München: Vukovar i Škabrnja u srcima hrvatskih katolika
Unatoč prohladnom vremenu vjernici su se 18. studenog 2025. okupili u velikom broju u crkvi sv. Pavla u Münchenu kako bi se spomenuli Vukovara i Škabrnje te odali počast braniteljima koji su ostavili sve i s krunicom oko vrata pošli u obranu Domovine i dali svoje živote za njezinu slobodu. Za sve poginule i ranjene, kao i za mir u Domovini i svijetu, slavljena je misa u 18:30 koju je predvodio don Darko Poljak, župnik Porođenja BDM u Skradinu i filijalnih crkava u Sonkoviću i Vaćanima te policijski kapelan PU šibensko-kninske. U koncelebraciji su bili fra Frano Čugura, župnik HKŽ München, fra Oliver Marčinković, dušobrižnik u HKŽ München, i fra Dario Mican, trećoredac i doktorand na Sveučilištu u Münchenu.
Fra Frano je pozdravio okupljene i pozvao ih da zahvalnošću i molitvom čuvaju uspomenu na one koji su iz ljubavi prema Domovini položili svoje živote – kao i na gradove Vukovar i Škabrnju, koji ne smiju biti zaboravljeni.
Oko oltara su posluživali ministranti, uz folkloraše i zbor mladih predvođen s. Nikolinom Bilić. Pjevalo se na latinskom i hrvatskom jeziku. Pjevana misa približavala nas je nebeskoj Crkvi u kojoj su naši dragi, preminuli i ubijeni, dok je putujuća Crkva kroz pjesmu Gospi, Domovini i Isusu Kristu izrazila jedinstvo. Nakon navještaja Božje riječi propovjednik don Darko Poljak uputio je okupljenima poruku nadahnutu evanđeoskim tekstom.
Propovijed je bila utemeljena na evanđeoskom ulomku o Isusovoj molitvi i muci u Maslinskom vrtu. U njemu se ističe Isusova svjesnost da će ga Otac uskrisiti, ali i da ga prije toga očekuju muka i smrt. Njegov put nije lak. Propovjednik je naglasio da se iz Isusove molitve u Maslinskom vrtu može iščitati poziv na odgovorno prihvaćanje životne zadaće koja je svakome povjerena i koju treba ostvarivati u sadašnjem vremenu. U životu se, kako je istaknuo, često događaju situacije koje se ne podudaraju s vlastitim planovima, no čovjekov duh ostaje elastičan i sposoban za rast u kreposti i snazi.
Ukazao je na važnost opraštanja, učenja iz iskustva te činjenja malih, konkretnih djela dobra koja grade zajednicu i umanjuju prostor zlu. Takvim se djelovanjem, rekao je, iskazuje i pijetet prema žrtvama, a čovjek postaje duhovno snažniji. Naveo je da nitko ne prolazi kroz život bez patnje, ali je potrebno suočiti se sa zlom i učiniti ono što je moguće, bez upadanja u sažaljenje i destruktivnost.
Svoje je razmišljanje zaključio primjerom Mojsija i izraelskog naroda u pustinji. Nakon mrmljanja naroda pojavile su se zmije, a Bog ih nije uklonio, nego je Mojsiju zapovjedio da načini mjedenu zmiju; tko bi je pogledao, bio bi spašen. Time je istaknuto da će zlo uvijek postojati, ali je čovjek pozvan otkrivati hrabrost u sebi te upirati pogled prema raspetome Kristu.
Mladi su izrekli molitvu vjernika i prinijeli darove koji su simbolizirali Vukovar i Domovinu. Na kraju mise otpjevana je hrvatska himna. Fra Frano je zahvalio propovjedniku don Darku Poljaku te pozvao vjernike da upaljene svijeće ponesu svojim domovima i stave ih na prozore kao znak sjećanja na one koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske. Istaknuo je važnost trajnog očuvanja uspomene na Vukovar, Škabrnju i Domovinu.
Nakon svete mise Frama i Udruga hrvatskih studenata e. V. pozvali su mlade na tribinu u kapelu bl. Alojzija Stepinca. Tema tribine bila je „Vukovar i Škabrnja , a kapela je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Tribini su nazočili generalni konzul RH u Münchenu Vladimir Duvnjak, predsjednica Hrvatske kuće Neda Caktaš te svećenici HKŽ München.
Sudionici tribine izlagali su o Danu sjećanja na žrtve, početku Domovinskog rata u Pakracu, Vukovaru prije rata i njegovoj strateškoj važnosti, o padu Vukovara, njegovim simbolima i osuđenim zločincima. Prikazan je i kratki film o stradanjima u Vukovaru i Škabrnji. Bilo je govora i o pripremama JNA i lokalnih srpskih jedinica za rat, o mladom Francuzu Jeanu Michelu Nicolieru te o Vukovaru danas. Na tribini su sudjelovali Marija Medo, Ivan Janjiš, Karolina Slipac, fra Jozo Župić, Ivan Tomas, David Marko Galić i Ante Ćurić.
Dan sjećanja na sve poginule, ranjene i prognane zaključen je molitvom i blagoslovom župnika fra Frane Čugure. Velik broj mladih koji su sudjelovali na misnom slavlju i tribini pokazuje da će se uspomena na žrtve i ubuduće čuvati i prenositi te da njihova žrtva ostaje trajna inspiracija za odgovorno djelovanje u osobnom i obiteljskom životu te odnosu prema Domovini, premda mnogi od njih danas ne žive u njoj.
Primjer takve odgovornosti i predanosti može se vidjeti u liku mladog Francuza Jeana Michela Nicoliera, koji je Vukovar nazvao svojim gradom i koji danas u njemu počiva. Nicolier je ostavio zapaženo svjedočanstvo: „Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im trebam pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.“ Na pitanje novinara što mu Vukovar zapravo simbolizira, odgovorio je: „Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.“
fra Jozo Župić
