München: Stepinčevo 2025.
Hrvatska katolička župa München svečano je proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca, u nedjelju, 9. veljače 2025. godine. Središnje misno slavlje održano je u isusovačkoj crkvi St. Michael u staroj jezgri Münchena, a predvodio ga je prof. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu te Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.
Za svetkovinu su se župljani pripremali trodnevnom duhovnom obnovom koju je također predvodio dr. Bošnjaković. Obnova, održana pod geslom „Stepinac – blaženik sve do mučeništva”, okupila je velik broj hrvatskih vjernika iz Münchena i okolice. Tijekom tri večeri vjernici su kroz molitvu krunice, duhovne nagovore, misna slavlja i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom promišljali o tome kako u svakodnevnom životu slijediti Boga po primjeru bl. Alojzija Stepinca.
Prvi dan, 6. veljače, duhovna obnova održana je u kapeli bl. Alojzija Stepinca, dok su 7. i 8. veljače slavlja nastavljena u crkvi St. Paul. Teme duhovne obnove bile su:
1. „Biti radostan unatoč izazovima i poteškoćama – živjeti blaženstva u svakodnevnom životu“
2. „Blago velikodušnima – oni su razlog naše nade i života ispunjenog smislom“
3. „Blago mirotvorcima – sijati sjeme mira u vremenima nemira“Tijekom obnove svećenici iz Hrvatske katoličke župe München bili su na raspolaganju za ispovijed, a treće večeri mlada pjevačica i kantautorica duhovne glazbe Vanessa Mioč održala je duhovni koncert u crkvi St. Paul.Središnje misno slavlje okupilo je preko 2.000 hrvatskih vjernika iz Münchena i okolice. U koncelebraciji s prof. dr. sc. Josipom Bošnjakovićem sudjelovali su župnik HKŽ München fra Petar Klapež, fra Dario Mican (T.O.R.), te domaći svećenici fra Jozo Župić, fra Franjo Milanović Litre, fra Slaven Čeko i fra Josip Jurić Šolto, uz redovitog đakona Ivicu Viskovića.Sveta misa započela je svečanom procesijom u kojoj su nošene relikvije kardinala i blaženika Stepinca koje se od 2007. godine čuvaju u ovoj velikoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. U procesiji su sudjelovali folkloraši, ministranti i svećenici, a liturgijsko slavlje uzveličali su članovi mješovitog crkvenog zbora i orkestra mladih pod ravnanjem s. Nikoline Bilić.
Na početku misnog slavlja prisutne je pozdravio rektor crkve St. Michael i poglavar tamošnje isusovačke zajednice, p. Martin Stark, uputivši čestitku povodom blagdana župe.
Tumačeći evanđeoski ulomak o čudesnom ribolovu (Lk 5, 1-11), vjeri Šimuna Petra i ostalih učenika, prof. dr. sc. Josip Bošnjaković u svojoj je propovijedi istaknuo važnost svetaca kao primjera hrabrosti i vjere.
„Djela vitezova i djela svetaca (a mi se danas spominjemo blaženog Alojzija, našeg viteza i blaženika, kao i njegovih djela), nesumnjivo su prethodila pripovijestima o njima, ali pripovijesti su ono što im daje njihov pustolovni oblik: upravo pred ognjištem, za onih večeri u kojima ih baka prepričava, u srcu djece rađa se želja da izvrše slavna djela. Skromno ognjište kraj kojega velike oči i male uši slušaju lijepe priče klica je svih budućih divota” – citirao je Hadjadja (Slava meni, 2024), ističući kako kršćanstvo živi kroz spomen Isusa Krista, a u njemu i spomen na blaženog Alojzija Stepinca.
Naglasio je da upravo sada, na 65. obljetnicu Stepinčeve smrti (10. veljače 1960.), trebamo otvoriti svoje oči i uši kako bi u nama rasla klica Evanđelja.
Propovjednik je potom razmatrao evanđeoski događaj koji se odvija na obalama Genezaretskog jezera.
„Mnoštvo okružuje Isusa i osluškuje njegovu riječ. Duboko u sebi čeznemo za Božjom Riječju, jer ona jedina može utažiti našu žeđ. I mi smo danas ovdje kako bismo čuli Božju riječ, jer od nje živimo. U blaženom Alojziju vidimo primjer kako se Božja riječ može divno ostvariti – kao što vjerujem da se ostvaruje i u našim životima.”
Isus vidi dvije lađe koje stoje uz obalu – Božja inicijativa uvijek dolazi prva, Bog je onaj koji traži čovjeka. Ribari ispiru mreže, iscrpljeni i razočarani neuspjehom. Luka bilježi ovaj prizor kako bi nam poručio da Krist dolazi upravo u našu svakodnevnicu, u naše trenutke razočaranja i umora.
„To je naš Bog – kada nam se čini da je kraj, Bog je tu.”
Upozorio je da nije dovoljno biti formalni kršćanin, već da je potrebno živjeti kršćanstvo:
„Petar, Andrija, Jakov i Ivan već su bili učenici, ali to nije bilo dovoljno. Isus im daje novi prijedlog, novu priliku. Učenik je onaj koji ne samo da sluša, već i primjenjuje nauk u svom životu. To je središnja poruka današnjeg evanđelja – Isus ide prema Šimunu i moli ga da se otisne od kraja. Petar stavlja svoju barku na raspolaganje Isusu – i tu se odlučuje sudbina njegova poziva.”
Podsjetio je da je i kardinal Alojzije Stepinac živio u vremenu teških i zahtjevnih odluka, no i da je svatko od nas pozvan donositi odluke u skladu s evanđeljem i Božjom voljom.
Lađa u kojoj je Petar simbolizira Crkvu, zajednicu kršćana. „Isus iz lađe poučava mnoštvo – to nije tek kronološki događaj, već slika Crkve iz koje Božja riječ dopire do šire zajednice. Petar stavlja svoju lađu na raspolaganje Kristu – to je put i za nas danas.”
Nastavio je objašnjavajući Petrovo poslanje i zadaću Crkve:
„Lađa je Crkva – krhka, šibana valovima, pozvana ići u duboke vode. Kroz povijest Crkva je prolazila kroz oluje, ali ih uvijek nadvladava jer je vodi Učitelj. Učenici bacaju mreže, iako su se cijelu noć trudili bez uspjeha. No Petar, iako svjestan da je po ljudskoj logici to besmisleno, kaže: ‘Na tvoju riječ bacit ću mreže.’ To je ključno – vjera u Krista nadilazi ljudsku logiku.”
Istaknuo je da se isto pitanje i danas postavlja svakome od nas:
„Nekada nam se čini da besplatna ljubav nema smisla. No ako nas Gospodin na to poziva, onda se isplati, onda donosi ploda.”
Naglašavajući poruku evanđelja o ljubavi i opraštanju, citirao je riječi kardinala Stepinca:
„Katolička vjera ne dopušta nikakvu mržnju, pa ni prema neprijateljima. Mi se ne borimo protiv nikoga, nego za Boga, za duše, za dostojanstvo čovjeka i za svetost braka.”
U tom kontekstu osvrnuo se i na Svjetski dan braka, koji se obilježava na drugu nedjelju veljače, naglašavajući da su bračni parovi stup obitelji, a obitelj temelj Crkve i društva.
„U malim koracima svakidašnjeg života – biti heroji, junaci i junakinje svakodnevice – to je ljepota života. U malom krugu velikih ljudi, u našim obiteljima, počinjemo živjeti vjeru. Vjerom u Isusa učenici su vidjeli čudesne događaje. Čuda se događaju kada vjerujemo evanđelju.”
Ako ne vidimo čuda, nastavio je, to je često zato što se previše oslanjamo na vlastite snage i imamo poteškoća s povjerenjem u Boga.
„Kada se uzdamo u evanđelje, događaju se čudesa. Isus poziva učenike da ne budu samo ribari riba, već ribari ljudi – da izvlače ljude iz mora smrti.”
Osvrnuo se i na duhovne i moralne opasnosti današnjice, poput ovisnosti, moralnog siromaštva, korupcije i nasilja, naglašavajući da je zadatak Crkve oslobađati ljude iz tih dubina.
Zaključno, osvrnuo se na riječi kardinala Joachima Meisnera, koji je prilikom Stepinčeva u Kölnu 1999. godine rekao:
„Stepinac je radije otišao u zatvor i smrt, nego da izda vjeru i Crkvu. Rekao je ‘da’ Bogu i istini, a ‘ne’ laži i mržnji. Vjerovao je da će ga istina osloboditi.”
Na kraju propovijedi dr. Bošnjaković pozvao je vjernike da nasljeduju primjer blaženog Alojzija Stepinca:
„Stanimo uz bok Stepincu i ne dopustimo da nas netko nadmaši u ljubavi prema Bogu, obitelji i Domovini. Jedino Svjetlo koje nas natkriljuje jest Bog. Pozvani smo služiti jedni drugima, jer u tome je naša istinska slava.”
Podsjetio je i na geslo Svete godine 2025. „Hodočasnici nade”, pozivajući vjernike da ostanu vjerni Bogu i njegovu zakonu, kako bi postigli krunu vječnog života.
Na kraju euharistijskog slavlja voditelj HKŽ München fra Petar Klapež uputio je čestitke svim župljanima povodom blagdana zaštitnika župe. Zahvalio je prof. dr. sc. Josipu Bošnjakoviću na predvođenju duhovne obnove i svečanog misnog slavlja, kao i rektoru crkve St. Michael, p. Martinu Starku, što hrvatska zajednica već dugi niz godina može slaviti svetu misu na materinjem jeziku u ovoj prekrasnoj renesansno-gotičkoj crkvi.
Posebnu zahvalu uputio je svim svećenicima, đakonu, časnim sestrama, članovima župnog vijeća, ministrantima, folklorašima, crkvenom zboru te svim vjernicima koji su doprinijeli ljepoti ovog slavlja.
Tekst: s. Nikolina Bilić
Fotografije: Antonija Barišić i Ena Slišković
