Samostan IMOTSKI
Fra Stjepana Vrljića 21
21260 Imotski
Gvardijan i župnik: Fra Zoran Kutleša
Župni vikar: Fra Ivo Rastočić
Samostan sv. Franje Asiškog u Imotskom
Jedan od starijih samostana Provincije Presvetoga Otkupitelja jest samostan u Imotskom, ali je to i samostan s najburnijom, da ne kažem najžalosnijom poviješću. Građen na tri različita mjesta/lokaliteta, nekoliko puta iseljavan, darovao je samostan gradu Omišu da bi se konačno „stalno nastanio” u gradu Imotskom. Samostan je utemeljen oko 1300. god. uz rijeku Vrljiku na lokalitetu zvanom Opačac, čije se ime povezuje s benediktinskim pustinjacima. To nam svjedoči Paulin iz Venecije, koji u svom djelu “Provinciale Ordinis Fratrum Minorum vetustissimum” među samostanima Bosanske vikarije, koja je bila podijeljena na sedam kustodija, na trećem mjestu spominje “Locum llmote”, u prvoj, tj. Duvanjskoj kustodiji. Kako je Paulin preminuo 1344., a djelo mu je tiskano oko 1335., onda je jasno da je još prije te godine samostan na Vrljici postojao. Tu su fratri ostali sve do turskih vremena, a jedno vrijeme imali su i rezidenciju na Kamenmostu. Oko 1600. god. nastanjuju se na otočiću u Prološkom blatu, gdje će ostati do 1715. god. kada, prisiljeni turskim terorom, napuštaju otok i više se nikada na njega ne vraćaju. Da se radi o spomenutoj godini, potvrđuje datum uklesan na velikoj stijeni, a koji glasi “A. D. 1609.” sa strjelicom koja ide od istoka prema zapadu i ukazuje na “ponor” prikazan rupicom udubljenom u kamenu. Dakle, ovo je potvrda da su koju godinu prije fratri doselili na otok. No, kad je nedavno očišćen cjelokupni prostor bivšeg samostana radi arheoloških istraživanja na tom lokalitetu, očekuje se da će doći do još nekih važnih otkrića. Fratri odlaze s narodom iz Krajine 1715. god. i jedno se vrijeme zadržavaju u mjestu Dobrč (današnji Pisak), a odatle sele u Omiš gdje su sagradili novi samostan. Ovdje treba spomenuti da su fratri s otoka dva puta morali bježati i to oba puta u samostan u Makarsku (1640. i 1684.). Ipak, franjevcima je bilo teško ostaviti Krajinu bez pastoralne i svake druge pomoći pa se 1738. vraćaju u Krajinu, ali ovaj put u njezino središte, tj. u grad Imotski. Došavši u grad, najprije su ispod tvrđave podigli crkvu i kuću, zatim rezidenciju, hospicij i na kraju novi samostan. Gradnja samostana započela je 1740., a većim dijelom izgrađen je od 1771. do 1775. Poslije toga više je puta dograđivan i obnavljan (temeljito je obnovljen od 1986. do 1988.), a od 1996. do 1997. podizanjem drugoga kata samostan dobiva današnji izgled. U zadnje vrijeme preuređeno je potkrovlje samostana za odgojni zavod Postulature.
Samostanska zbirka vuče svoje korijene od oslobođenja Krajine od Turaka. Iako su se fratri sigurno i prije bavili prikupljanjem muzejskih eksponata, ipak je začetnik samostanske zbirke fra Ivan Tonković, čije je djelo nastavio fra Vjeko Vrčić. Zahvaljujući njima, kao i drugim sakupljačima, u zbirci nalazimo predmete iz kamenoga, brončanog i rimskog doba, numizmatičku i etnografsku zbirku, te vrijedne crkvene predmete. Sv. posuđe i ruho nabavljano je u 18. i 19. stoljeću, a isto je i sa slikarskim djelima. Kada je u pitanju etnografi ja, tu prevladavaju srebrni i zlatni nakiti i seoske nošnje. Oružje je borbeno ili lovačko, a vrijedan je mač iz 15. stoljeća zvan “ščavon”, željezna mrežasta košulja iz 17. i husarska sablja optočena srebrom iz 18. stoljeća. Vrlo su vrijedne ostavštine biskupa, iz Imotske krajine, Paškala Vujčića i nadbiskupa Šimuna Milinovića. U muzeju se čuvaju i tri vrijedna literarna djela: rukopis Ciceronovih govora pisan 1422., prijepis Gundulićeva Osmana iz 18. stoljeća i Cvit razgovora ugodnog naroda i jezika hrvatskog fra Filipa Grabovca. U atriju ispred zbirke smješten je lapidarij u kojemu su uglavnom eksponati iz starih crkava po Imotskoj krajini.
Prva je važna vijest o knjigama u samostanu u Imotskom ona fra Šimuna Gudelja iz 1774. god. Nalazimo je u rukopisnoj samostanskoj kronici “Series guardianorum” u kojoj fra Šimun donosi popis od 53 djela najznačajnijih suvremenih i starijih teoloških pisaca. Knjižnica je neprestano obogaćivana novim knjigama, a osobito je bogata bogoslovnom literaturom u kojoj se nalaze vrijedna djela kao npr.: stara izdanja Biblije i biblijski komentari, djela crkvenih Otaca, brojna djela homiletike, crkvenog prava, moralne teologije i crkvene povijesti, ali i djela iz fi lozofi je, prava, povijesti, fi lologije, prirodnih znanosti i lijepe književnosti. U knjižnici je i bogata zbirka starih hrvatskih pisaca (fra Toma Babić, Anđelo Dalla Costa, M. Divković, Filip Grabovac, Andrija Kačić Miošić, Ivan Velikanović, Ivan Lučić Lucius, R. Bošković, Đuro Ferić, Ardelio della Bella i drugi). Svakako treba spomenuti mnogobrojna djela koja se tiču Imotske krajine.
Uz knjižnicu, u samostanu postoji i arhiv koji uopće nije uređen pa je teško nešto više o njemu reći. Nadamo se da će i to uskoro doći na red i da će i arhivsko blago biti uređeno i dostupno. ako su fratri prije živjeli izvan Imotskoga, tj. na prostoru Prološca i Kamenmosta, u samom gradu nije bilo sakralnih objekata sve do oslobođenja Krajine od Turaka. Poslije oslobođenja pristupilo se gradnji sakralnih objekata. Prvi od njih bila je crkva Gospe od Anđela. O samoj građevini nemamo nikakvih pouzdanih pokazatelja. Vjerojatno je to u početku bila crkvica na čijem je mjestu 1788. podignuta nešto veća koja je više puta preuređivana i popravljana, a konačno je obnovljena i vraćena u prvobitni položaj 1997. godine. Crkva se nalazi u samoj tvrđavi, točnije na ulazu u tvrđavu. U njoj se čuvala zavjetna slika Gospe od Anđela, a tom se crkvom danas koristi samo u danima svetkovine Gospe od Anđela.
Kako je crkva Gospe od Anđela, koja se nalazila u tvrđavi služila i vojsci, koja nije blagonaklono gledala na činjenicu da ona služi i župljanima, fratri su odlučili sagraditi novu župnu crkvu. Gradnja je započela 1727., a crkva je završena 1736. Imala je zvonik na preslicu, a 1847. sagrađen je novi zvonik koji je poslije “uklopljen” u novu, tj. sadašnju crkvu sv. Franje, a 2000. je temeljito obnovljen i dodan mu je još jedan kat. Nova župna i samostanska crkva sv. Franje, prema nacrtu fra Francsesca Marija da Vicenze, započela se graditi 1863. god., a završena je 1881.
U crkvi su i orgulje iz 1905., rad braće Rieger iz Jägendorfa, koje su 2007. temeljito obnovljene. Na dnu crkve s južne strane 1958. postavljena je spilja Gospe Lurdske. Crkva je više puta obnavljana, a temeljitije 1982. Postavljeni su vitraji akademskog slikara Josipa Botterija Dinija, koji prikazuju likove hrvatskih svetaca, blaženika i slugu Božjih. Kod najnovije i najtemeljitije obnove 2007. – 2009. postavljen je novi mramorni pod u cijeloj crkvi, menza i ambon te triptih brončanih vrata rad Jasenke Kapitanović. Glavna vrata prikazuju “Rane sv. Franje”, južna dolazak franjevaca u Imotsku krajinu, a sjeverna priliku Gospe od Anđela. U dvorištu samostana u prigodi 800. obljetnice rođenja sv. Franje postavljen je oltar akademskog umjetnika Ante Starčevića na kojemu je prikazan reljef Gospe od Anđela i sv. oca Franje. Isto tako u dvorištu je postavljen kip fra Stjepana Vrljića, rad akademsko kipara Josipa Poljana, a 2009., u prigodi 800. obljetnice osnutka Franjevačkog reda u vrtu franjevačkog samostana postavljen je kip sv. Franje, rad fra Joakima-Jakija Gregova. U hodniku prema sakristiji postavljeni su vitraji akademskog slikara Ivana Grgata na kojima je prikazan život sv. oca Franje.
Na groblju je kapela Gospe Karmelske sagrađena 1864. – 1866., a u njoj se nalazi jednostavni drveni oltar. Osim nje u župi su još neke kapele: Gospina kapela u Luki (uz Vrljiku), kapela sv. Nikole putni ka u Vrdolu, a u novije vrijeme sagrađene su kapele: sv. Ivana Krstitelja na Bazani, Srca Isusova u Mendeša (1993.), Gospe od Zdravlja u Grančića (1995.), sv. Tome apostola u Mršića strani i sv. Nikole biskupa u Brečića, Gospe od Zdravlja u Medovića Dragi i sv. Ante u Vileničinoj Bristi. U Glavini Donjoj, na predjelu zvanom Luka, 1991. god. sagrađena je crkva sv. Josipa prema nacrtu ing. arh. Ive Madunića, koja je 2006. – 2007. temeljito obnovljena, a nabavljeno je i drugo zvono.
Izvor: Monografija – Gospodin vam dao mir, Split 2017.