjesno priječimo dolazak Duha Svetoga u svoje obitelji. A upravo su to stvari koje bitno utječu na budućnost – ne samo pojedinca, nego i obitelji, Crkve i našeg naroda.
Ako ste pozorno slušali prvo čitanje, još jedna stvar upada u oči. Naime, Duh Sveti je već sišao, Crkva se širi i odjednom se javljaju pojedinci koji tvrde da imaju Duha Božjeg, da su od Boga poslani. Svi tvrde da govore u Božje ime, da ih je Bog poslao, a različito propovijedaju. To ne bi bio problem da je jedan takav, ali bilo ih je mnogo – i svaki je propovijedao po svome, zbunjujući vjernike.
Nastala je pomutnja među njima. Evo kako je prva zajednica to rješavala. Otiđoše do apostola da prosude što im je činiti. ‘Zaključismo Duh Sveti i mi jednoglasno…’ I onda ih apostoli šalju među te zajednice vjernika da ih smire.
Danas zahvaljujući medijima, nažalost, ima puno onih koji, kao i u vrijeme prve Crkve, tvrde da im se Bog objavio i šalje ih da propovijedaju, da su od Boga poslani. I oni zbunjuju današnje vjernike. Crkva nije nastala sama od sebe po nečijoj želji. Isus ju je ustanovio i dao Petru vlast, a on dalje. Dakle, ona je Božje djelo. Kad čovjek vrši Božje zapovijedi, kad sluša Boga, kad mu je stalo da se Božja Riječ živi, Duh Sveti dolazi k njemu i Bog u takvim obiteljima živi. Zato, nemojte slušati ničija svjedočanstva preko interneta. Uzmite Sveto pismo – u njemu ćete pronaći autentična svjedočanstva svetih ljudi, koji su ponekad i teško sagriješili, ali su iskreno tražili Božje milosrđe – i Bog im je oprostio. Izmolite jednu Gospinu krunicu. To će biti blagoslov za vas i za vaše obitelji. Tada ostajete na Božjem putu, na putu Crkve koja prenosi Božju objavu. Tada će prestati duhovni tračevi i ogovaranja onih koji intimne situacije koriste u vlastitu promociju, a nije im stalo do Boga.
Sveti Franjo Asiški bio je veliki svetac. Zvali su ga drugi Krist. Nikada nije svojevoljno otišao ljudima propovijedati bez odobrenja župnika i mjesnog biskupa. Čak i kad bi ga svećenik odbio, nikad se ne bi naljutio. Dragi vjernici, i vi slušajte svoje svećenike koji vas uče da slušate Božju riječ i Njegove zapovijedi. Sveto Pismo nas uči da nam Bog govori u tišini, ne u buci, slavljima ili u medijima. Uzmite proroka Iliju – Bog mu se objavio u tišini. Ivan Krstitelj odlazi u tišinu, u pustinju. Isus nakon krštenja odlazi u pustinju, u tišinu. I tu se Bog sreće, tu se Bog doživljava, tu Bog djeluje. Ono što čovjek u tišini doživi, nosi trajni pečat. To iskustvo je najkorisnije za našu dušu i za naše poznavanje Boga. Mi smo dužni naviještati Božju Riječ, Božje zapovijedi, Božje zakone i nauk Crkve. Dao Bog da svi mi najprije ljubimo Boga, da naša ljubav bude djelotvorna tako da čuvamo njegove Riječi i njegove zapovijedi. Tada će On doći k nama. Duh Sveti će nas prosvijetliti i dovesti do radosti vječnog života. Amen.“
Na kraju svete mise voditelj HKŽ München fra Petar Klapež uputio je svima zahvalnu riječ. Najprije je zahvalio dragom Bogu što je župi podario tako velik broj krizmanika, a potom i ocu biskupu na njegovoj spremnosti da predvodi slavlje sakramenta svete potvrde. Zahvalio je i roditeljima, kumovima, vjeroučiteljima, ministrantima, časnim sestrama, članovima župnog vijeća, crkvenom zboru i orkestru mladih, članovima folklorne skupine „Fra Andrija Kačić Miošić“ te svima koji su na bilo koji način sudjelovali i pomogli da ovo slavlje svete potvrde bude što ljepše.
Tekst: s. Nikolina Bilić
Fotografije: Željko Nedić
