Samostan MAKARSKA
Franjevački put 1
21 300 Makarska
Tel.: 021/612-259, 021/616-681
Gvardijan: fra Stanko Dotur
Institut “Planina i more”
Tel.: 021/611-256
Samostan Blažene Djevice Marije na nebo uznesene
u Makarskoj
Franjevci su u Makarsku došli pred kraj 15. stoljeća i smjestili se izvan naselja kod crkve sv. Marije. Njihovo je prebivalište 1518. god. proglašeno samostanom, koji je stradao za Ciparskog rata (1570. – 1573.), kad su ga 1572. god. Mlečani, iz vojnih razloga porušili, a Turci nakon toga srušili crkvu. Nakon rata samostan je obnovljen 1576. i dorađen 1581. Za Kandijskog rata (1645. – 1669.) ponovno je stradao jer su i samostan i crkvu Turci zapalili, a drugi je dio stradao od potresa 1667. godine.
Ipak, franjevci su se održali i nakon rata obnovili samostanske zgrade. Ubrzo su podigli krilo prema moru. Time se stvorio klaustar s nizom arkada nad kojima je početkom 18. stoljeća podignut trijem. Godine 1886. sagrađeno je južno krilo samostana i time stvoren novi, veći klaustar. Godine 1909./10. podignuto je novo krilo na dva kata prema moru za klerike, dok je starome dijelu samostana nadograđen 1931. – 1937. godine drugi kat.
God. 1944. komunistička je vlast novo krilo samostana i dio starijeg samostana oduzela i pretvorila u Dom zdravlja. Kada se Dom 1980. god. preselio u novu zgradu u franjevačkom vrtu (Docu), nacionaliziranu je zgradu preuzelo poduzeće “Primorje”. Konačno je, nakon dugog traženja, nakon više od pola stoljeća, 2002. godine zgrada vraćena samostanu.
Za potresa 1962. godine stari dio samostana stradao je, ali je obnovljen.
Kroz punih pet stoljeća u samostanu je bila smještena škola za svećeničke i redovničke kandidate. Za vrijeme turske vladavine u njemu je bila niža škola, a nakon oslobođenja od Turaka (1694.) osnovano je 1708. Filozofsko učilište Provincije Bosne Srebrene kojoj je tada samostan pripadao. Kad se provincija odijelila od Bosne Srebrene 1735. godine, u Makarskoj je osnovano (1736.) provincijsko bogoslovno učilište, kojemu se 1771. pripojio i studij spekulativnog bogoslovlja iz Zaostroga i djelovao do 1946./47. godine. U Makarskoj kratko vrijeme (1799. – 1802.) djelovalo je opće bogoslovno učilište II. stupnja, dokinuto već 1802. godine. Međutim na molbu Provincije generalni ministar Reda osnovao je 1816. godine opće učilište II. stupnja.
Za vrijeme austrijske uprave Dalmacijom došlo je do usklađivanja cjelokupnog školstva (1828.), a bogoslovni studiji Provincije ostaju na dva mjesta, u Šibeniku prve dvije godine, a druge dvije u Makarskoj. Konačno je 1911. godine cjelokupna bogoslovija prešla u Makarsku. God. 1935./36. u Makarskoj je ujedinjeno filozofsko i bogoslovno učilište koje je, usvajanjem državnih zakona Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, podignuto na rang fakulteta pod novim nazivom Franjevačka visoka bogoslovija.
Nakon Drugoga svjetskog rata u Makarskoj su bili smješteni neki razredi Gimnazije. God. 1957. Franjevačka visoka bogoslovija, koja je silom prilika bila iseljena u Zagreb, ponovno je smještena u Makarsku.
God. 1969. osnovana je zajednička visoka bogoslovija franjevačkih provincija Presvetoga Otkupitelja i sv. Jeronima i to u Makarskoj i u Dubrovniku. Ona je 1971. god. pripojena Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ta se ustanova razdvojila (1972.), a studenti zadnje dvije godine godine završavali su teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. God. 1980./81. na Bogosloviji je uveden praktični studij 6. godine kao pastoralni odsjek.
God. 1999. Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj sjedinjena je s bogoslovijom splitske nadbiskupije u Splitu čime je osnovan Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu.
Makarski profesori bili su pokretači znanstvenog časopisa Nove revije (1922. – 1941.). U Bogoslovnoj biblioteci objavili su niz stručnih knjiga. Nakon rata u Makarskoj je 1960.-1961. pokrenuto Uredništvo Službe Božje i Biblioteka Službe Božje.
Općenito je poznato da su svi franjevački samostani imali svoju vlastitu, priručnu knjižnicu, dok su oni samostani u kojima je bilo i neko učilište, posjedovali i veće i bogatije knjižnice. Među ove posljednje pripada i knjižnica u franjevačkom samostanu u Makarskoj. Knjižnica franjevačkog samostana u Makarskoj, najveća na području između Splita i Dubrovnika, seže u 15. stoljeće kad je osnovan i samostan. U 17. stoljeću broj se knjiga povećao pa je 1690. godine izgrađena nova knjižnica u sklopu samostanske crkve, iznad kapele sv. Ante. Osnivanjem filozofskog učilišta 1708. i bogoslovnog 1736. samostanska je knjižnica postala i učilišna. Današnji prostor knjižnice uređen je 1933. godine. Veliku većinu djela pribavili su nastavnici, franjevci, u domovini i inozemstvu, nakon završetka studija ili po završetku obavljanja različitih sposlužbi. Kad je 1922. godine počeo izlaziti časopis Nova revija, na recenziju su pristizale brojne knjige i knjižnica se počela povećavati. Godine 1924. knjižnica je dobila dvije značajne prinove. Don Mijo Pavlinović, franjevački trećoredac i prijatelj fratara, koji je studirao teologiju u Makarskoj, poklonio je samostanu dio svoje knjižne baštine. Iste je godine knjižnica nabavila skoro cijeli niz djela Crkvenih otaca u izdanju J. Mingea. Zahvaljujući nastojanju fra Jure Božitkovića, koji je započeo katalog, knjižnica je popunila kolekciju Akta općih crkvenih sabora u izdanju Mansija. Knjižnica je bogata i povremenim izdanjima, časopisima i listovima religioznog i svjetovnog sadržaja. Zadnjih desetljeća prošlog stoljeća, knjižnica je primala preko 70 naslova periodike na stranim jezicima. Tako je kroz protekla stoljeća prikupljena bogata knjižna baština, preko 60.000 svezaka. Ta knjižna baština važna je za proučavanje filozofsko-teološkog poučavanja i za povijest hrvatske kulture. Među bogatom knjižnom baštinom valja posebno spomenuti više od 200 rukopisa (trenutačno smješteni u arhivu samostana), 24 inkunabule, preko 260 knjiga iz 16. stoljeća, više od 300 rijetkih hrvatskih knjiga koje su napisane glagoljicom i bosančicom.
I Arhiv franjevačkog samostana u Makarskoj od neprocjenjivog je značenja za područnu povijest samog samostana, Makarske i Makarskog primorja. U arhivskoj građi nalazimo: povelje, službene knjige, knjige svetih misa, knjige ekonomije, knjige dobročinitelja, ljetopise, nacrte; spise samostanske uprave, uprave crkve i sakristije; matice krštenih, vjenčanih i umrlih župa Makarske, Tučepa, Makra i Kozice, ekonomije, preminulih franjevaca, civila i turske isprave. Posebno valja spomenuti da samostanski arhiv posjeduje 22 originalne povelje papa i duždeva i 369 turskih isprava.
Franjevački samostan u Makarskoj iznjedrio je i niz predmeta od plemenitih kovina koji su stoljećima korišteni u liturgiji. Pripadaju staroj franjevačkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj se do 1940. godine obavljalo bogoslužje. Niz kaleža, piksida, pokaznica, procesijskih križeva, relikvijara, kadionika, tamjanika, svijećnjaka, izrađeni su u mletačkim i domaćim zlatarskim radionicama u 17. i 18. stoljeću i prilično se mogu odrediti prema utisnutim žigovima. Srebrni i zlatni predmeti nastali su lijevanjem, iskucavanjem, graviranjem i cizeliranjem, ukrašeni poludragim kamenjem i natpisima. Oni su zapravo dragocjena trodimenzionalna kronika makarske franjevačke crkve i samostana. Riznica makarskog samostana odlikuje se bogatstvom i raznovrsnošću crkvenog posuđa koje je neprocjenjiv dio naše kulturne baštine.
Franjevački samostan u Makarskoj posjeduje vrijednu zbirku slikarskih djela koja su nastala od 16. do 19. stoljeća. Riječ je o djelima talijanskih, najčešće mletačkih majstora. Najveći dio zbirke slika nabavljen je nakon što je Makarska oslobođena od Turaka 1684. godine.
U staroj se crkvi, na glavnom oltaru, ističe monumentalni triptih Uznesenja Blažene Djevice Cos Marije, djelo Pietra de Costera (1680.). Najvrednije je djelo, smješteno u pjevalište stare crkve, Posljednji sud Antonija Molinarija (kraj 17. stoljeća). U staroj crkvi, na ogradi pjevališta, čuva se vrijedna skupina s portretima franjevačkih svetaca. Križni put iz 1737., sada u novoj crkvi, djelo je Dominika Spotriollija. U galeriji, na prvom katu starog samostana, nalaze se djela Filipa Nardija, madonera i mnogih drugih nepoznatih mletačkih majstora, a smještaju se u sredinu 18. stoljeća.
Uz ta slikarska djela, svakako treba spomenuti monumentalni diptih u novoj crkvi Josipa Biffela. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, u apsidi crkve, napravljen je mozaik. U gornjem je dijelu Krist Svevladar u razigranom svemiru, a u donjem dijelu mozaika put hrvatske svetosti.
U ovom je samostanu osnovan Malakološki muzej. Skupljanjem ljuštura morskih mekušaca započeo je fra Jure Radić 1959. godine s drugim franjevcima. Vrlo se brzo skupljanje proširilo na širi krug fra Jurinih poznanika i drugih dragovoljnih suradnika i darovatelja. On je sam, sa svojim najbližim suradnicima, obilazio obalu i otoke, angažirao ribare, ronio i prikupljao ljušture jadranskih vrsta. Njih je razmjenjivao s poznatim kolekcionarima i muzejima po svijetu kako bi dobio primjerke dalekih mora, u čemu je bio veoma uspješan. Zbirka je rasla neočekivano brzo pa se počelo razmišljati o njezinoj izložbi za javnost. Otvorenje se dogodilo 30. IV. 1963. u podrumskim prostorijama istočnog krila starog samostana.
U stalnom je izložbenom postavu oko 3000 primjeraka ljuštura morskih mekušaca razvrstanih prema geografskoj rasprostranjenosti te paleontološka zbirka fosilnih beskralježnjaka u kojoj su fosili većim dijelom s područja Dalmacije, a manjim dijelom iz inozemstva.
Izvor: Monografija – Gospodin vam dao mir, Split 2017.