Misu je predslavio i propovijedao fra Stipe. Prvo čitanje i otpjevni psalam pročitao je Dorijan Kuščević, OFS, MB „Gospa od Pojišana“, a Evanđelje je navijestio fra Damjan Glavaš, OFMConv, MB „Sv. Frane“. Ministrantsku službu vršili su članovi Frame „Gospa od Pojišana“.
Na početku mise hodočasnike je pozdravio domaćin, gvardijan i župnik fra Žarko te istaknuo i potaknuo inicijativu hodočašćenja pet bratstava OFS-a grada Splita sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću. Lijepo je i dobro kada se braća i sestre franjevci nađemo zajedno… Želim Vam dobrodošlicu i plodonosan boravak u svetištu Gospe od Pojišana. Po zagovoru Gospe od Pojišana i sv. Leopolda Bogdana Mandića neka Bog ljubavi prati Vas i vaše obitelji te članove Vaših mjesnih bratstava OFS-a da promičete opće i osobno dobro, istaknuo je fra Žarko u svojoj pozdravnoj riječi.
Poslije navještaja evanđelja (Iv 16, 12-15) trajno zavjetovani članovi OFS-a učinili su „Obnovu evanđeoskoga života/zavjetovanja“. (Obrednik OFS-a, br. 49. I 50.)
Fra Stipe je naslovio propovijed „Sv. Leopold Bogdan Mandić svjedok Božje ljubavi“. Sv. Leopold Bogdan Mandić (12. lipnja 1866. – 30. srpnja 1942.) kao svećenik bio je traženi djelitelj sakramenta pomirenja, pa je prozvan „apostolom ispovjedaonice“. Bio je prema svima blag, susretljiv, odlikovao se strpljivošću i brigom za sve nesretne i ožalošćene. Osobito je svjedočio ljubav Božju prema čovjeku. Bio je čovjek služenja i dijaloga, „čovjek za drugoga“, „prijatelj ljudi“. Shvatio je da naš Utjelovljeni i uskrsnuli Bog nikada ne želi smrt grješnika. Otkrivao je uvijek ono pozitivno u ljudskoj osobi. Prožet je radom, molitvom i žrtvom za jedinstvo kršćana. S pravom ga nazivaju „apostolom crkvenog jedinstva“ i „apostolom razumijevanja među narodima“, jer je uporno isticao prijateljstvo među ljudima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, naobrazbu, društveni položaj i imovno stanje. Često je znao reći da „nijedan čovjek nije tako od blata da ne bismo u njemu mogli otkriti zrnce zlata“. Ljubav prema Bogu, za sv. Leopolda Bogdana Mandića, mjera je ljubavi prema čovjeku. Shvatio je i prihvatio da ne postoji vrijeme i prostor te kontekst gdje čovjek-kršćanin ne može biti svjedokom Božjih vrijednosti, Božjega milosrđa i praštanja i Božje ljubavi… Nakon označnica ljudsko-kršćanskog i franjevačkog svjedočenja sv. Leopolda Bogdana Mandića, predočio je identitet, poziv i poslanje svjetovne franjevke i svjetovnih franjevaca.“Pravilo i život svjetovnih franjevaca jest ovo: opsluživati evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškog, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života u odnosu prema Bogu i ljudima“ (Pravilo OFS-a, čl. 4.). Karakteristika franjevačke duhovnosti jest – bratstvo. „Mjesno bratstvo OFS-a je osnovna stanica cijeloga Reda i vidljivi znak Crkve koja je zajednica ljubavi. Ono mora biti povlašteno mjesto gdje će se razvijati osjećaj crkvenosti, njegovati franjevačka zvanja i pokretati apostolski život njezinih članova“ (Pravilo OFS-a, čl. 22.).
Na ovim označnicama i svjedočenju našega Zaštitnika i na smjernicama OFS-a temeljimo svoj identitet, poziv i poslanje iz pozicije svjetovnog staleža unutar franjevačke obitelji i unutar župne zajednice te unutar konkretnog društva u kojem živimo i radimo.
Pozvao je sve prisutne da u svetištu Gospe od Pojišana i u prigodi blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića temeljitije razmatramo i odgovornije sa zahvalnošću posvijestimo tri Božja dara koja su bitna sastavnica života svjetovnih franjevki i svjetovnih franjevaca u našim Mjesnim bratstvima OFS-a: 1. dar zavjetovanja, 2. dar Mjesnoga bratstva; 3. dar sadašnjeg trenutka! (Usp. Hrvatsko nacionalno bratstvo OFS-a, Nacionalno vijeće, Nacionalni kongres OFS-a i Frame, tema: Produbljivanje i življenje franjevačkog identiteta OFS-a“, 2021.).
Ovo tradicionalno hodočašće sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću u svibnju, kao i hodočašće „Od sv. Elizabete do sv. Klare“ u prigodi blagdana sv. Klare u kolovozu, potom tribine, okrugli stolovi, „Dani sv. Elizabete“ za njezin blagdan u studenome, karitativna akcija „Kruh sv. Elizabete“ također u studenome, te slavljenje zaštitnika pojedinih mjesnih bratstava, sve su to oblici evangelizacije i samoevangelizacije koji su, prema smjernicama OFS-a, u programima trajne formacije članova OFS-a grada Splita. „Trajna formacija (ovi navedeni i drugi nenavedeni oblici) ima, naglasio je fra Stipe, za cilj pomagati svoj braći:
- da slušaju i razmatraju Božju riječ ‘prelazeći iz evanđelja u život i iz života u evanđelje’;
- da, prosvjetljeni vjerom i pomognuti dokumentima crkvenoga učiteljstva, razmišljaju o zbivanjima u Crkvi i društvu, te da sukladno tome zauzimaju dosljedne stavove;
- da odjelotvore i prodube franjevački poziv izučavajući spise sv. Franje, sv. Klare i franjevačkih autora.“ (Generalne konstitucije OFS-a, čl. 44.).
Želimo, istaknuo je fra Stipe, da ovi oblici trajne formacije postanu, na razini grada Splita, za nas svjetovne franjevke i svjetovne franjevce, tradicija s franjevačkom prepoznatljivom duhovnošću.
„Molitvu vjernika“ s pet molitvenih zaziva čitale su pet ministri u ime pet bratstva OFS-a grada Splita, svaka ministra, predstavnica pojedinoga mjesnog bratstva OFS-a (Dina Vrcan, Maša Jeličić, Dragica Buljubašić, Anka Kovačić, Mira Maslov).
Na kraju mise fra Žarko je zahvalio svim sudionicima hodočašća za bogatstvo susreta, a fra Stipe predvoditelj slavlja zahvalio je organizatorima hodočašća Vijeću OFS-a „Gospa od Pojišana“ i svim članovima istoga bratstva na čelu s ministrom Dragicom i duhovnim asistentom fra Dragom. Fra Stipe je posebno istaknuo, u obliku zahvalnice, učinkoviti dijalog i izvrsnu suradnju s fra Dragom te mu poželio obilje Božjega blagoslova i zdravlja te okrenutost prema naprijed i Istini u i po novoj službi koja mu je dodijeljena: „Dragi fra Drago, hvala za sve. Nastavi svoj put, uvijek ćeš imati zemlju i ljude koje ćeš moći voljeti…“