Predavanje o kralju Tomislavu i Hrvatskom kraljevstvu u HKŽ München

U sklopu redovitih predavanja posljednjeg utorka u mjesecu, koje organizira Akademski krug pri Hrvatskoj katoličkoj župi München, 25. ožujka 2025. održano je predavanje fra Josipa Jurića Šolte, dušobrižnika u istoj župi.

Fra Josip je 25. lipnja 2024. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu s izvrsnom ocjenom obranio diplomski rad na Odjelu za povijest pod naslovom Španjolska gripa u župi Sinj 1918.–1920., pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Kristine Puljizević, čime je stekao akademski naziv magistra povijesti (mag. hist.).

Na početku predavanja fra Josip je istaknuo kako 2025. godina donosi brojne značajne obljetnice za hrvatski narod: 30. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, 1100. obljetnicu osnutka Hrvatskog Kraljevstva i krunjenja kralja Tomislava, kao i 1100. obljetnicu splitskih crkvenih sabora. Istaknuo je kako su takve obljetnice prilike da se prisjetimo slavne prošlosti, a mjesta sjećanja poput Knina, Duvanjskog polja ili Splita podsjećaju nas na to da narod živi od svoje povijesti, uči iz nje i iz nje crpi snagu za suvremeno djelovanje. Naglasio je da su ovakva sjećanja osobito važna za Hrvate koji žive i djeluju izvan domovine.

U središnjem dijelu predavanja govorio je o kralju Tomislavu, čije se ime spominje u nekoliko važnih povijesnih izvora: Historia Salonitana Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, Ljetopisu popa Dukljanina iz 12. stoljeća, te u pismima pape Ivana X. i zaključcima splitskih sabora iz 10. stoljeća. Iako točni podaci o njegovom podrijetlu nisu poznati, povjesničari pretpostavljaju da je Tomislav bio unuk kneza Trpimira i pripadnik dinastije Trpimirovića.  Povjesničari 20. stoljeća, poput Vjekoslava Klaića, ističu kako nije poznato tko su bili Tomislavovi roditelji. Jedino što se, temeljem različitih predaja, može naslutiti jest da je bio hrabar mladić, poduzetan i vješt u ratovanju. Ferdo Šišić pretpostavlja da je Tomislav naslijedio kneza Mutimira na čelu kneževine, pa bi, prema toj teoriji, Tomislav bio njegov sin. Vrijeme njegove vladavine okvirno se smješta u razdoblje od 910. do 928. godine.

Kako bismo bolje razumjeli Tomislavov život i političko djelovanje, fra Josip je istaknuo važnost sagledavanja tadašnje geopolitičke situacije u širem okruženju Hrvatske kneževine. Taj prostor u ranom srednjem vijeku bio je poprište brojnih napada s istoka i zapada. Posebnu je pozornost posvetio prijetnji sa sjevera.

Naime, novi narod, Mađari, predvođeni vladarom Arpadom, dolazili su iz istočnoeuropsko-azijskih krajeva s izrazitim osvajačkim težnjama. Postupno su osvajali prostore srednje Europe te se približavali i hrvatskim zemljama. Njihove prodore knez Tomislav je u više navrata uspješno zaustavio, a protjeravši ih iz svojih krajeva, proširio je područje svoje vlasti sve do rijeka Drave i Dunava.

Tomislavova pobjeda nad Mađarima ima osobitu važnost u hrvatskoj povijesti jer je tada prvi put došlo do ujedinjenja sjevernih i južnih hrvatskih krajeva u jedinstvenu državu. Ta se država prostirala od rijeke Raše na zapadu, preko Srijema i Drine – gdje je graničila s Bugarskom i Srbijom – sve do Zahumlja na jugoistoku.

Uz prijetnju sa sjevera koju su predstavljali Mađari, dodatne komplikacije dolazile su i s istoka – od Bugara. Tomislav je i u tom slučaju pokazao svoje vojno i političko umijeće, pobijedivši vojsku bugarskog cara Simeona.

Također, pružio je utočište velikom srpskom knezu Zahariji i brojnim Srbima koji su bježali pred bugarskom najezdom. Kada je car Simeon zaprijetio Carigradu, bizantski car – vjerojatno posredovanjem pape Ivana X. – u potrazi za saveznicima odlučio se osloniti upravo na Tomislava.

Tada se patrijarh odrekao svoje dotadašnje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i otocima, prepustivši ih rimskom papi, dok ih je bizantski car predao na upravu knezu Tomislavu. Tom prigodom Tomislav je dobio i naslov prokonzula.

Taj događaj predstavlja jedan od ključnih trenutaka u hrvatskoj povijesti, jer su dalmatinski gradovi time ušli pod okrilje Zapadne Crkve i povezali se s ostatkom hrvatske države, čime je učvršćeno crkveno i političko jedinstvo. Povjesničar Vjekoslav Klaić točno navodi koji su gradovi tada bili predani Tomislavu: Split, Zadar, Trogir, Osor, Rab i Krk.

U nastavku predavanja fra Josip se osvrnuo na postanak hrvatskog kraljevstva, krunjenje kralja Tomislava, ulogu Crkve u prvoj polovici 10. stoljeća, Prvi i Drugi splitski sabor, nasljednike kralja Tomislava te na obilježavanje tisućite obljetnice Hrvatskog kraljevstva.

Krunjenje Tomislava za kralja jedno je od temeljnih pitanja o kojem povjesničari i znanstvenici već dugo raspravljaju. Postoji više teorija o tome kako je do krunjenja došlo: prema nekima, Tomislav se sam proglasio kraljem; drugi smatraju da ga je okrunio papa; dok treći drže da je krunu primio od Bizanta.

Osnovni problem prilikom proučavanja krunjenja kralja Tomislava jest nedostatak izravnih povijesnih izvora koji bi potvrdili njegovo ime, točno mjesto i godinu krunjenja.

Ipak, od najveće je važnosti činjenica da su ga sudionici Prvoga crkvenog sabora u Splitu 925. godine – rimski papa, zahumski knez Mihajlo, svi veliki hrvatski, srpski i humski župani i boljari, kao i biskupi iz istočne i zapadne Dalmacije – službeno priznali kraljem. Papa ga pritom izričito naziva „hrvatskim i dalmatinskim kraljem“, što jasno ukazuje na to da je Dalmacija već tada bila pod hrvatskom krunom, a da je župan Tomislav, pod rimskim utjecajem, stekao kraljevski naslov.

Franjo Rački bilježi kako ga papa Ivan X. (914. – 928.) u jednoj poslanici naziva rex Croatorum – „kraljem Hrvata“. Taj naslov nije slučajan, što potvrđuje i činjenica da se u istoj poslanici humski vladar oslovljava kao dux Chulmorum .

Fra Josip je zaključio kako je Tomislav bio prvi hrvatski kralj okrunjen krunom rimske Crkve. Točnu godinu početka i završetka njegove vladavine teško je utvrditi, ali prema narativnim izvorima smatra  se da je vladao u prvoj polovini X. stoljeća, a da je vjerojatno okrunjen 925. godine na Duvanjskom polju.

O važnosti Tomislavove ličnosti svjedoče crkveni sabori održani 925. i 928. godine, njegove pobjede nad Mađarima i Bugarima, a osobito pismo pape Ivana X. u kojem se Tomislava izrijekom naziva kraljem. Budući da prije njega nisu postojali hrvatski kraljevi, već knezovi, to pismo predstavlja ključni dokaz u prilog tezi da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj.

Govoreći o imenu prvog hrvatskog kralja, fra Josip je istaknuo da mu je najprihvatljivija teorija ona prema kojoj se zvao Tomislav i bio sin kneza Mutimira.

Tomislav je, kao prvi hrvatski kralj, uzdigao hrvatsku državu na razinu kraljevine ravnopravne tadašnjim europskim silama.

Nakon predavanja razvila se živa rasprava o kralju Tomislavu, splitskim crkvenim saborima te o jeziku u liturgiji.

fra Jozo Župić