Samostan ŠIBENIK

Kačićeva 11
22 000 Šibenik
Tel.: 022/217-020

 

Gvardijan: Fra Mate Topić


Samostan sv. Lovre u Šibeniku

Samostan i crkva sv. Lovre u Šibeniku smješteni su u samom srcu stare gradske jezgre u predjelu Grad, točnije, Ulici Andrije Kačića koja prolazi između crkve i samostana, nekadašnjoj razdjelnici između starih gradskih četvrti Grada i Gorice.

Godine 1648. franjevci su, bojeći se turske osvete, napustili Visovac i došli u Šibenik među narod koji je izbjegao iz Zagore k moru. U početku su se mislili nastaniti u Skradinu ili na otoku Žirju, gdje im je mletački senat dopustio podignuti samostan, međutim, kako je 1649./50. godine u Šibeniku harala kuga, ostali su u gradu tješeći i pomažući bolesnike. Nakon prestanka kuge franjevci su, na molbu gradskog poglavarstva i biskupa, opustjele dijelove grada naselili novim stanovništvom iz Petrova polja i Moseća.

Kako franjevcima zbog siromaštva nije uspjelo podignuti samostan, opći providur Lorenzo Foscolo smjestio ih je u palaču, koja je pripadala Malom kaptolu. Godine 1654. franjevci su tu kuću konačno kupili. Kupnjom okolnih kućica i darovnicama polako su se širili.

Glavna zgrada samostana, nazvana Foscolova palača, najljepša je civilna građevina u Šibeniku iz 15. stoljeća. Bila je na dva kata, ukrašena gotičkim prozorima s renesansnim ukrasima. Kasnije je nadodan treći kat i luminar na čijem je zidu umetnut gotički prikaz Navještenja i drugi motivi.

Nakon toga izvršeni su manji popravci unutar zgrade osobito nakon Drugoga svjetskog rata kad je donji dio nacionaliziran a zgrada na zapadu oštećena od bombardiranja. Godine 2004. – 2005. uređeno je nekoliko soba za stanovanje.

Unutar samostanskog kompleksa, na zapadnoj strani, gdje se nalazila tiskara, otvorena je šk. god. 2006./2007. privatna gimnazija, čime je samostanu vraćena odgojno-obrazovna funkcija minulih stoljeća.

Samostanska crkva sv. Lovre izgrađena je 1655. godine kada su franjevci kupili kuću od obitelji Fondra i dobili odgovarajuće dozvole. Čim su je sagradili, spojili su je ovećim ukrašenim lukom sa samostanom. Kako je crkva sv. Lovre bila mala, odmah se mislilo na njezino proširenje, što je učinjeno 1680. godine, dok je kamenom fasadom bila obložena 1693. Godine 1934. crkva je bila dekorirana.

Na dnu crkve, desno od glavnog ulaza, nalazi se grob službenice Gospodnje, časne majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, koja je umrla na glasu svetosti 1706. godine.

Ispred crkve je u litici 1926. godine izgrađena spilja Gospe Lurdske. Sa sjeverne je strane crkve zvonik, oštećen u vrijeme Drugoga svjetskog rata.

U samostanu su od početka bile samostanske škole, a poslije osnutka Provincije sv. Kaja 1735. godine tu je osnovano bogoslovno učilište I. stupnja. Uz teologiju se i dalje predavala fi lozofi ja, a bio je i licej. Od 1907. godine u Šibeniku se predavala samo fi lozofi ja, koja je 1911. konačno prešla u Zaostrog.

Zbog djelovanja škole samostan posjeduje bogatu knjižnicu s 9 inkunabula i sređeni arhiv. U samostanu je 1931. godine stvorena zbirka – galerija umjetničkih slika. Samostan se još obnavlja.

Samostan sv. Lovre u Šibeniku kroz svoju je dugu povijest prikupio veliki broj umjetničkih predmeta, pa je danas, što se tiče količine i vrijednosti umjetničkih djela koja se tu čuvaju, jedan od najbogatijih i najvažnijih na prostoru Šibensko-kninske županije. Inventar pokretnih kulturnih dobara samostana i crkve sv. Lovre sastoji se od 466 predmeta, koje je popisao Konzervatorski odjel u Šibeniku i zaštitio kao kulturno dobro Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Inventar se sastoji većinom od slika, skulptura, različitih metalnih predmeta (kaleža, svijećnjaka, zavjetnih darova…), drvenih predmeta i namještaja.

U unutrašnjosti crkve nalaze se lijepi barokni oltari, od kojih su dva izradili vrsni majstori oltaristi tog doba, braća Pio i Vicko dall’Acqua. Oltari su kroz povijest mijenjali svoje titulare, pa se danas zatečeno stanje umnogome razlikuje od izvornog. Danas se uz južni zid crkve nalaze tri oltara, od istoka prema zapadu redom: sv. Ante, Gospe od Milosti i sv. Blaža, a sve negdje do kraja 19. st. ti su oltari nosili sljedeće titulare: sv. Ante, sv. Petra Alkantarskoga, sv. Šimuna i Frane. Na sjevernom zidu crte gledano od istoka prema zapadu smješteni su oltari: sv. Paškala, sv. Lovre i sv. Nikole Tavelića, dok su u prošlosti bili posvećeni Gospi od Sedam Žalosti, sv. Lovri te sv. Blažu i Roku. Iz navedenog zaključujemo da su do danas od 7 oltara u crkvi dva zadržala izvorni titular. To su oltar sv. Ante na kojem je sačuvana i izvorna oltarna pala sa svečevim likom i oltar sv. Lovre na kojem se nekad nalazila vrijedna oltarna pala koja je prikazivala zaštitnika crkve i samostana, sv. Lovru, no, nažalost, nastradala je u požaru 1965. g. Njezin je autor mletački slikar Antonio Bellucci koji je djelovao na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, a crkvi ju je, kao i oltar, donirao pripadnik ugledne šibenske plemićke obitelji Lovre Fondra.

Oltar sv. Blaža i dalje postoji u crkvi, ali na suprotnoj strani od prvotne, pa iz toga proizlazi da je jedina izvorna oltarna slika danas preostala u crkvi “Čudo sv. Blaža“ nekad stajala na suprotnom oltaru. Slika se pripisuje umjetniku A. Carneu koji djeluje u 17. st.

Barokne oltarne pale koje su se nekad nalazile na oltarima u crkvi, bile su premještane što zbog promjena titulara oltara, što kao posljedica želje za uređenjem crkve i promjenama, te su u konačnici, nažalost, uklonjene iz crkve i zamijenjene skulpturama podrijetlom tirolske produkcije i nekim novijim slikama bez veće umjetničke vrijednosti. Danas su sačuvane oltarne
pale smještene u zgradi samostana, te čine dio pokretnog inventara samostana.

Inventar samostana čini 71 slika, uglavnom religiozne tematike kao i nekoliko portreta, koje osim umjetničke imaju i povijesnu vrijednost. Kao najvrednija slika u vlasništvu samostana ističe se “Bogorodica s Djetetom“, rad velikoga šibenskog slikara Jurja Čulinovića. Prikazuje Bogorodicu s Djetetom kako sjedi na monumentalnom prijestolju dok joj u krilu sjedi mali Krist. To umjetničko djelo čuva se u Franjevačkom samostanu na otoku Visovcu, budući da uvjeti u samostanu sv. Lovre trenutačno nisu pogodni za smještaj umjetničkog djela takve kvalitete. Čulinovićeva Bogorodica svojom umjetničkom kvalitetom pripada u sam vrh hrvatske renesansne umjetnosti.

Među nekoliko portreta od povijesnog značenja ističu se portret Leonarda Foscola, kao osobe zaslužne što su se franjevci uopće smjestili u Šibeniku, te portret cara Napoleona. Fratri su Napoleonov portret kao i srebrni kalež s natpisom dobili na dar od maršala Marmonta u doba francuske vladavine. Portret je kopija prema originalu slikara A. Appianija te ima kulturno-povijesno značenje jer ilustrira dobre odnose Franjevačke provincije i francuske vlasti (maršala Marmonta). Za samostan je od povijesne važnosti portret generalnog providura Leonarda Foscola: na tamnoj pozadini ističe se poprsje providura u gotovo frontalnom položaju. Odjeven je u crvenkastosmeđu odjeću s velikim bijelim ovratnikom, duge kose i sa šiljastom svijetlom bradicom, dosta toploga, ružičastog inkarnata. S obiju strana providurove glave stoji natpis s godinom: LEONARDUS FOSCOLO D. MARCI PROCURAT/ORIS Dalm/atiae Epiriq/ue Proconsul Fratres Min/ores/ Othomanico Jugo sublatos Vissovatio Sibenicum deductos in Edibus apud S.Laurent/ium/ M. Benigne collocavit Anno 1649.

Ovo je samo djelić bogatstva slikarske baštine u posjedu šibenskoga samostana sv. Lovre, koja zahtijeva temeljito istraživanje i valorizaciju. Samostan i crkva sv. Lovre posjeduju i skromnu ali zanimljivu zbirku metalnih predmeta, najčešće izvedenih u srebru, te manji dio u mjedi. Zbirka se uglavnom sastoji od crkvenoga liturgijskog posuđa (kaleža, moćnika, svijećnjaka, kandila). Većina je posuđa izrađena u 17./18. st. u mletačkim radionicama što iščitavamo iz žigova utisnutih u metal. Radi se o predmetima uobičajene barokne produkcije koji su vrlo rasprostranjeni po našim krajevima. Manji dio predmeta nastao je u 19. st. u austrijskim radionicama.

Među kaležima, svojom povijesnom vrijednošću, ističe se tzv. kalež maršala Marmonta, koji na donjoj strani baze ima urezan natpis na francuskom jeziku: Le Duc de Raguse Général en chef de l’armée de Dalmatie, protecteur des Franciscains en Dalmatie au Couvent des Révérends Pères de l’ordre à Sebenico. Zara le 4. Novembre 1808., a koji je franjevcima poklonio maršal Marmont zajedno s poznatim portretom cara Napoleona.

Zbirka zavjetnih darova najvećim dijelom sastoji se od uobičajenih predmeta: srebrnih srca, kruna i zavjetnih pločica, te  nešto manjem udjelu srebrnog i zlatnog nakita. Zavjetne pločice najvjerojatnije su rad domaćih zlatara, s uočljivim istim tematskim uzorkom, uglavnom srcima, krunama ili pločicama s iskucanim različitim temama (malo dijete u povojima, muške osobe u položaju molitve, noge, ruke). Ti predmeti datiraju uglavnom iz 18./19.stoljeća i na njima gotovo da i nema žigova.

Inventar samostana koji je izrađen 1711. godine, a koji bi omogućio bolje razumijevanje i uvid u stanje samostanske zbirke na početku 18. st., nalazi se u samostanskim spisima i trenutačno je nedostupan zbog lošeg stanja samostanske knjižnice. Do originalnog dokumenta moći će se doći kad se urede samostanski arhiv i knjižnica. Iako je ova zbirka umjetnički i povijesno iznimno vrijedna, njezino je stanje trenutačno vrlo loše. Umjetnički predmeti godinama su bili smješteni u neprikladnim uvjetima, i izloženi sustavnom propadanju prouzročenu vlagom, plijesnima, prašinom,
mehaničkim oštećenjima. Takvo stanje rezultat je dugogodišnje nemogućnosti ulaganja u sam prostor samostana, kao i u restauraciju umjetničkih djela. Unazad nekoliko godina Ministarstvo kulture izdvaja
velika sredstva kako bi se spriječilo propadanje i obnovio samostan s crkvom, kao i predmeti koji se u njoj čuvaju, međutim, takvo stanje rezultat je dugogodišnjeg propadanja, i bit će potrebno dugo vremena da se samostanu i njegovu blagu vrati stari sjaj. Ipak, tu su zbirku stručnjaci prepoznali kao vrlo vrijednu te svakako zaslužuje posebnu brigu i prezentaciju javnosti. Stoga je unutar samostana Ministarstvo kulture RH fi nanciralo uređenje prostora upravo za pinakoteku, no, nažalost, radovi nisu privedeni kraju zbog manjka sredstava. Ostaje se nadati kako će se iznaći sredstva za konačno uređenje pinakoteke u kojoj će najvrednija od tih umjetničkih djela naći svoje zasluženo mjesto, i otvoriti vrata građanima i posjetiteljima grada Šibenika, kojima je za sada to iznimno umjetničko blago, nažalost, nedostupno.

Izvor: Monografija – Gospodin vam dao mir, Split 2017.