Popravi moju kuću

U počecima preobraćenja sv. Franje nalazimo tri značajna susreta: susret s gubavcem, susret s Križem sv. Damjana i susret s Evandjeljem. U ovom prvom dijelu razmatrat ćemo susret s Križem sv. Damjana koji se dogodio prije 800 godina.

U Gornjoj Bazilici Sv. Franje u Asizu možemo se diviti Giottovim freskama koje prikazuju niz događaja iz života Serafskog Oca preuzetih iz Legende sv. Bonaventure. Tu nalazimo razgovor s Križem sv. Damjana. Crkvica je polurazrušena, mladi Franjo moli ispred Križa koji se nalazi točno iznad oltara. Franjo je u zanosu, izgleda kao čovjek koji sluša izvanredne riječi, riječi poziva.

Susret koji mijenja život

Što se u jesen 1205. ili u proljeće 1206. u sv. Damjanu, izvan zidina Asiza, zapravo dogodilo ispred Križa? Franjini životopisci govore o tom susretu i pozivu u sklopu druga dva susreta, nakon kojih Franjinom srcu i duši još jasniji postaje istinski smisao njegova života i što od njega doista želi „svevišnji, slavni Bog“. Jezgrovitim stilom, bez komentara, Legenda o tri druga (FF 1407-1409) govori iznad svega o pobjedi mladića nad vlastitom sebičnošću i strahovima. Ta se pobjeda događa u susretu s gubavcem, kada se mladi Franjo –umjesto da pobjegne kao obično – zaustavlja i kada ga prihvaća i ljubi kao čovjeka, zatim ga počinje redovito posjećivati, a to će ga dovesti do pobjede nad sebičnošću i do duboke nutarnje promjene. Franjo se sjeća toga susreta kao odlučujućeg, kao susreta preobraćenja, kao susreta koji mu je promijenio život (FF 110)

Zar ne vidiš da se moja kuća ruši?

Odmah zatim autor Legende o tri druga opisuje susret s Križem Sv. Damjana (FF 1410-1411). Taj se susret dogodio u trenutku molitve. Možemo zamisliti mladića na koljenima, tek nešto starijeg od 20 godina kako ga prikazuje Giotto, dok u sebi ponavlja: “Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca“. Molitva koja izlazi iz srca i koja se čita na usnama, ponavljana uporno i s dubokim pouzdanjem, u sigurnosti spoznaje da će neko svjetlo od Svevišnjega doći. I doista, bit će to svjetlo koje će prosvijetliti ne samo Franjino srce već i čitav njegov život, dajući mu siguran put i smjer kamo ići. Koliko je trajala ta molitva? Ne znamo sa sigurnošću, ali znamo da je bila uslišana i da mu je Križ otvorio i oči i uši srca: „Franjo, ne vidiš li da se moja kuća ruši? Idi dakle i popravi ju za mene? Franjo nije oklijevao: „Rado ću to učiniti, Gospodine“. Autor Legende bilježi da je mladić „zbog tih riječi bio ispunjen nevjerojatnom radošću i obasjan velikom svjetlošću, da je u srcu osjetio kako je uistinu s njim razgovarao raspeti Krist“ (FF 1411). Franjo neće spomenuti taj susret s Križem u Oporuci, ali će na njega podsjetiti Klara (FF 2826) koja će ispred istoga Križa provesti čitav svoj život, razmatrajući otajstvo i iz njega crpiti svjetlo i ljubav do posljednjeg trenutka svoga života. Taj je susret uistinu značajan za mladoga Franju jer počinje shvaćati smisao svoga života tijekom razgovora s Kristom koji je iz ljubavi prema nama darovao cijeloga sebe. Nadalje, taj će susret bit važan u otkrivanju Božjeg poziva kao djelatne i izgrađujuće stvarnosti Franjina života. Počevši ostvarivati ono što je razumio – tj. obnovu zapuštenih i razrušenih crkvi – Franjo postupno počinje shvaćati što je pozvan učiniti: dati svoj doprinos obnovi Crkve.

„To ja želim svom svojom snagom!“

Evo nas kod trećeg susreta od velike važnosti, a taj je za Franju bio odlučujući: susret s Evanđeljem, za vrijeme Mise u Porcijunkuli (FF 1427-1428). Nakon što je čuo Isusove riječi, koji šalje svoje učenike da naviještaju Evanđelje, Franjo će se pronaći u riječima: „To je ono što žarko želim ostvariti svom svojom snagom!“ To će mu Evanđelje pojasniti kako će popraviti Crkvu da bude prema želji Raspetoga, Crkvu rođenu iz probodenog boka onoga koji je postao čovjekom da bi vlastitom krvlju s Bogom pomirio čitav svijet. Franjo će stoga postati čovjek Evanđelja i živo Evanđelje, siromašan kao Krist i njegova siromašna majka bit će navjestitelj mira rječju i djelom kao apostoli, graditelj bratskih odnosa koji se rađaju samo iz pomirenog srca i iz ljubavi prema Bogu, želeći se svidjeti samo i jedino Njemu.

I mi ispred Križa molimo

Tijekom ove godine nastojat ćemo što je dublje moguće ući u otajstvo tog susreta od prije osam stoljeća, nastojat ćemo i mi doprijeti do dubokih poruka Križa koji je tako rado razgovarao s Franjom. I mi ćemo se staviti na raspolaganje Križu, s pouzdanjem moleći pred njim kao što je Franjo molio: “Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca“ i pokušat ćemo izvršiti ono što od nas bude tražio, bilo to puno ili malo! Ići ćemo korak po korak da bi stigli daleko, da bi našli svoje mjesto u Božjem srcu, da bi dali svoj doprinos obnovi Crkve u kojoj živimo, da bi otkrili što Križ traži svakoga od nas.

Peregrinatio (put) Križa sv. Damjana

Počevši od proljeća 2006. pa sve do proljeća 2008. vjerna kopija Križa sv. Damjana koju je blagoslovio Generalni ministar Reda male braće, stići će i do naših kršćanskih zajednica:

kako bi susrela snove današnjih muškaraca i žena, osobito mladih;
kako bi nam pomogla okriti da život ima smisla i da nas Isus ljubi jer je cijeloga sebe darovao iz ljubavi prema nama;
da nas potakne na uključivanje u zajedničko poslanje popravljanja Gospodinove kuće

Ovaj Križ doći će i do tebe, do tvoga kraja, do tvoga dekanata, možda i u tvoju zemlju, a ti nam pomozi da ga susretne što veći broj ljudi i da mu se pokloni te da se, zažareni plamenom njegove ljubavi , uključe u poslanje koje On od nas bude tražio.

Svakoga dana odvoji nekoliko minuta za tihu molitvu ispred slike Križa sv. Damjana i s pouzdanjem moli:

Svevišnji slavni Bože,

prosvijetli tamu moga srca

i podaj mi čvrstu vjeru,

sigurno ufanje i savršenu ljubav;

smisao i spoznaju, Gospodine,

da izvršim tvoju svetu i istinsku volju.