Samostan KNIN

Zvonimirova 46
22 300 Knin

Gvardijan i župnik: Fra Josip Gotovac
Župni Vukar: Fra Mario Lemo

www.svetianteknin.com


Samostan sv. Ante Padovanskog u Kninu

Franjevački samostan u Kninu spominje se 1469. god. Pripadao je Cetinskoj kustodiji, a 1514. god. Trsatskoj. Kad je Knin pao pod tursku vlast (1522.), samostan je srušen. Nakon oslobođenja Knina  (1688.) franjevci su osnovali hospicij, koji je 1708. god. proglašen samostanom.

Samostanske zgrade uređivale su se i nadograđivale kroz 18. st. Samostan je iz temelja popravljen i proširen 1876. god. Zgrade su 1944. dijelom porušene od bombardiranja, a dijelom oštećene. Odmah nakon rata izvršeni su nužni popravci, a temeljitiji 1952. god., osobito 1977. – 79. god.

God. 1705. izgrađena je, na mjestu gdje je vjerojatno bila starohrvatska crkva, nova crkva sv. Ante sa zvonikom. Međutim, ona je bila malena te se 1775. god. počela zidati nova. Ni ona nije bila dugog vijeka jer je 1828. god. bila u takvom stanju da ju je državna vlast zatvorila. God. 1841. izgrađena je nova crkva s pročeljem prema cesti, ali je bila tako loše zidana da je već 1842. god. zatvorena. Tek 1860. god. počela se zidati nova u neoromanici s primjesama neogotike. Crkva je završena 1863. god. Uz nju je podignut zvonik s četiri zvona. Kako je teren bio nestabilan, 1911. god. temeljito je popravljena.

God. 1944. crkva je veoma oštećena od bombardiranja. Prilikom obnove skraćena je na ulazu. Radovi su završeni 1960. god. Već na početku Domovinskog rata pobunjeni Srbi samostan su oštetili, a crkvu sv. Ante prvo oskvrnuli i opljačkali, a god. 1993. zapalili. Ostali su samo goli zidovi. Uništeno je sve što su fratri stoljećima marljivo skupljali. Odmah nakon oslobođenja Knina, 5. kolovoza 1995., franjevci se vraćaju zajedno sa svojim narodom u Knin i počinju obnavljati samostansku i župnu crkvu sv. Ante. Crkva je blagoslovljena 6. prosinca 1998. god. i od tada je u funkciji.

Budući da su crkva i samostan počeli tonuti, od 2001. do 2003. god., učvršćivani su temelji crkve sa sjeverne i samostana uz crkvu s istočne strane. Osim dušobrižničkoga rada, franjevci su djelovali i na području školstva i kulture. U sklopu samostana bila je samostanska niža škola. God. 1735. određeno je da se u Kninu predaje fi lozofi ja. Provincijsko učilište očuvalo se sve do reforme fi lozofi je za austrijske vladavine. Kad se uveo Domaći studij 1838. god., dva viša razreda ili humanitet bili su u Kninu do 1841. god., kad su premješteni u Karin. U samostanu su vrijedna knjižnica i arhiv. Kninski samostan poznat je i zbog djelovanja franjevaca u skupljanju starohrvatskih spomenika. U njemu je živio i djelovao “otac hrvatske arheologije” fra Lujo Marun. God. 1890. u sjevernom dijelu novoga samostana, u prizemlju, bili su smješteni starohrvatski spomenici. Budući da je zgrada bila trošna, srušena je i na istom je mjestu 1893. god. podignuto novo krilo samostana u kojem je, do 1912. god., bio smješten Prvi muzej hrvatskih spomenika.

Kad je Knin pao pod tursku vlast, pastorizaciju kršćana u Kninu vodili su franjevci iz Visovca. Nakon oslobođenja god. 1688., od kada se i vode župne knjige, šibenski biskup Ivan Dominik Calligari posvetio je džamiju pod Tvrđavom u crkvu sv. Jeronima i pretvorio je u župnu crkvu. Međutim, god. 1695. biskup je predao franjevcima kninskog hospicija (poslije samostana sv. Ante) i župu u Kninu, a crkva sv. Jeronima zbog trošnog se stanja god. 1783. prestala upotrebljavati. Župni su obredi prešli u samostansku crkvu sv. Ante. Međutim, kako je i ta crkva postala ruševna, od god. 1828. do 1841., obredi su se održavali u crkvi sv. Josipa. Nakon popravka kao i gradnje nove, crkva sv. Ante služi kao župna crkva. U njoj je sve do II. svjetskog rata bio oltar sv. Jeronima, a i na pečatu župe bio je svečev lik.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata crkva je sv. Ante bila znatno oštećena od bombardiranja, a god. 1960. obnavljana je pod vodstvom arh. Ante Barača, ali znatno skraćena. U njoj je bio mramorni veliki oltar s kipom Srca Isusova. U jednoj lađi bio je oltar sa slikom “Gospe od Milosrđa”, a u drugoj oltar sv. Ante. U crkvi se nalazio i kip sv. Josipa. Godine 1978. u crkvi je sv. Ante uređen prezbiterij u kojem je bio postavljen veliki križ s raspelom, rad ak. kipara Kažimira Hraste. Tada je uklonjen i mali kor iza glavnog oltara. Na crkvi je bio obnavljan krov i promijenjen crijep, a piramidalni završetak zvonika (kupola) bio je popravljen i obložen bakrenim limom. Na zvoniku je bio ugrađen sat, a zvona elektrifi cirana.

U Domovinskom ratu, u noći 30. rujna na 1. listopada 1992., pobunjeni Srbi crkvu su zapalili i teško oštetili. Kninjanin Ante Mile Krvavica u Vjesniku je – srijeda, 9. VI. 1999. god, str. 13 – to ovako opisao: “Crkva sv. Ante bila je riznica bogatstva. Imala je golemu biblioteku. Na stotine i stotine misala i vrijednih knjiga na svim jezicima bili su sačuvani u biblioteci. Bilo je rijetkih povijesnih pergamena. Crkvene orgulje stare preko 250 godina. Crkvenih veoma ukrašenih srebrenih i zlatnih kaleža oko 60 komada. Bio je silan broj crkvenog rublja i odjeće. Sve su to kninski Srbi opljačkali i zapalili. Neki su Srbi oblačili na sebe franjevačke habite.”

Nakon oslobođenja Knina fratri su pristupili obnovi samostanske i župne crkve sv. Ante. Crkva je u cijelosti obnovljena po nacrtima zagrebačkih arhitekata prof. Nenada Fabijanića i Božidara Uršulića. Blagoslovio ju je provincijal fra Jure Brkan 6. XII. 1998. godine i od tada je u funkciji. U crkvu
je postavljeno i centralno podno grijanje. Obnova je crkve izvedena uz pomoć Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i Ministarstva kulture, te uz pomoć grada Bjelovara i mnogih dobročinitelja.

U crkvi su u oltarne niše postavljeni novi kipovi: sv. Ante nabavljen 1998. u Padovi i kip Blažene Djevice Marije nabavljen 2004. u Zagrebu. Akademski kipar Kažimir Hraste izradio je novi umjetnički križ koji je postavljen iza glavnog oltara. Zalaganjem prof. dr. Jerka Jarka hrvatski su umjetnici darovali postaje križnog puta.

Osim samostanske crkve u Kninu se još u 18. st. spominje crkva sv. Josipa (obitelji Šimić). U njoj se skupljala Bratovština dobre smrti. Crkva je s vremenom bila toliko trošna da je g. 1893. – 94. razorena, ali je g. 1912. – 13. ponovno sagrađena. God. 1930. obnovljena je. Ona je zgrada s istaknutim zvonikom na pročelju na preslicu s dva mala zvona. Za II. svjetskog rata bila je oštećena, ali je nakon rata popravljena. Za vrijeme Domovinskog rata pobunjeni su Srbi crkvu oskvrnuli i opljačkali.

U selu Kosovu područna je crkva sv. Ane. Jedna je crkvica sagrađena još 1734. godine i služila je za vjerske potrebe vojnicima koji su tu imali svoju postaju. God. 1765. – 66. podignuta je nova crkva. Za Prvoga svjetskog rata dignuta su u vojne svrhe zvona, a god. 1922. nabavljena nova. God. 1933. podignut je novi zvonik, isturen ispred pročelja i počivao je na dva stupa. Iznad luka je bila bogata kamena ruža. U vrijeme Drugoga svjetskog rata crkva je bila jako oštećena. Temeljito je obnavljana 1961. i popravljana 1971. godine.

U Domovinskom su ratu pobunjeni Srbi crkvu sv. Ane minirali i zajedno sa zvonikom do temelja srušili. Samo su ostala dva betonska vertikalna stupa. To se dogodilo u noći 30. rujna na 1. listopada 1992. Tada je uništen i sav crkveni inventar, liturgijsko ruho i knjige, kao i drveni kip sv. Ane. U ruševinama crkve pronađen je kalež i jedno zvono te od kipa svete Ane s malom Marijom pronađena je glava Blažene Gospe. Uz glavnu cestu prema Drnišu nalazila se i kapelica sv. Ane koja je potpuno srušena početkom svibnja 1991. godine. U srpnju 1998. godine, pred sam blagdan sv. Ane, Hrvatska je vojska očistila ruševine crkve i zvonika i probila put za procesiju oko glavice. Gradnja nove crkve na istome mjestu, prema nacrtu ing. Zdravka Živkovića, započela je sljedeće godine. Kamen temeljac blagoslovio je šibenski biskup mons. Ante Ivas 26. srpnja 1999. Za godinu dana sagrađena je nova crkva koju je na svetkovinu sv. Ane 2000. godine blagoslovio biskup Ivas.

U Biskupiji je g. 1937. – 38., prema nacrtu Ivana Meštrovića, podignuta spomen-crkva Naše Gospe. Na pročelju je Meštrovićev lik Krista kao Pantokratora. Pročelje završava zvonikom s tri luka (tri zvona) u širini cijele crkve. Na trijumfalnom luku Jozo Kljaković, uz pomoć Franje Šimunovića, naslikao je pozdrav hrvatskih seljaka Mariji, a iznad vrata Zvonimirovo saborovanje. Na oltaru je smješten Meštrovićev kip Marije s Djetetom.

Za Drugoga svjetskog rata unutrašnjost je crkve potpuno oštećena, osobito kip Naše Gospe, zvona i kip Kristov na pročelju. Odmah nakon rata crkva je najnužnije popravljena. God. 1966. stavljen je novi krov i pod, a lik Naše Gospe odljeven je u bronci. God. 1978. obnovile su se Kljakovićeve freske (Filip Dobrošević s pomoćnicima), lik Kristov na pročelju, a popravljena su i zvona i uopće cijela crkva. Time je ona postala jedan od hodočasničkih crkava. Glavno je godišnje hodočašće u treću nedjelju mjeseca rujna.

Za vrijeme Domovinskog rata i ova je crkva pretrpjela razna oštećenja. Već su u noći od 15. na 16. VIII. 1991. bila minirana vrata i oštećene freske. Poslije je u više navrata oskvrnjivana tako da je uništen i cijeli njezin inventar. Brončani kip Naše Gospe Ivana Meštrovića nestao je. Pet godina poslije “Oluje” 24. XI. 2000. godine pronađen je na jednoj njivi kod Ivoševaca gdje su ga kradljivci ostavili. Razbijena su i uništena sva tri zavjetna zvona (dar Zagrebačke, Sarajevske i Splitske nadbiskupije). Ostao je samo jedan jezičak (bat) koji se sada nalazi u samostanu u Kninu. Kljakovićeve freske na zidu oštećene su pucnjevima iz vatrenog oružja, ali
i šaranjem i razbijanjem. Kako je i krov crkve bio znatno oštećen, vlaga je učinila veliku štetu. Od više puta postavljanog eksploziva oštećene su kamene podne ploče i napuknuo bočni zid prema jugu. Vrata tabernakula, rad u drvu (majstora Ante Delaša) nestala su, ulazna drvena vrata spaljena su, drveni prozori uništeni, zapaljene klupe, jedna kamenica za blagoslovljenu vodu uništena, druga razbijena, a sve liturgijsko posuđe, ruho i knjige zapaljene su. Crkva je 1996. godine popravljena toliko da se može slaviti sv. misa. Nabavljena su nova vrata, dvanaest hrastovih klupa, drveni oltar, najpotrebnije crkveno posuđe, liturgijsko ruho i knjige. Godine 1997. nabavljena su tri nova zvona koja je 4. siječnja 1998. blagoslovio šibenski biskup Ivas. Majstor Nikola Fabek iz Zagreba napravio je i darovao
novi tabernakul čija su vrata izrađena od mesinga, a ostalo od mjedi. Od 29. X. 1998. do travnja 1999. izvršena je zidarska obnova oštećene crkve. U lipnju 1999. prof. Tonći Borovac, restaurator konzervator iz Splita, uz pomoć dvojice restauratora, obnovio je oštećene Kljakovićeve freske.

U Kninskoj tvrđavi postoji crkva sv. Barbare kojom upravlja gradski muzej. Za vrijeme rata nije bila devastirana, a neposredno nakon “Oluje” u njoj su se počela obavljati vjenčanja.

Nakon oslobođenja Knina 1995. godine rodila se ideja o gradnji Zavjetne crkve u gradu Kninu što se započelo ostvarivati 2011. godine. Kamen temeljac postavljen je 25. IX. 2011. godine. Želja fratara bila je da zgrada crkve bude funkcionalna, da ne bude skupa i da bude trajan znak u kraljevskom gradu Kninu. Osim toga zgrada crkve morala je sadržavati poveznicu hrvatskog kraljevstva i katoličke vjere koja živi u hrvatskom narodu od doseljenja na ove prostore do danas. Nakon što je objekt konstrukcijski sagrađen, pristupili smo razradi interijera.

Msgr. Ante Ivas, biskup šibenski, posvetio je crkvu i oltar crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu u utorak, 4. VIII. 2015. Valja istaći da su pokrenuli projekt izgradnje zavjetne crkve kao zahvalnost Bogu i Gospi Šibenska biskupija, Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, samostan i župa sv. Ante u Kninu, uz svesrdnu pomoć grada Knina. Crkva je sagrađena sredstvima Republike Hrvatske, Hrvatske biskupske konferencije, Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, hrvatskih župa i misija u inozemstvu, tvrtki i darovima vjernika. Iz zahvalnosti prema Bogu i Blaženoj Djevici Mariji crkva je ponosno darovana na službu vjernicima Knina, hodočasnicima i dobronamjernicima.

Izvor: Monografija – Gospodin vam dao mir, Split 2017.